Posjetitelji se uglavnom ogrebu, posjeku ili poskliznu hodajući na dijelu bazena u okviru kojega se nalazi kafić, a koji je ustvari predviđen za ležanje, odmaranje i masažu u vodi
Na sunčanoj Kopiki koja i ove sezone obiluje kupačima, ekipa spasilaca neumorno radi te je stalno prisutna kako bi im osigurala sigurno i bezbrižno uživanje u vodenim radostima. Budući da je kupanje jedna od glavnih i omiljenih ljetnih aktivnosti Osječana, spasiocima na poslu nikada nije dosadno i predstavljaju važan čimbenik u održavanju sigurnosti svih ljudi na tom najpoznatijem kupalištu Slavonije i Baranje.
Među njima se nalazi 19-godišnji Vukovarac Miloš kojemu je ovo druga sezona rada na Kopiki. S obzirom na to da je trenirao plivanje te poznavajući svoje sposobnosti i vještine, poželio je spojiti ugodno s korisnim te je, stoga, odlučio postati spasiocem.
”Znao sam da mogu dobro odrađivati taj posao te se smatram odgovornim i spremnim za brzo reagiranje u bilo kojem trenutku i u svakoj situaciji u kojoj se pronađem, što su glavne osobine dobrog spasioca. Prošavši sve testove i obuku, nisam požalio što sam postao spasilac jer je riječ o najboljem ljetnom poslu koji je ujedno i dobro plaćen, a i zadovoljstvo je biti odgovoran za sigurnost tolikog broja kupača. U krajnjem slučaju, lijep je osjećaj družiti se s ljudima i biti tu kada god nekome nešto zatreba”, ističe Miloš za SiB.hr.
Iako njegov posao nije fizički zahtjevan i svakoga dana izgleda poprilično slično, dodaje kako se njegova odgovornost krije u stalnom obraćanju pozornosti na sve što se događa unutar pojedinog bazena, ali i u kvalitetnoj komunikaciji s ljudima. Naime, kupačima je potrebno znati objasniti zašto nešto ne smiju činiti (primjerice, zašto ne smiju skakati u bazen), iako im se na prvu isto čini zabavno, a posebice mlađima.
”Ljudi često ne razumiju što sve obuhvaća naš posao, odnosno misle da samo sjedimo, tipkamo po mobitelu te tu i tamo bacimo oko na bazen, ali istina je da smo odgovorni za sigurnost i, praktički, život svih kupača. Dovoljna je sekunda da dođe do ozljede, pa konstantno moramo biti koncentrirani i paziti da se ništa ne dogodi, ali i ako se dogodi, pravovremeno i odgovarajuće reagirati. Srećom, ove sezone još uvijek nismo zabilježili neki ozbiljniji slučaj, no prošle nam se godine u olimpijskom bazenu umalo utopilo dijete”, navodi Miloš.
Slična iskustva dijeli i 19-godišnji Fran Lukić, inače izuzetno uspješan član Plivačkog kluba Osijek. Franu je ovo također druga sezona rada na Kopiki kao spasioca te ga, kao i Miloš, obavlja preko studentskog servisa, iako ga u budućnosti planira odrađivati i na moru.
”Budući da sam većinu svojega života proveo na bazenu i 12 godina treniram plivanje, posao spasioca mi je kao boravak u drugom domu, tako da mi ga nije problem obavljati bilo gdje. Na Kopiki su mi pak najdraže jutarnje smjene jer tada imam vremena za pripremu i odmor dok ne dođe veći broj posjetitelja. Mnogo više neobičnih situacija bude u poslijepodnevnim satima i vikendima s obzirom na povećani broj kupača, a uglavnom su vezane uz djecu koja žele ili pokušavaju skočiti u bazen. Najgore mi je kada ugledam klinca kako skače salto, a jako je blizu udarca glavom o rub bazena. Sada smo postavili čunjeve na skakaonicama pa to više i nije toliko često, no i dalje je jedan od najvećih izazova”, govori Fran.
Da je do intervencija spasilaca u bazenima češće dolazilo kada Kopika još nije bila ni obnovljena, ni ograđena te su posjetitelji u nju slobodno ulazili, zbog čega i jest bio prisutan manjak kontrole i veći broj ozljeda kupača, najbolje zna 37-godišnji Davor Petrušić iz Spasilačkog kluba Lege s dugogodišnjim iskustvom rada na Kopiki. Iako više ne radi kao spasilac na terenu, živo se prisjeća stalnih i gotovo svakodnevnih po život opasnih situacija koje su se događale na popularnom kupalištu, unatoč većem broju prisutnih spasilaca.
”Nekada je na Kopiki radilo i po šestero spasilaca u jednoj smjeni, odnosno dva na dječjem, dva na mješovitom, dva na dubokom i dva na olimpijskom bazenu. Međutim, i tada su bili prisutni problemi jer je, s obzirom na besplatni ulaz, bilo teško kontrolirati ponašanje uistinu velikog broja kupača. Jedanput je tako 10-godišnjakinja ostala bez svijesti u bazenu, a nije imala ni nadzor roditelja. Kada smo to primijetili, izvukli smo ju i uspjeli joj pomoći, a pozvali smo i hitnu. Također, do ogrebotina i udaraca pri izlijetanju u vodu dolazilo je i kada je u funkciji bio tobogan, no to je krivica ljudi koji nisu slušali naše upute”, priča Davor.
Poslije prve temeljite rekonstrukcije Kopike provedene 46 godina od njezine izgradnje i otvorenja kupališta 2022. godine, nije bilo zabilježenih nekih ozbiljnijih incidenata. Posjetitelji se uglavnom ogrebu, posjeku ili poskliznu hodajući na dijelu bazena u okviru kojega se nalazi kafić, a koji je ustvari predviđen za ležanje, odmaranje i masažu u vodi.
”Danas nam je najveći izazov taj što i dalje ne postoji niti jedan pravni akt u Hrvatskoj kojim se kupalištima obvezuje postavljanje spasilaca kraj bazena, pa ga ni nemate obvezu zaposliti. Ipak, grad Osijek ima spasilačku službu te su spasioci, kao i liječnik, svakoga dana od devet do 20 sati prisutni na Kopiki, i to uz same bazene, kako bi trebalo biti organizirano i na ostalim mjestima”, napominje Davor. >> Osječani i ove nedjelje osvježenje potražili na Kopiki
Inače, na Kopiki se trenutno rotira 13 spasilaca, dok su u jednoj smjeni uglavnom jedan na bazenu s kafićem i jedan na olimpijskom bazenu. Njihov se broj poveća tijekom velikih vrućina i gužvi na kupalištu, što je uglavnom vikendima. Unatoč rjeđim intervencijama u odnosu na prethodna razdoblja i manjem broju bazena, Miloš smatra kako bi i dalje na Kopiki trebao postojati veći broj spasilaca, odnosno barem trojica po smjeni.
”Dođemo pred bazen i sami smo sa 400 ljudi, a naša su krivica i odgovornost ako se nekome nešto dogodi. Nerijetko ne možemo zbog toga otići ni na toalet jer smo svjesni da i u tom razdoblju našeg izbivanja može doći do neke neželjene situacije”, pojašnjava Miloš. >> Vratila se vruća Kopika i legice i lege
Zbog zahtjevnosti svojega posla, spasioci prije zapošljavanja na Kopiki, ali i na drugim potrebnim mjestima moraju ispuniti određene uvjete. Prije svega, moraju isplivati 400 metara za manje od osam minuta i roniti 25 metara u daljinu, nakon čega im slijedi zahtjevni tečaj za osposobljavanje na kojemu uče spasilačke teorije, tehnike izvlačenja osobe iz vode i pružanja prve pomoći te načine komuniciranja s ljudima. Uz to, svake dvije godine moraju obnavljati licencu.
”Sve je to moguće ostvariti ako zaista želite postati spasilac i volite to zanimanje. Na kraju krajeva, spasioci su uvijek i svugdje potrebni te sigurno nećete biti bez posla. Osim toga, stavke koje ste naučili za odrađivanje toga zanimanja mogu vam biti od koristi i u svakodnevnom životu, pa ćete, primjerice, znati pružiti prvu pomoć i bliskim osobama iz svojega okruženja”, zaključuje Davor.
Bez obzira na izazove koje svakodnevno donosi posao spasilaca na Kopiki, njihova predanost i brza reakcija ključni su čimbenici u održavanju sigurnosti brojnih posjetitelja, čime osiguravaju neometano uživanje u vodenim aktivnostima. Iskustva spasilaca poput Miloša i Frana jasno ukazuju na važnost obuke i pripreme za učinkovito djelovanje u kriznim situacijama na bazenima, čime se sprječavaju ozbiljne nesreće kupača. Uz druge obveze, navedeni mladići pokazuju strast prema pomaganju drugima, čineći Kopiku sigurnim mjestom za sve posjetitelje.