Na godišnjoj razini, osječki vatrogasci obave oko 500 intervencija, a ponekad ih bude i više ako su u pitanju elementarne nepogode

Vatrogasci su neustrašivi heroji koji se svakodnevno suočavaju s različitim vrstama opasnosti kako bi zaštitili živote i imovinu građana. Njihova hrabrost i beskompromisna posvećenost svojem zanimanju čine ih jednim od ključnih činitelja u očuvanju sigurnosti društvene zajednice.

Za obavljanje vatrogasne djelatnosti u gradu na Dravi, uz pet dobrovoljnih vatrogasnih društava (DVD ''Gornji grad'', DVD ''Donji grad'', DVD ''Retfala'', DVD ''Sarvaš'' i DVD ''Tenja''), primarno je zadužena Javna vatrogasna postrojba Grada Osijeka. Navedena jedinica postoji od 1948., a u Ulicu Ivana Gorana Kovačića u blizini nekadašnjeg OLT-a doselila je 1965. godine.

Sadržaj se nastavlja...

Od svojega osnivanja, pa sve do današnjih dana osječki su vatrogasci sudjelovali u brojnim intervencijama, pri čemu su spasili živote velikom broju ljudi i životinja te spriječili mnoge materijalne štete na području grada i okolice. Međutim, vatrogasci nisu samo stručnjaci u gašenju požara, nego su povezani s gotovo svim djelatnostima.

''Budući da je naš posao od posebnog interesa za RH, širokog je spektra jer obuhvaćamo sve sfere – od pomaganja ljudima i životinjama, pa sve do spašavanja imovine. Moramo se educirati i imati barem površno znanje o svemu, uključujući kemiju, rukovanje opremom i plinom te upravljanje instalacijama u pojedinom objektu. Zapravo, nema tog područja u koje nismo uključeni'', pojašnjava za SiB.hr Vjeko Pejić (52) koji je u postrojbi zaposlen 30 godina.

S obzirom na to da je voditelj smjene, njegov se posao sastoji od organizacije obuke, rada s ljudima i održavanja opreme. Ako u međuvremenu dođe do intervencije, sve se ostavlja i odlazi na teren. Bez obzira na izazove s kojima se suočavaju, osječki su vatrogasci stalno posvećeni svojoj misiji – brzom i učinkovitom reagiranju u situacijama poput požara, nesreća ili elementarnih nepogoda.

''Nakon toliko godina u tom poslu više vas ništa ne može iznenaditi. Osim građana, čak i životinje prepoznaju naš trud i rad. Sjećam se, primjerice, spašavanja konja iz septičke jame u Antunovcu prije 15 godina. Otprilike se deset puta digao na zadnje noge kada smo odlazili u znak zahvalnosti što smo ga izvadili iz nje. Trudimo se raditi za društvo te, stoga, stalno surađujemo i s drugim službama'', ističe Pejić.

Zgrada JVP Grada Osijeka; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr

Na godišnjoj razini, osječki vatrogasci obave oko 500 intervencija, a ponekad ih bude i više ako su u pitanju elementarne nepogode. U prošloj ih je godini bilo 505, no ona je sama po sebi, govore nam, bila zahtjevna zbog požara ernestinovačke trafostanice, olujnih nevremena te visokog vodostaja Drave i posljedičnih poplava. Naravno, vrhunac je njihovih izlazaka na teren u 2023. činilo nezapamćeno izgaranje plastike u tvrtki Drava International koju su, prepričavaju, obranili već tri puta kako njezini radnici ne bi ostali bez posla.

''Nekada čak i u jednom danu znamo imati po 30 ili 40 intervencija, pri kojima nam onda pomažu DVD-i koji su i osnovani zato da bi, u suradnji s nama, mogli sudjelovati u pružanju sigurnosti građanima'', navodi Pejić te dodaje kako se požari zimi vrte oko dimnjaka i grijalica, dok je ljeti riječ o onima nastalim u slami ili sijenu koja se potom prošire na gospodarski objekt ili pak o onima koje je uzrokovao kvar rashladnih uređaja.

Jedan se takav požar dogodio 2009. godine u robnoj kući ''Doma''. Naime, došlo je do kratkog spoja u stropnoj klimi u podrumskim prostorijama trgovačkog centra, pri čemu je vatrogasac Pejić umalo smrtno stradao. Srećom, iz gustog su ga dima izvukli kolega Zlatko Uvanović i tadašnji župan OBŽ-a Vladimir Šišljagić.

''Podrum je bio pun nagomilanih regala, pa se bilo teško spustiti u njega. Istovremeno, kolege su pjenom prekrivale požarište kako bi smanjile temperaturu, a vidljivost je bila izuzetno loša. U jednom trenutku, počeo je zviždati aparat na mojim leđima, signalizirajući da mi ponestaje zraka. Kolega i ja očajnički smo tražili izlaz, ali ništa nismo vidjeli. Još su se i regali rušili, blokirajući nam put prema izlazu. Naglo sam ostao bez zraka i brzo obavijestio Zlatka o tome. Sagnuo sam se i nekoliko minuta preživio na spojnici dva crijeva, duboko svjestan toga da bih mogao izgubiti svijest. Mislio sam da neću izdržati, ali na kraju smo uspjeli izaći'', prepričava nam Pejić.

Iako se određene intervencije mogu činiti bezazlenim, nikada ne znate što vas čeka na njima, pa vatrogasci moraju u svakom trenutku biti spremni na ono najgore. Tako se Pejić prisjeća jednog naizgled običnog poziva koji su primili tijekom prvog 'lockdowna' 2020. godine.

''Sin čovjeka nas je nazvao te rekao da mu se otac danima ne javlja i ne otvara vrata. Provalili smo u stan i zatekli netom obješenog muškarca. Srećom, još je uvijek bio živ i uspjeli smo ga spasiti od sigurne smrti. U pitanju su bile minute. Dva tjedna nakon toga kolega Josip Šubić vidio ga je kako šeće donjogradskom tržnicom'', opisuje Pejić.

Znalo se, kaže nam dalje, događati i da se susretnu s potpuno izgorenim osobama, kao što je to bio slučaj 2000. godine u jednom autoservisu. Mladić u dobi od svega 16 godina odrađivao je tamo praksu, a nakon što se dogodila eksplozija, zbog posljedica je ozljeda nakon nekog vremena preminuo, zajedno s još dvoje ljudi.

''Kada se vraćamo s intervencija, uvijek se smijemo i šalimo te smo prijateljski nastrojeni jedni prema drugima kako bismo se lakše nosili sa svime što smo doživjeli. Posao je sam po sebi stresan i moraš biti opušten da bi mogao podnijeti sve te događaje. Međutim, kada smo došli s te intervencije, nitko s nikime nije pričao'', tvrdi Pejić.

Simulacija požara u podrumu; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr

Osim što obavljaju svoj posao s osmijehom, osječki vatrogasci surađuju s brojnim institucijama u zemljama poput Poljske, Njemačke i Češke, dok na nacionalnoj razini organiziraju humanitarne akcije. Nakon potresa kod Petrinje, JVP Grada Osijeka bila je među prvim javnim službama koja je posjetila navedeno područje te sudjelovala u sanaciji tamošnjih objekata, što fizičkim radom, što prikupljanjem financijskih sredstava namijenjenih njihovoj obnovi.

''Humana smo služba i sudjelujemo gdje god je to potrebno. Prošli smo obuke spašavanja iz visina i dubina u slučaju potresa, a posjedujemo i pumpe velikih kapaciteta za poplave. U toliko smo aktivnosti uključeni da ne znamo koju bismo od njih izdvojili, no najbitniji je u našem radu ljudski faktor. Nama su znanje prenosili stariji, dok ga sada mi prenosimo mladima'', naglašava Pejić.

Nakon Zagreba, Splita i Rijeke, prije tri je godine tako otvorena podružnica Državne vatrogasne škole u Osijeku. Njezin ravnatelj i zamjenik zapovjednika JVP Grada Osijeka, prof. dipl. ing. Boris Banjan (62) ističe kako su upisali već treću generaciju mladih vatrogasaca koja se sastoji od 23 polaznika.

''Prve smo godine imali 36 učenika u dva razreda, dok se to prošle i ove godine svelo na jedan. Ne znamo je li trend da mladi danas idu za nekim drugim zanimanjima, no vatrogasna djelatnost svakako ima svoje čari. Većina se njih odluči baviti tim poslom ili zato što im to radi netko u obitelji, ili zbog činjenice kako na njemu mogu mnogo toga naučiti'', uočava Banjan koji je u postrojbi zaposlen 33 godine, od čega je 20 godina izvršavao službu zapovjednika.

Ulaz u JVP Grada Osijeka i Državnu vatrogasnu školu u Osijeku; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr

Navedenu školu pohađa dosta kandidata iz okolnih mjesta koji su smješteni upravo u prostorima postrojbe. Među njima ističu se Lovro Milaković iz Velike te Dorijan Frketić iz Županje. Na obavljanje vatrogasne djelatnosti odlučili su se zbog toga što im to čine očevi, ali i zbog dinamičnosti posla i dugogodišnjeg djelovanja u dobrovoljnim vatrogasnim društvima.

''Nikada ne znate što vas očekuje na kojem mjestu. Budući da se sve odvija brzo, morate biti smireni i bistre glave te znati donijeti pravu odluku u pravo vrijeme. No, najbitnije je da slušate sebe i ne srljate glavom bez obzira. U svakom trenutku možete izginuti, pa je potrebno paziti i na sebe, i na ljude oko sebe, i na ljude koje spašavate'', govore nam učenici koji su tek završili srednju školu te dodaju kako mnogo uče od starijih vatrogasaca, ali i na vježbama koje im čine polovicu nastave.Vatrogasna vozila; FOTO: Davor Javorović/PIXSELL

Među učenicima je i jedna djevojka, dok se u postrojbi, među 80-ak djelatnika, nalazi sedam žena. Tamo nema nikakve razlike među spolovima, odnosno sve zaposlene žene izuzetno su motivirane i fizički predispozicionirane za obavljanje posla vatrogasca. Jedna je od njih Ana Kapoši (27) koja je djelovala u DVD-u više od sedam, dok je u postrojbi više od godinu dana.

''O vatrogasnoj djelatnosti svi dijelimo jednako mišljenje i iskustvo te su isti kriteriji prilikom zapošljavanja i za muškarce i za žene. Osim toga, jednako dišemo i imamo taj neki pozitivni duh jer, koliko god neka intervencija bila tragična, znate kome se vraćate pa vam bude lakše'', objašnjava Ana koja je ujedno članica Hrvatske gorske službe spašavanja, gdje se dodatno educira i osposobljava.

Ana Kapoši i kolega vatrogasac Dario Božičević na 20 metara visine; FOTO: Ana Kapoši/Privatna arhiva

Općenito gledajući, obuke su osječkih vatrogasaca različite s obzirom na raznolikost opreme. Osim toga što dva puta godišnje prolaze provjeru tjelesnih sposobnosti, stalno se prilagođavaju novim trendovima.

''Vatrogastvo prati sve što se događa u industriji i u svakodnevnom životu te svaki napredak tehnologije. Primjerice, veliki je broj modela automobila, pa učimo na koje načine pomoći ljudima koji se nađu u pojedinom vozilu prilikom prometne nesreće. Svako vozilo zahtijeva posebni pristup, a posebno je izazovno raditi s električnim automobilima. U kućanstvima su pak sve češća pojava protuprovalna vrata i solarni paneli koja nam također stvaraju određenu vrstu prepreke. Uvježbavamo se, konačno, i na bravama kojih imate milijun'', opisuje Banjan te dodaje kako vatrogasci nikada ne prestaju učiti.

Oprema u osječkom vatrogasnom vozilu; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr

S njime se slaže zapovjednik JVP Grada Osijeka Goran Ivković, dipl. ing. sig. koji, iako navedenu službu obavlja tek godinu dana, u postrojbi je zaposlen 30. Ivković pak navodi kako je s vremenom vatrogasna tehnika mnogo napredovala, i to ponajprije u vidu zaštitne opreme, sigurnosnih postupaka, praktičnih izvedbi i ostalih strukovnih usavršavanja.

''Razvijanjem društva, mora se razvijati i naša služba. Mi smo prošli ono što vjerojatno nijedna generacija vatrogasaca neće proći – od Domovinskog rata, preko potresa, poplava i požara, pa sve do virusa i bakterija. Jedino još nismo doživjeli nuklearni rat'', navodi Ivković te dodaje kako je danas sve manje požarnih, a sve više tehničkih intervencija.

Goran Ivković; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr

Smjena im pak u postrojbi traje po 12 sati dnevno, no u njezinim prostorima imaju sobe za odmor, teretanu, nogometno i odbojkaško igralište (odbojka se smatra vatrogasnim sportom), TV salu, gostinjsku sobu, sanitarni čvor s tuš kabinama i čajnu kuhinju u kojoj si, kaže, svakodnevno pripremaju razne slavonske, mediteranske i bosanske specijalitete, ovisno o tome tko je u kojoj smjeni. Također, u okviru postrojbe organizirani su brojni 'teambuildinzi' kako bi se vatrogasci lakše nosili sa stresom.

''Iako nam je osigurana psihološka pomoć, do sada ju nijedan vatrogasac u 30 godina mojega djelovanja u postrojbi nije zatražio. Jedino su nas savjetovali da poslije stresnih intervencija 'zveknemo' koju rakijicu ili pivicu, što uvijek i učinimo, no ne na radnom mjestu'', smije se Ivković.

Igralište i kuhinja u JVP Grada Osijeka; FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr

Ipak, bez suradnje s ostalim institucijama, zapovjednik tvrdi kako ne bi bilo moguće uspješno odrađivati intervencije. Posao se vatrogasne službe, između ostaloga, sastoji od preventivnog djelovanja na požar, pa tijekom godine vatrogasci obilaze sve važne gradske ustanove i daju savjete njihovim djelatnicima usmjerene prema njihovoj zaštiti.

''Surađujemo s vrtićima i školama, a redovito posjećujemo i Dječji dom 'Klasje'. Na Trgu Ante Starčevića pak održavamo vatrogasne vježbe kako bismo i široj javnosti pokazali čime se ustvari bavimo, dok 4. svibnja, na sv. Florijana, obilježavamo svoj međunarodni dan'', pojašnjava Ivković.

Kvalitetno, tvrdi, surađuju i s Gradom Osijekom koji, uz državu i županiju, sudjeluje u financiranju njihove opreme. Uskoro tako planiraju nabaviti nova vatrogasna vozila kojih je zasad u postrojbi 20-ak, ali i zaposliti još mladih vatrogasaca.

Mi im u tome želimo svu sreću budući da je uistinu riječ o neumornim herojima koji se suočavaju s različitim izazovima, nerijetko žrtvujući vlastite živote kako bi se stavili u službu drugih te očuvali sigurnost i dobrobit zajednice. Njihova predanost, hrabrost i međusobna podrška čine ih neizostavnim dijelom društva koje može računati na njih u najtežim trenutcima.