Od malih nogu svi mi imamo neke snove. Htjeli smo biti doktori, arheolozi, astronauti ili možda gasiti požare kao vatrogasci. Odrastanjem, mnoge se želje mijenjaju, a snovi ostaju samo snovi. No, što s onima koji su ih ispunili?
Od malih nogu svi mi imamo neke snove. Htjeli smo biti doktori,
arheolozi, astronauti ili možda gasiti požare kao
vatrogasci. Odrastanjem, mnoge se želje mijenjaju, a
snovi ostaju samo snovi. No, što s onima koji su ih
ispunili? Baš zbog odgovora na ovo pitanje, ekipa
SiBovaca odlučila se probuditi nešto ranije te vidjeti kako
izgleda radni dan jednog vatrogasca…
Bio pun akcije ili proveden bez većih intervencija, radni dan
naših vatrogasaca započinje u 7:00 ujutro i
završava u 19:00 navečer. Tako je počeo i naš.
Poslije svakodnevnog, redovitog pregleda vatrogasnih vozila,
te teorijskog tečaja na kojem se svaki dan uče razne
teorije spašavanja te simuliraju akcije, sa zanimljivom
ekipom osječke vatrogasne postrojbe uputili smo se teoriju
provesti u praksu.
Nakon ugodne vožnje sa zapovjednikom Borisom
Banjanom koji nam je srdačno odgovorio na mnoga
pitanja stigli smo na svoje prvo odredište. Sokolski dom, točnije
klizališe na kojem smo uz vatrogasnu ekipu naučili
kako se provodi spašavanje unesrećenih osoba na
ledu. Uz čamac, kolut za spašavanje, ljestve, užad
i spretnu ekipu vidjeli smo na koje se sve načine može
spasiti čovjek ili životinja.
Kako navode, takve intervencije su dosta rijetke, te se samo
nekoliko puta dogodilo da se mora intervenirati na ovaj
način, no uvijek treba biti u pripravnosti.
Završili smo sa vježbama te se zaputili nazad u prostorije
“vatrenih dečkiju”. No, nismo
dugo sjedili. Nakon par minuta opuštenog razgovora,
vatrogasci su krenuli u akciju. Pa smo tako i mi imali
priliku prisustvovati jednoj, na svu sreću, bezopasnoj
intervenciji. Iako je dojava o opasnim tvarima u napuštenoj
kući u blizini Gradskog vrta bila bezazlena, vidjeli smo što se
to radi i kako se postupa u takvim situacijama.
Vraćajući se istim putem u vatrogasnim kolima, poprilično nas je
zaintrigirala vatrogasna oprema, različite vrste vozila, te
radne navike i informacije koje svaki vatrogasac mora
znati. Pa smo tako uposlili Roberta Mužara, vatrogaca
osječke postrojbe, da nam pobliže objasni što se to krije u
pojedinom vozilu, gdje vatrogasci spavaju, te koliko su efikasni
i brzi.
Evo što smo saznali… U garažama javne profesionalne vatrogasne
postrojbe krije se oko 20-ak vatrogasnih vozila.
Nismo obišli baš sva, no otkrili smo što se krije u onima koja
najčešće izlaze na teren. Nakon obilaska navalnih,
akcidentnih, šumskih, kemijskih,
tehničkih, zapovjednih vozila te različitih vrsta
cisterni,kombiniranih vozila, zglobnih platformi i auto-ljestvi
zaključili smo kako nije nimalo lako biti vatrogasac te kako je
JPVJ grada Osijeka jedna od najopremljenih postrojbi
u svijetu.
Svaki vatrogasac mora biti spreman u roku od 1
minute nakon što se začuje zvono. Zvono se oglašava
2 puta za tehničku intervenciju, te 3 puta za požarnu. Ako se u
tom trenutku nalaze u sobama za odmor, baš kao u crtićima i
serijama, do svojih vozila dolaze spuštajući se niz šipku
visoku oko 6 metara, već potpuno spremni
i obučeni, pošto iz svoje radne
odore ne izlaze cijeli dan.
Također svatko od njih mora znati što se točno nalazi u kojem
vozilu, kako se slaže oprema, kako se rukuje sa
kemikalijama, te postupa s unesrećenim ljudima.
Vozači uz brzinu i spretnost rukuju i sa cisternama te
tehnologijom pomoću koje se upravlja auto-ljestvama. Svaki
vatrogasac ima svoje mjesto u vozilu te u njemu dobiva sve
potrebne informacije u vezi intervencije. Vrlo su brzi i
efikasni te obavljaju različite zadatke, koji ne uključuju
samo požare. Operativni Dežurni, Vacika Brajdić
uvijek je na svome položaju, spreman prihvatiti poziv, u
razgovoru saznali smo kako se on bavi još mnogim stvarima. Od
uređivanja stranice JPVP Osijeka, odgovaranja na mailove,
obrađivanja slika i video snimki po čemu su osječki vatrogasci
već poprilično prepoznati i drugačiji od ostalih postrojbi u
Hrvatskoj (www.vatrogasci-osijek.hr).
Svaki dan odlaze u teretanu, te se bave sportom
ako vrijeme dopušta, nakon kratke popodnevne pauze, točno u
15:00 čiste se i peru sva vozila ili ona koja su taj dan
izašla na intervenciju. Nakon toga obavljaju
različite zadatke, no naravno samo ako nisu na terenu. Nakon
19:00 sati smjenu preuzima druga ekipa, dok je prva slobodna 24
sata te onda kreće u noćnu smjenu. Nakon noćne smjene
slobodni su 48 sati, te tako iz tjedna u tjedan.
Ovo radno vrijeme ne poznaje subote, nedjelje, praznike i
blagdane, vatrogasac uvijek mora biti spreman.
Ponedjeljkom se odvija takozvani “tehnički
dan“. Taj dan cijela postrojba čisti, uređuje
i obavlja zadatke u prostorijama.
Ponekad posjećuju i škole te drže predavanja o zaštiti od požara
i svojim intervencijama. Djeca su najčešće zainteresirana
njihovim poslom, te vole poslušati što to vatrogasac ima
za reći.
Iako je posao opasan te zahtjeva mnogo pažnje,znanja i
hrabrosti, naši dečki ga ne bi mijenjali ni za
jedan drugi. Mnogi od njih u postrojbi su već 17 godina,
nagledali su se svega i prisustvovali i lakšim i težim
intervencijama. Mnoge kolege našli su se u životnoj
opasnosti, te im ozljede i opekline nisu strane, iako kažu
kako ih na svu sreću nema često. Iako se neki možda i ne
sjećaju kako su točno odlučili postati vatrogasci, sa sigurnošću
možemo reći kako vole svoj posao i izvrsno ga
obavljaju.
Na mnoga pitanja dobili smo opširne odgovore, bili smo
znatiželjni pa smo morali saznati sve, no za širu publiku
morat ćemo izdvojiti samo neka od njih…
Što je potrebno da bi postali vatrogasac?
Osim volje, želje i velike hrabrosti za titulu vatrogasca,
potrebno je završiti srednju školu u Zagrebu ili
proći prekvalifikaciju za zanimanje vatrogasni tehničar kao
i određeni pripravnički staž koji je potreban da bi
osoba mogla uvidjeti jeli sposobna za ovu vrstu posla.
Nakon određenog perioda školovanja, prolazi se praksa od 3
mjeseca u određenim postrojbama. Nekoliko učenika zatekli
smo i na praksi u Osijeku. Uz ispunjavanje dnevnika, rukovanja
sa vatrogasnim apratima i oni odlaze na različite
intervencije iako još uvijek ne mogu potpuno sudjelovati u
njima. No svi prije ili kasnije prođu “vatreno
krštenje”. Kako nam je objasnio naš dežurni vatrogasac,
vatreno krštenje obavlja se vodom iz cijevi nakon što
novopečeni vatrogasac izvrši neki veći zadatak ili akciju.
Jesu li lažne dojave česte te susreću li se s
piromanima?
Lažne dojave i piromani nisu strani pojam vatrogasnoj ekipi.
Djeca često nazivaju vatrogasce u šali te dojavljuju
različite smiješne situacije, zovu kako bi se našalili nesvjesni
ozbiljnosti situacije u kojoj se netko može naći. Na svu
sreću, postoji par dispečera koji znaju prepoznati radi li
se o ozbiljnoj intervenciji ili lažnoj dojavi, postavljajući
određena podpitanja prema kojima se to može prepoznati. No
na dojavu uvijek izlaze van kako bi provjerili o čemu
se radi. Što se tiče piromana, susretali su se sa svakakvim
situacijama te navode kako uz obične piromane postoje ljudi
“koji pale da bi mogli gasiti”.
Najsmiješnije intervencije na kojima su
sudjelovali
Od raznih priča koje smo slušali cijeli dan, u sjećanje nam se
uvukla intervencija sa mačkom u autu. “Nakon dojave
da dođemo u Retfalu izvući mačku iz auta, ostali smo zbunjeni te
uputili dojavljivača da otvori auto da mačka sama izađe iz
njega. No, problem je bio u tom što mačku svi čuju, a ne
vide. Nakon 45 minuta pregledavanja auta, mačka je pronađena
u auspuhu. Dok je jedan od kolega izvlačio rukom mačku iz
auta, u šali sam povikao da ima miša u ustima. Zatim su se
dvojica kolega koja se panično boje miševa, razbježali u polje
te vatrogasna kola.” navodi Robert
Mužar
Padaju li žene na vatrogasce, slušaju li “Vatrogasce” te
je li sve kao u seriji i crtiću?
Iako smo na ova pitanja čuli samo smijeh, sami smo uvidjeli kako
nije sve kao u serijama i crtiću, već je ovo stvarni život.
Zaključili smo kako su uz sav taj opasni posao, naši
vatrogasci jedna zabavna i optimistična ekipa uvijek spremna
pomoći drugima.
Najveća osječka intervencija
Uz Domu i Getro, u skorije vrijeme nije bilo
većih intervencija u Osijeku. No kroz razgovor uvidjeli smo
kako je svaka bitna. Svako godišnje doba ima svoje požare.
Zimi su tu pirotehnička sredstva,
kontejneri, božićne lampice te opušci. U proljeće i
jesen česte su sitne intervencije po kanalima i
livadama a uz njih se nađu i one nešto smiješnije poput
skidanja mački s drveća, pasa s krovova, osinjaka te
hvatanja zmija po dvorištima. Ljeto je
godišnje doba u kojem naši vatrogasci nisu često u Osijeku
već odlaze na veće intervencije uz more.
[important title=Jeste li znali?]
– Svaki vatrogasac mora biti spreman za intervenciju u roku od 1
minute
– JPVP u Osijeku godišnje ima oko 400- 500 intervencija
– Zaštitnik vatrogasaca je Sv. Florijan (4. svibnja)
– Osječka postrojba je jedna od najmlađih postrojbi u RH
gledajući prosjek godina
– “Auto-ljestve” mogu poslužiti do 53 metara
– Profesionalne vatrogasne postrojbe nisu isto što i
DVD-ovi[/important]
Dan sa vatrenim dečkima i nama je proletio brzo i zanimljivo. Sve
što smo naučili potaklo nas je da više cijenimo posao koji
rade kako bi očuvali našu sigurnost. Iako je zanimljivo, nije
lako biti vatrogasac. Stoga nakon ovakvog iskustva možemo
poručiti svima da što više paze na svoju okolinu. U opasnim
situacijama ne ustručavajte se okrenuti svima dobro poznati
broj 93 (193) jer će naša vatrogasna ekipa,
uvijek spremna i hrabra, zasigurno priskočiti u pomoć.
Tekst: Mirna Čulo (SiB.hr)
Foto: Karlo Konig (SiB.hr)
