Nakon velikog potresa u Skopju 1963. uvedeni su propisi prema kojima su armirani betonski zidovi postali obvezni, ali cijela protupotresna građevinska priča uključuje i sigurne temelje te ne dozvoljava preinake na zgradama
Strah od urušavanja pogotovo kada tlo stalno podrhtava u svima
nama je duboko usađen. Ipak, ako u svojim zidovima i stropovima
imate solidnu željeznu armaturu koja je morala
biti ugrađena čak i po standardima iz 1963.ne bojte se. Takav zid
ne bi se trebao ni srušiti ni urušiti.
RTL je pitao dva voditelja gradilišta, jednog projektanta i
jednog doktora znanosti s građevinskog fakulteta, isto
pitanje: Hoće li potres srušiti zgradu sagrađenu u
posljednjih 50 godina?
Mirko Perić, koji je voditelj projekta je
rekao da se neće srušiti. Voditelj gradilišta
Vinko Kovačević je rekao kako će ona
podnijeti djelovanje potresa, dok je predsjednik
Udruženja tehničkog projektiranja HGK Ivan
Markić rekao kako se neće srušiti.
Ivan Duvnjak s Građevinskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu također smatra da se neće
srušiti.
Naravno svi sugovornici dodaju istu rečenicu: “Ako je
zgrada građena po propisima.”
Standardi uvedeni nakon potresa u Skopju
Nakon velikog potresa u Skopju 1963. uvedeni su propisi prema
kojima su armirani betonski zidovi postali
obvezni. Nakon potresa 1969. u Banja Luci uvedeni su još
stroži propisi, sve se gradilo da izdrži najmanje potres od 7 po
Richteru, a 1998. preuzeli smo eurokod standard, gradnja da se
izdrži potres od 9 po Richteru.
Kad se treslo tlo prošli tjedan, treslo se i gradilište kraj
Zagreba, odakle su RTL-ovi sugovornici, ali građevniari,
barem nas tako uvjeravaju u takvim prilikama najmanje paničare.
Jer čelik armature upija snagu potresa.
Perić kaže kako čelik preuzima sve sile otpornosti koja je
dozvoljena da se ne bi srušila konstrukcija te kako se ciljano
ljulja, ali kako i preuzima opterećenje.
Armatura + temelji = sigurnost
Kovačević objašnjava kako su temelji jako bitni: “Ali je jako
bitno da su ti temljei povezani da u vrijeme rada tla ne dođe do
razmicanja. U ovom slučaju koncepcija je da zidovi u jezgri
dizala i stubišta služe kao ti elementi koji love sile i svojom
krutošću vraćaju je u tlo.”
Markić kaže kako nije problem gradnja, nego krajnje korištenje
tih zgrada.
Drugim riječima ništa od cijele protupotresne građevinske
priče ako prešutno pustite susjedu s drugog kata da
sruši nosivi zid dok si spaja dnevni boravak i
kuhinju ili ako frizer u prizemlju nikome ne prijavi
povećanje salona.
Duvnjak objašnjava što su primjetili na terenima: “Ono što smo mi
primjetili na terenu gdje su uklanjani nosivi zidovi za poslovne
prostore da se gubilo to opterećenje na koje se potres prenosi
stoga ne treba se igrati.”
Markić naglašava da je zato zakonom propisano da se zgrada
vizualno pregleda svake godine, a svakih 10 temeljito detaljno
gdje se izmjere neke stvari da se vidi je li zgrada još ima
svojstva.
Ali pitanje je li te propise itko dosad provodio… Naši
stručnjaci savjetuju građanima i da pri kupovini novog stana bez
obzira je li on građen prije 10, 50 ili 100 godina, od prodavača
traže potvrde statičara da su sigurni u slučaju
potresa.