Domaće ili uvozno? Koje je zdravije? Provjerit ćemo u analizi
Paprike iz Albanije, češnjak iz Kine, breskve iz Grčke. Nema
zemlje koja nam ne pošalje neko svoje voće ili povrće. Svi bi
radije domaće, no je li to garancija kvalitete?
I je li domaće domaće, ili možda ipak “tuđe domaće”?
– Odakle su? – Omiš, gospođo, domaće. – A breskve? – 12 kuna
breskve. – Odakle? – Isto odozdola, domaće. – Iz Omiša? –
Split. – Aha, mislim da ste prošli tjedan imali iz Zadra; da sam
kod vas uzela? – Ne, ja ne.
Kad se ugase kamere, mnogi
prodavači na tržnici reći će vam da susjedi muljaju. Kupuju tko
zna čije, a prodaju pod svoje.
Domaće ili uvozno? Koje je zdravije? Provjerit ćemo u analizi.
Odabrali smo breskve, borovnice i češnjak. Sve smo ih na kraju
kupili u trgovačkim lancima jer deklaracijom
moraju jamčiti istinitost podrijetla. Uza sva tri domaća
proizvoda, uzeli smo i grčke breskve, španjolske borovnice i
kineski češnjak.
Vidjeli smo krušku iz Južne Afrike koju je jedan naš gledatelj
kupio u jednom trgovačkom centru. Nakon što ju je pojeo, završio
je na hitnoj, na injekcijama, s teškom
alergijom. Zato smo i nju odlučili poslati na analizu.
Nastavni zavod za javno zdravstvo referentni je laboratorij za
analizu pesticida u hrani. Kod njih su se
prijašnjih godina analizirali gotovo svi uvozni proizvodi. Ove
godine u kojoj su se sve inspekcije spojile u jednu – u Zavodu se
nije testiralo ništa iz uvoza.
“Ali godina je još duga i ja se nadam da sad nakon
ustrojstva Državnog inspektorata i ostalih inspekcijskih službi,
da ćemo i mi raditi taj dio posla”, rekla je Jasna Bošnir iz
Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija
Štampar”.
Našom analizom zapravo državi činimo uslugu.
Među njima je i ta nesretna kruška zbog koje je naš gledatelj
završio na injekcijama.
“Mi ćemo pesticide napraviti, naravno da postoji mogućnost da
ljudski organizam odreagira alergijskom reakcijom i na prisutnost
pesticida. Možda će biti više aktivnih supstanci i
pesticida u proizvodima koji su iz uvoza u odnosu na
naše domaće proizvode upravo zato što smo rekli da oni
moraju preživjeti putovanje iz dalekih zemalja do ovamo”,
pojasnila je Bošnir.
Ana u okolici Vrbovca već godinama uzgaja borovnice. Žao joj je,
kaže, što na analizu nismo poslali njezine jer ih ne tretira
ničim neprirodnim – ni dopuštenim ni
nedopuštenim.
“Osim što stavimo malo umjetnjaka, ili kupimo tu od seljana, ovi
koji još imaju kravice, od njih kupimo gnoja pa malo stavimo, i
tako. Imaju sredstva da vam se dodaju vitamini, e, onda kad vi
dodajete vitamine, onda su vam to grmovi koji iziđu do 1,90,
ogromni, rašireni i stvarno, ima ono što piše: deset kila na toj
borovnici, ali to je onda tretirana borovnica, s tim nabildana
kak ja velim, da bi dala veći urod”, izjavila je vlasnica OPG-a
Ana Kovačić. Tako, kaže, rade oni
koji proizvode na veliko i plasiraju svoje borovnice trgovačkim
lancima. Ona ima registriran OPG. Većinu voća prerađuje u sokove
i sve to prodaje po sajmovima i na dva-tri svoja štanda.
“Meni se događa da dođem negdje na štand i dođem blizu nekog tko
ima borovnicu. On ima 25 kuna posudicu, moja je
15, i on mene pita zašto je tvoja 15, moja je 25. Pa zato što je
moja, ja ju mogu dat po toj cijeni, a ovaj je nju kupio od
nekoga, možda i iz uvoza pa kaže da je njegova i mora je dati za
25 jer i on mora isto zaraditi”, kaže Ana.
Uvozne su trenutačno upola jeftinije. Oni koji proizvode na
veliko imaju računicu s nižom
cijenom. Ovi mali, domaći, kaže, nemaju gotovo nikakvu podršku
države i lokalne samouprave.
Za ove likere suvenire, primjerice, također su se namučili s
birokracijom i suludim troškovima.
“I to vam je proces. Da bi ja smjela ovo od 2 dl raditi, mi smo
morali kupiti inox bačvu, dat ugraditi mjernu letvu. Za nekakvih
osam do deset litara godišnje proizvedenog likera morali
smo ugraditi mjernu letvu. Cijela priča je
došla oko pet tisuća kuna.”
“Ono što sam ja malo istraživao, mogu biti posve u krivu, ali
njihova država njima subvencionira 50 posto, dakle, cijene po
kilogramu, to je prva stvar”, govori i Martin
Knežević, također vlasnik OPG-a.
Doći ćemo i do druge, treće, četvrte tajne jeftinoga kineskog
češnjaka, ali za početak upoznajte Martina. Ne samo što uzgaja
češnjak već mu je posvetio život. Proučava i nabavlja razne
sorte. Višak prerađuje u prah i granule. Sadi na
nekoliko plantaža i ne upotrebljava kemikalije.
“Tretiram ga takozvanim motikanom. Znači, motikom i
našim rukama. – Znači, ovdje nema nikakvih pesticida, ničeg? – Pa
moja je nekakva filozofija toga da se to može
sve pametnim planiranjem izbjeći”, govori Martin.
I njegov je, baš kao i svaki domaći češnjak, skuplji od kineskog.
Nevjerojatno je da glavica koja prođe na tisuće kilometara može
biti jeftinija od ove domaće koja prođe maksimalno nekoliko
stotina kilometara.
“Što više idete prema sortama koje daju prinose, to imaju slabiju
aromu Dakle, u Kini češnjak uzgajaju i mogu dobiti više od
30 tona po hektaru, mi u Hrvatskoj, onako, skačemo od sreće
kad prijeđemo šest tona po hektaru.”
I opet je stvar količine. Osim subvencije kineske vlade
kineskim poljoprivrednicima, tu je i količina
s kojom se mi ne možemo mjeriti. Ali, zato konkuriramo
okusom.
“Druga stvar, dopušteni su pesticidi koji su odavno zabranjeni u
Europskoj uniji… smiju korisititi
kanalizacijski isušeni otpad,
smiju koristiti na poljima.”
Naša analiza je gotova. Vidjet ćemo poklapa li se s Martinovim i
Aninim teorijama.
“Možemo redom. Imali smo uvoznu i domaću breskvu. U svakoj
od njih su utvrđene dvije vrste pesticida, svakako treba
naglasiti da su to dopušteni pesticidi za tu vrstu kulture i da
se nalaze u dopuštenim količinama”, izjavila je Jasna Bošnir.
“Ja bih rado otišla na trg, zašto ne bih otišla na trg i prodala
Zagrepčanima svoj proizvod, ali ako hoću doći na trg da
prodam svoj proizvod, moram platiti štand 350
kuna po danu”, objašnjava Ana Kovačić.
“Napravit ćemo kompletnu analizu na pesticide, na 450 aktivnih
supstanci, usporedit ćemo iste proizvode domaćeg
podrijetla i iz uvoza i vidjeti da li postoji razlika u
pesticidima”, govori Jasna Bošnir.
Doktorica Bošnir dodaje – to je i očekivala. Breskve su
osjetljivo voće i gotovo da nema proizvođača koji ih ne tretira.
“Dogodilo se nešto zanimljivo s borovnicama. U uvoznim, ovog
puta, nismo našli ostatke pesticida, za razliku od domaćih u
kojima smo našli ostatke dva pesticida. Moram reći isto tako da
su to dopušteni pesticidi za ovu kulturu, da se
nalaze unutar maksimalno dopuštenih količina.”
Na prvu zvuči neobično, ali prema stručnom pojašnjenju –
iako su u domaćima pronađeni pesticidi, one su ipak
zdravije od uvoznih u kojima ih – nismo pronašli.
“Da smo dan-dva kasnije analizirali, možda ni te količine ne
bi bile prisutne u borovnici, što se najvjerojatnije dogodilo s
uvoznom borovnicom. Može se vjerovati da su
i tijekom uzgoja u drugoj državi borovnice tretirane
pesticidima.”
Dogodilo se zapravo to da su uvozne borovnice puno dulje
stajale pa su iz njih pesticidi, recimo to tako, isparili.
“Isto tako možemo reći da su možda te borovnice uvozne puno
starije nego što su naše. Vjerojatno su naše svježe, možda su
bile jedan dan ili isti dan nakon berbe već prisutne na tržištu,
što je u ovom slučaju prednost domaćeg proizvoda
u odnosu na uvozni bez obzira na to što uvozni trenutno nije
pokazao ništa.”
I borovnica je također osjetljivo voće i uglavnom ju se tretira
pesticidima. A što je s češnjakom?
“Sad ono što je mene jako iznenadilo, vas ne toliko, je češnjak.
Što se tu dogodilo? Pa evo ga, u češnjaku nismo našli ništa. Na
početku kad ste prvi put došli, ste pitali dal očekujemo
u češnjaku nešto? Ja sam rekla da ne očekujem.”
Češnjak je otporna biljka. I tijekom rasta i tijekom
skladištenja.
“Dok ste vi radili analizu, mi smo razgovarali s proizvođačima
češnjaka i uvjeravali su nas svi da ovaj kineski se tretira na
način da se i izbjeljuje, da se brom stavlja u njega, koji je u
Hrvatskoj valjda još od Jugoslavije zabranjen i
slične neke stvari. Kako nismo našli ništa od toga? Pa gledajte,
kad govorite o bromu, o stvarima za izbjeljivanje, to nema veze s
ovom skupinom analiza koje smo radili.”
Teški metali – to je jedna od tema kojima će se Potraga također
baviti. Na njih stručnjaci sve više upozoravaju jer sve više ih u
voće i povrće ulazi kišom i zrakom, a sve manje
se provode analize na te otrove.
“Dobro, i ostala nam je ta nesretna kruška koja je izazvala
reakciju našega gledatelja. Što s njom? Da, u kruški smo našli
tri pesticida, dopuštena sva tri za krušku,sva tri su za
suzbijanje lisnih ušiju, a jedna od njih je taj
acitamiprid, znači to je pesticid za
koji postoje dvije objavljene studije koje su zapravo
opisale akutno trovanje pesticidom. S tim u vezi
je onda povezan i rad mišića, pa dođe do grčenja mišića i
smanjenja temperature tijela upravo kod tog pesticida.”
Kruška je, pokazalo se, najviše tretirana. Ipak, u granicama
dopuštenog. Uređena smo država, sve je u granicama zdravstveno
ispravnog. Ali nikako da prijeđemo onu granicu koja bi domaćim
proizvođačima olakšala život. Bilo bi lijepo kad
bi neka tamo daleka zemlja na analizu slala hrvatske borovnice,
breskve i češnjak. Ali mi još ni za sebe ne proizvodimo dovoljno.
I nećemo sve dok ćemo morati plaćati mjeriteljske letve, biljege,
pečate i ostale nimalo jestive ni logične namete.