Kelj, kupus, paprika, zelena salata, mrkva, poriluk, radić, peršin i tzv. grincajg za juhu – sve su to najtraženije namirnice s osječke tržnice
Osječka je tržnica nezaobilazna destinacija svim ljubiteljima svježih namirnica i lokalnih proizvoda, ali i autentičnog doživljaja gradskog života. Smještena u samom središtu Osijeka, tržnica predstavlja ”pulsirajući” centar u kojemu se tradicija susreće sa suvremenim načinom života.
Svojom raznovrsnom ponudom, osječka tržnica pruža jedinstvenu priliku za istraživanje lokalnih okusa i mirisa. Proučili smo, stoga, i mi što se najviše kupuje tamo u ovo doba godine, kojo su generaciji najprivlačniji domaći proizvodi te s kojim se izazovima suočavaju proizvođači.
Prije svega, jesenska je ponuda na navedenoj lokaciji uistinu bogata, a uglavnom je riječ o voću i povrću koje se, rekli su nam OPG-ovci, trenutno najviše kupuje. Kelj, kupus, paprika, zelena salata, mrkva, poriluk, radić, peršin i tzv. grincajg za juhu – sve su to najtraženije namirnice s osječke tržnice, od kojih se potom prave jela ”na žlicu” koja, između ostaloga, služe za grijanje i obranu organizma od gripa i prehlada tijekom nadolazećih zimskih mjeseci. Od voća se pak najviše prodaju limun, mandarine i grožđe.
”Preko jeseni, kupuje se maltene svo voće i povrće. Ono što proizvedem, to i prodam i imam stalne mušterije koje prepoznaju vrijednost mojih proizvoda. Sve se može prodati, ako je kvalitetno”, kazala je prodavačica koja je na tržnici prisutna više od 20 godina.
Prema riječima prodavača, kupci ipak najviše vode računa o urednosti i čistoći proizvoda. Prodavaču koji je pak na tržnici više od 50 godina nikada se nije dogodilo da mu je netko vratio proizvod budući da ga mušterije odmah vide i stignu reagirati na licu mjesta.
”Tko god kupuje, vidi što kupuje i zna da je dobro. Ima stalnih kupaca koji su zadovoljni i proizvodima i kvalitetom te znaju da je riječ o mojoj vlastitoj proizvodnji”, istaknuo je.
FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Unatoč tome što su im svi proizvodi domaći, a time zasigurno i kvalitetniji, sugovornici smatraju kako je mlade još uvijek relativno teško privući na uopće dolazak na tržnicu, a potom i na kupovinu domaćih namirnica. U skladu s time, na tržnici uglavnom prevladavaju osobe starije životne dobi – kako proizvođači, tako i kupci.
”Ljudi najviše gledaju na to da im ono što kupuju nije skupo i štede novce. Skupo im je kupovati na tržnici, a nije im skupo sjediti na kavi. Također, većina ljudi ide u trgovine u kojima su artikli, istina, jeftiniji, ali plaćaju karticom, a tada nemate osjećaj potrošnje. S druge strane, kada plaćate gotovinom kao što je to slučaj na tržnici, morate gledati možete li nešto kupiti ili ne”, uočila je proizvođačica koja punu 61 godinu prodaje na tržnici te dodala kako su ljudi ranije kupovali po kilogram ili dva određenog proizvoda, dok se to danas svelo na ”mrkvicu, dvije”.
”Nije to čak toliko pitanje ni štednje, koliko toga što ne žele zalihu i skupljanje ‘drloga’ kod kuće”, nastavila je.
Ranije spomenuti prodavač izjavio je pak kako se mnogo manje može prodati proizvoda na tržnici u odnosu na prethodne godine. Ljudi su, naveo je, tada više kupovali, no češće su i kuhali, dok danas u velikoj mjeri konzumiraju brzu hranu. Mlade pak uglavnom čine studenti koji se hrane u menzama, pa nemaju potrebu za kupovinom na tržnici.
Na njegove riječi nadovezala se 72-godišnja prodavačica iz Suze koja na tržnici prodaje 42 godine, rekavši kako se, osim pripadnika starije životne dobi, na navedenoj lokaciji katkad nađu i obitelji s djecom. Međutim, ustvrdila je kako većina mladih ljudi uopće ne razumije vrijednost domaćih namirnica.
”Primjerice, uopće ih ne privlače orasi jer su skupi, a i drugačije izgledaju na tržnici u odnosu na one u trgovačkim centrima”, opisala je.
FOTO: Mirela Belaj/SiB.hr
Ipak, proizvođačica iz Tvrđavice prepričala nam je kako je nekoliko mladih ljudi koji nisu imali povjerenja u njezine namirnice nagovorila da ih kupe, pa joj se, budući da su vidjeli da su dobre, stalno vraćaju. Na pitanje što je najteže u ovom poslu, sugovornici dali su jednoglasan odgovor – proizvesti, a potom prodati.
”Sve je domaće, sve je ručni rad, sve se obrađuje kako treba, plijevi se, kopa… sve nauštrb kvantitete da bi kvaliteta bila bolja”, navela je.
FOTO: Dubravka Petrić/PIXSELL
S njome složila se i druga proizvođačica, izjavivši kako se ljudi žale zbog visokih cijena resursa, no ne znaju da je i njihova proizvodnja također težak proces koji, uostalom, mnogo i košta.
”Najviše su poskupjela sjemena i općeniti repromaterijal. Primjerice, kilogram je lučica luka nekad koštao osam do deset kuna, dok mu se današnja cijena penje i na 3,5 eura”, napomenuo je jedan lokalni OPG-ovac.
Ipak, kao glavne su prednosti prodaje na tržnici sugovornici istaknuli okruženost ljudima te boravak na svježem zraku. Isto to preporučuju i ostalim sugrađanima budući da tržnica, ne samo da nudi mogućnost kupovine svježih namirnica, predstavlja mjesto koje odiše posebnom atmosferom te međusobnim dijeljenjem trenutaka i različitih iskustava u srcu Osijeka.