Tetoviranje u gradu na Dravi nije samo zanat, već i oblik umjetničkog izražavanja koji spaja tradiciju i suvremeni dizajn, čineći Osijek prepoznatljivim po njegovim jedinstvenim motivima
Tetovaže su postale univerzalni oblik umjetničkog izražavanja, a
tattoo majstori umjetnici su koji kožu pretvaraju u platno.
Oni koriste svoje vještine i kreativnost kako bi stvorili trajna
umjetnička djela koja odražavaju identitet, sjećanja i estetske
preferencije svojih klijenata. U svijetu tetovaža, tattoo
umjetnici igraju ključnu ulogu u donošenju jedinstvenih vizija u
život, spajajući tradiciju i moderni dizajn.
Među njima je Mario Skender, Osječanin koji se
tetoviranjem bavi više od 15 godina i predstavlja jednog od
vodećih kreatora urbane tattoo scene u gradu na Dravi, ali i
šire. Budući da se crtanjem i umjetnošću bavi od ranog
djetinjstva, njegov put prema tetoviranju bio je sasvim logičan.
”Tetovaže su uvijek bile prisutne kao dio urbane kulture i
ulice. Ne mogu, stoga, reći da postoji najčešći motiv, ali
postoji stil koji preferiram, a to je ‘black and gray’
realizam s mixom ‘chicano’, ‘traditional’ i ‘graffiti’ štiha”,
započinje Mario razgovor za SiB.hr, dodavši kako su mu glavni
uzori u radu Mister Cartoon,
Shige i Jeff Gogue.
Tetoviraju se svi – od tinejdžera do onih u 60-ima, a danas
je taj proces sasvim drugačiji nego prije
Iako tvrdi da se tetoviraju pripadnici sve populacije, najčešće
mu mušterije imaju između 25 i 35 godina. Najniža je dobna
granica za tetoviranje maloljetnih osoba 16 godina, uz pismeni
pristanak roditelja, odnosno skrbnika. Ipak, drugom osječkom
tattoo umjetniku Marinu Sužnjeviću u studio
je došao čak 78-godišnjak i zatražio tetoviranje.
”Čini se da tetovaže ne poznaju dobne granice. Svaki je zahtjev
od strane stranke individualan te mu se potrebno maksimalno
prilagoditi i učiniti proces izrade tetovaže što ugodnijim,
uz zajamčenu diskreciju”, navodi Marin koji se tetoviranjem
krenuo baviti još sredinom 90-ih.
FOTO:
Mario Skender
Tada su se, kaže, koristile tzv. ‘homemade’ mašine koje su
majstori sami izrađivali jer onih profesionalnih u poslijeratno
vrijeme nije bilo ili su se morale nabavljati u
inozemstvu. S obzirom na to da Hrvatska nije bila dio
Europske unije, problem je bio i uvesti mašinicu te ostalu opremu
u državu.
”Ta neka dječja zaljubljenost u tetovaže dovela me do toga da
sam početkom 2000-ih godina autostopom otišao u drugu zemlju,
odakle sam uspio nabaviti svoju prvu profesionalnu tattoo
mašinicu. No, gledajući unatrag na taj događaj i karijeru koju mi
je taj komadić opreme osigurao, tih nekoliko sati straha na koncu
se isplatilo”, prisjeća se Marin koji danas uspješno vodi obrt
za izradu tetovaža i piercinga sa suprugom
Ivanom.
FOTO: Marin Sužnjević
Trendovi se mijenjaju, ali osječki motivi ostaju
Kako su se mijenjali tehnologija i procesi izrade tetovaža, tako su i klijenti postupno počeli sami uviđati kako je kod odabira motiva samo nebo granica i kako je moguće istetovirati svaku njihovu zamisao, ovisno o kreativnosti, sposobnosti i vještinama tattoo majstora kojemu taj zadatak povjere. Ipak, među najčešćim motivima koje Osječani traže prilikom tetoviranja upravo su oni vezani uz njihov grad.
”Konkatedrala, Pješački most,
Šetač, Vodena vrata, tramvaj, Gradski vrt, grb NK Osijeka,
crveni Fićo, panorama grada, komarci… sve su to motivi koji su uvijek bili i najvjerojatnije će i ostati iznimno traženi kod Osječana”, ističe osječki tattoo majstor Josip koji je svoju ljubav prema tetoviranju otkrio krajem srednje škole kada se, unatoč zabrani roditelja, otišao tetovirati.
FOTO:
Mario Skender
U slučajevima u kojima nije riječ o osječkim motivima i u kojima
su u pitanju manje tetovaže, mušterije se uglavnom odlučuju na
‘stavljanje slike na sebe’ koja će ih trajno podsjećati na nekoga
ili nešto što im mnogo znači i motivira ih.
”Citati, poneki životni moto, izreke, vjerski simboli, portreti
osoba i ljubimaca te razni znakovi kao što su oni vezani uz
horoskop ili beskonačnost podsjetnici su na lijepe i nezaboravne
životne trenutke ili bolesti i traume koje smo pregurali, ali
ipak iz njih izašli još snažniji. Sve to ostaje na nama kao
trajni pečat i svjedočenje, utkano u naše fizičko postojanje do
konca naših života”, napominje Marin.
FOTO:
Marin Sužnjević
”Ako imaš tetovažu – ili si kriminalac, ili drogeraš”?
Naravno, ima i onih koji na tetovaže gledaju negativno, a riječ
je uglavnom, govore nam tattoo majstori, o pripadnicima starije
dobi. Dok Josip tako tvrdi kako mu stariji znaju reći kako se
istetovirani ljudi zasigurno bave drogom ili kriminalom, Marin se
prisjeća kako je više izazova po tom pitanju bilo u bivšoj
Jugoslaviji.
”Zbog loše organizacije sustava i teške dostupnosti
informacija, tetovirane su se osobe smatrale devijantnima
i držale na margini. Istini za volju, nerijetko upravo i
jesu bile problematične jer su se ljudi tetovirali mahom iz
krivih razloga, ne poznavajući filozofiju iza čina tetoviranja.
Nakon osamostaljenja i svojevrsnog otvaranja Hrvatske prema
zapadu, sporo, ali ipak dolazi do pada stigmi s tetoviranih osoba
te do jednog tolerantnijeg i prisnijeg pogleda na tetovaže koji
će tjelesne modifikacije na koncu postupno privesti našoj
svakodnevici”, pojašnjava Marin.
FOTO:
Mario Skender
Osječki tattoo majstori znaju se naći u neobičnim situacijama i s
klijentima, pa tako Josip tvrdi kako se najviše nasmije tijekom
dogovora oko tetoviranja, a nerijetko čak i uzruja, ovisno o
zahtjevima koje mušterija stavi pred njega.
”Ljudi bi se tetovirali, a ne znaju što žele ili nemaju dovoljno
novca, pa bude raznih ponuda za protuusluge kao što su pet metara
drva, građevinski materijal, bon u Konzumu…”, smije se Josip.
FOTO:
J. M. (Privatna arhiva)
Zanimanje tattoo majstora poziv je koji zahtijeva neprestani
osobni razvoj
Što se tiče planova za budućnost, sva trojica tattoo majstora
složila su se u tome kako se trebaju konstantno usavršavati, i to
ponajprije praćenjem razvoja tehnologije tetoviranja kako bi
ostali upućeni u novosti na polju izrade tetovaža te, u
konačnici, pružili što bolju uslugu svojim klijentima. Neki bi
među njima strast prema tetoviranju voljeli prenijeti i na svoju
djecu.
”Ako se bude htjela baviti tetoviranjem, rado ću svojoj kćeri
prenijeti sva znanja koja imam o njemu, dok je plan za mene
da nastojim biti što bolji u svom poslu jer ga volim i cijenim te
mi je svaki osmijeh zadovoljne mušterije svojevrsni vjetar u
leđa”, zaključuje Josip.
FOTO:
J. M. (Privatna arhiva)
Tetoviranje u gradu na Dravi nije samo zanat, već i oblik
umjetničkog izražavanja koji spaja tradiciju i suvremeni dizajn,
čineći Osijek prepoznatljivim po njegovim jedinstvenim motivima.
Unatoč promjenama u tehnologiji i percepciji tetovaža, osječki
tattoo majstori nastavljaju razvijati svoje vještine i
prilagođavati se potrebama svojih klijenata. Njihova volja i
strast prema tetoviranju doprinose ne samo lokalnoj sceni, već i
širem prihvaćanju tetovaža kao značajnog dijela urbane kulture.