Unatoč izazovima visokih troškova poslovanja, cijene kave u osječkim kafićima i dalje ostaju stabilne, što dokazuje privrženost građana jutarnjem ritualu njezina ispijanja, bez obzira na ekonomske trendove
Udruga Glas poduzetnika nedavno je, između ostaloga,
zatražila ukidanje posebnog poreza na kavu koji u Hrvatskoj
iznosi gotovo 35 % po šalici. Članovi Udruge vjeruju kako bi
navedeno olakšalo poslovanje proizvođačima i ugostiteljima, a
time i smanjilo troškove potrošačima.
Osim toga, Lijepa Naša jedna je od najskupljih turističkih
zemalja, a i europski prvak po skupoj kavi. Prema podatcima
Eurostata, cijena je kave najviše porasla u Hrvatskoj, i to
za 7,4 %.
Međutim, u nekim se lokalima grada na Dravi još uvijek može
pronaći dobra i relativno jeftina kava, bez obzira na prisutna
poskupljenja. Osječki ugostitelji napominju kako
njezina cijena ovisi o brojnim čimbenicima, što nerijetko
prolazi ispod radara budući da se veliki naglasak stavlja
isključivo na inflaciju.
”Kako je poskupjelo sve, tako je poskupjela i kava.
Nažalost, cijene su takve kakve jesu te ponajprije ovise o
troškovima vezanim uz kvalitetu kave i brenda koji se poslužuje,
plaće djelatnika, potrošni materijal, amortizaciju, poreznu
stopu i eventualni najam prostora. Kada bi PDV na kavu,
recimo, iznosio devet posto, kako je to u Sloveniji, vjerojatno
bi i njezina cijena bila niža, dok na samoposlužnim
uređajima to već jest jer nema toliko troškova na radnu
snagu, energente i amortizaciju prostora. Također, cijene se kave
mogu razlikovati zbog lokacije objekta ili značajnijih cijena
najma”, objašnjava za SiB.hr Berislav
Mlinarević, vlasnik nekoliko osječkih ugostiteljskih
objekata.
U njegovim lokalima cijene kave tako variraju s obzirom na
činjenicu kako su neki među njima smješteni u Portanovi, a drugi
u centru grada. Primjerice, njegov espresso inače košta 1,80
eura, dok je u spomenutom centru za deset do dvadeset
centi skuplji. Ipak, tvrdi kako to ne sprječava Osječane da ju i
dalje svakodnevno piju.
”Poznato je da Hrvati vole dobru kavu. Navikli smo ju piti, što
je postala tradicija i kultura života. Neke se dobre navike, bez
obzira na cijene, ne mogu promijeniti, pa je tako i prodaja
uglavnom standardna. Smanjila se jedino količina prodaje u
objektu u Portanovi jer rad nedjeljom tamo nije dozvoljen,
no to i dalje nema veze sa cijenama kave”, ističe Mlinarević.
S njime se slaže Tomislav Vajda, vlasnik drugog
osječkog ugostiteljskog lokala. Kod njega pak kava prosječno
košta 1,5 eura, dok se ranije ispijala za devet kuna. Pod
određenim se
akcijama njezina cijena može smanjiti i na
jedan euro.
”Mislim da je ta cijena realna, posebice u Osijeku jer su na
Jadranu kave još i skuplje, kao i najmovi objekata. Dogodio se
prirodni rast cijena koji je popratio sve namirnice i artikle, a
ne samo kavu. Primjerice, mlijeko je značajno poskupjelo, šećer
sada mora biti brendiran, a i nabavna je cijena kave mnogo veća u
odnosu na ranija razdoblja. Kada ne bi postojali ti nabavni i
porezni troškovi, šalica navedenoga napitka koštala bi
maksimalno 50 centi”, smatra Vajda.
Unatoč izazovima visokih troškova poslovanja, cijene kave u
osječkim kafićima i dalje ostaju stabilne, što dokazuje
privrženost građana jutarnjem ritualu njezina ispijanja, bez
obzira na ekonomske trendove. Promjene u cijenama kave u
Hrvatskoj odražavaju širi kontekst trenutne gospodarske situacije
i poslovnog okruženja, ističući važnost raznolikih čimbenika koji
utječu na konačnu cijenu spomenutog proizvoda u ugostiteljskim
objektima diljem zemlje.