U baranjskom mjestu Kopačevo na tradicionalnoj svinjokolji bila je i naša slavonska ekipa RTL-a. Od svinja se sve iskoristi, pa i kosti koje se čuvaju za juhu. A da bi imali lijepu šunku, kobasu i kulen, prvo treba imati lijepe domaće svinje
Sunčano jutro bilo je danas u baranjskom mjestu Kopačevo u
dvorištu obitelji Fica. Puno je bilo posla jer danas je bilo i
tradicionalno kolinje.
“Od malih nogu to radimo, tako smo naučili, svake godine prvu
subotu u prosincu pravimo kolinje”, rekao nam je Josip
Fica iz Kopačeva.
Ove godine uz poseban oprez, jer iako u Baranji nema afričke
svinjske kuge, sve kaže, mora biti u skladu s propisima i pod
veterinarskim nadzorom.
A od svinja koje drže za svoje potrebe iskoristit će sve. Meso,
mast, ali i kosti, koje ne bacaju nego spremaju za juhu.
“Najosnovnije je da imamo lijepe svinje, domaće, uhranjene onako
po našoj tradiciji bez koncentrata s domaćom hranom”, rekao nam
je Čabo Cickai iz Kopačeva.
Majstore mesare pitali smo za recepturu poznatih baranjskih
suhomesnatih specijaliteta. “Meso, slanina, začini, prava domaća
paprika”, otkrio nam je Ištvan Krištof iz
Kopačeva. Najbolja paprika je, kažu – baranjska. Okus mesa za
kobasice provjerio je domaćin. Smjesu, potom, spretne ruke brzo
su pretvorile u kobasice. Svatko je znao svoj posao i radio što
treba, no sve se odvijalo pod budnim okom gospođe Andree.
“Ispekla sam im kiflice, pa onda jetrice. Za ručak je meso,
krumpir i na kraju navečer večera – sarma”, otkrila nam je
Andrea Fica iz Kopačeva. Da bi svi mogli jesti,
trebalo je rješavati i usputne probleme – poput problema sa
zubima. “Tu, bio je jedan i rekla sam mu sine izvadi, neće
izvaditi, Pištika uhvatila i izvadila van”, rekla nam je
Edit Fica iz Kopačeva.
“Normalno, dok nije ni trepnula već je zub bio vani”, ispričao
nam je majstor mesar Ištvan. Danas je u njihovu seoskom dvorištu
svatko našao nešto za sebe, a ekipa koja se okupila bila je
brojna. Uz obitelj, rodbinu i prijatelje na svinjokolji su uvijek
i dobri susjedi.
“Dobri susjedi uvijek dođu malo pogledati, na friške čvarke, na
lijepe polutke. To je veselje i to je za nas praznik”, kaže Mato
Cerić iz Kopačeva.
Praznik koji se na selu slavi godinama i tradicija koja se
prenosi s koljena na koljeno. Preživjeli su, kažu, svakakva
iskušenja pa vjeruju da će i izazove koji su pred njima.