Ono što je najvažnije – potomci ove obitelji žele nastaviti obiteljskim stopama
U moru loših vijesti kojima smo svakodnevno bombardirani,
pronašli smo jednu lijepu. Ta priča o vrijednim ljudima dolazi iz
Hrvatske, točnije iz malenog slavonskog mjesta Koška koje se
nalazi između Osijeka i Našica. Priču priča obitelj
Jerković koja ovih dana proslavlja trideset
godina svojeg rada koje su obilježile i teška i lijepa
vremena, no kada se cijela obitelj okupi i zajedničkim snagama
stvara – najbolji je to recept za sreću.
Obitelj broji tri generacije i sedam članova obitelji. Tu su
djed i baka Tomislav i Anica, potom njihova djeca
Dubravka i Alojzije, te Alojzijeva supruga Ružica i njihovo dvoje
djece Tomislav i Luka. Dakle, u pitanju je velika
obitelj, no to nije sve jer ova obitelj zapošljava još 25 radnika
koji tvrtku Jerković čine dodatno radosnom. Imaju tvrtku koja se
bavi uvođenjem mehanizacije u poljoprivrednu proizvodnju, krenuli
su s malim obrtom, tada ih je radilo tek dvoje, preživjeli su i
teška vremena ali nikada nisu odustajali.
“Tako je, prošlo je 30 godina od osnivanja firme Jerković d.o.o.,
nakon duge tradicije u području prodaje i servisa poljoprivrednih
strojeva, odlučili smo 1992. godine osnovati Trgovačko društvo,
koje se odlično razvija od samog osnivanja. Brzo su prošle te sve
godine, jer kada si u poslu ne osjetiš kako vrijeme brzo ide, a
pogotovo kada stalno stižu nove tehnologije. Danas, a i cijelo
ovo vrijeme, osjećam se sretan jer radim ono što volim i niti
malo nisam umoran te sam spreman za daljnje izazove, živim svoj
san”, govori Alojzije Jerković koji je ujedno i
glava obitelji.
Počeci su bili mukotrpni, mnogo toga im je bilo nedostižno, no
svaki zarađeni novac oni su ulagali u daljnje investicije. Banke
im u početku nisu bile naklonjene, no uz pomoć prijatelja i
obitelji oni su polako rasli, a potom su uspjeli dobiti i prve
kredite te si olakšati poslovanje. I dan danas ne prestaju
ulagati, a cilj im je zaposliti još ljudi te tako pomoći svojoj
Slavoniji i Hrvatskoj.
“Unatoč teškim vremenima u Hrvatskoj se može biti radostan i
zadovoljan od vlastitog rada. No kada se ukupno sagleda situacija
u kojoj živimo i poslujemo, ne smijemo biti pesimisti nego glavu
gore i naprijed. Cilj mora biti jasan i ako svi vučemo konop u
istu stranu uspjeh je neminovan”, govori nam gospodin Jerković
koji ne zna za radno vrijeme, ali tvrdi da zbog ljubavi prema
radu, svoj posao doživljava kao odmor.
“U odnosu na prije 30 godina svašta se promijenilo, tu je
tehnološki napredak ukupnog društva, odnosi unutar društva i šire
zajednice su drugačiji. No i u samom poslovanju, navike,
očekivanja kao i vizije za budućnost apsolutno su drugačije no
prije. Moram reći, da se zahvaljujući brzom modernom životu i
primjeni svih tih tehnologija promijenio i karakter i stav ljudi
ukupno spram prije”, otkriva Alojzije koji se veseli svakom
tehnološkom napretku.
Ova slavonska obitelj i dalje namjerava pratiti trendove u
poljoprivrednoj mehanizaciji. Nedavno su izgradili novi poslovni
centar, a poseban naglasak stavljaju na ponudu uređaja i podršku
za preciznu digitalnu poljoprivredu. U ponudi imaju čak i Polaris
UTV vozilo za uzimanje uzoraka zemljišta za analizu koja će se
koristiti kao smjernica za raspodjelu mineralnog gnojiva, točnije
kontrola stanja poljoprivrednog zemljišta. Povodom 30 godina rada
otvaraju i praonicu poljoprivrednih strojeva što je rijetkost kod
nas, a načinom rada dodatno će zaštiti vozila tijekom cijele
godine. Naravno tu obljetnicu su začinili i proslavom uz svoje
prijatelje i partnere, ali ono što je najvažnije – potomci ove
obitelji žele nastaviti obiteljskim stopama.
“Nadam se da hoće. Imam dva sina, Luku (17) i Tomu (15) i za sada
pokazuju interese za posao. S djedom Tomislavom rade skupa i
upijaju znanja i iskustva, školuju se u smjeru mehatroničara.
Mehanika, kao i poljoprivreda im nisu strana područja, odlično
barataju stranim jezicima i smatram da imaju odlične preduvjete
za daljnji nastavak tradicije i uspjeha u budućnosti”, kazao je
gospodin Jerković i tako pokazao da se u Hrvatskoj može itekako
lijepo živjeti. Treba samo vjerovati i ne odustajati!