Propalo mu je zato 50 tona trešanja, što je gubitak od 2 milijuna kuna
Biste li brali trešnje za plaću od 9000 kuna? Čovjek bi pomislio
da će na ovo pitanje svatko odgovoriti da, ali u stvarnosti da
nije odgovorio nitko. Poljoprivredniku u Svetoj Heleni propalo je
50 tona voća, jer se na njegove pozive nitko nije javio. Trešnja
je neobrana jer nema koga da je bere. Ni kad je plaća 9000 kuna.
Toliko je radnicima na svojoj plantaži nudio Zlatan, ali ništa,
piše RTL.
”Nema ih, jednostavno ih nema. Napravio sam ugovor s jednom
agencijom iz Indije koja je trebala dovesti 10 Nepalaca. Ljude s
urednim papirima, iskustvom u poljoprivredi, no dobio sam od
policije da ću ih tek dobiti tek u kolovozu zbog duljine trajanja
procedure. Trešnje se beru u drugoj polovici svibnja, lipanj i
početak srpnja i to je to”, kazao je Zlatan Kljaković
Gašpić, predsjednik Udruge ZG trešnja.
Propalo mu je zato 50 tona trešanja, što je gubitak od 2 milijuna
kuna. Na ovoj plantaži najmanje je pedesetak ovakvih redova u
kojima ruka berača uopće nije prošla. Da se magično i pojave,
bilo bi prekasno, jer trešnje su ovdje prezrele.
Među trešnjama u Svetoj Heleni nema zabušavanja. Zarada ovisi o
učinkovitosti, plaća se po ubranom kilogramu.
”Kretalo se po kili od dvije i pol kuna za ono što je išlo u
bačvu za rakiju, a tu se nema šta misliti nego samo čupati bez
peteljke, samo trpaš u lonac i toga možeš dnevno bez problema
nabrati par sto kila ako si vrijedan. Možete vi dobiti i do 6
kuna po kili. Računajte, uberete 70, 80 kilograma za 8 sati”,
rekao je Kljaković Gašpić.
U ovom drugom, hiperproduktivnom modelu s trešnjama najbolje
kvalitete osoba bi u mjesec dana zaradila između 9200 i 10500
kuna. Ima i voćara koji plaćaju po satu, i to 30 – 35 kuna. Tako
se dolazi do zarade od 5280 do 6160 kuna. No, i oni teško dolaze
do radne snage.
”Meni za obrat ovu količinu koju imam ove godine potrebno je
negdje između 15 i 20 radnika, a ja sam uspio osigurati 10 do 12,
kako koji dan i to mi je zapravo bilo nedovoljno. Ostat će mi 30
posto neobrane trešnje što mi se nije dogodilo nikada do sada.
Tražio sam ljude po selima, međutim dok nisam podigao cijenu na
jednu pristojnu razinu nisam mogao osigurati ni ovaj broj ljudi
koji sam napomenuo”, kazao je Stanko Ćosić, vlasnik OPG-a.
I to se događa svake godine. Nekad su u pitanju trešnje, nekad
jagode, nekad jabuke, nekad kruške. Ali uvijek je problem isti –
ljudi ne žele raditi.