Siniša Glavašević smatrao je da Vukovar nije trebao pasti u ruke agresora
Novinar i književnik Siniša
Glavašević postao je simbol vukovarskog
otpora. Sudbine grada i ljudi ispreplele su se, a dva dana nakon
što je Vukovar pao u ruke neprijatelju, Glavašević
je mučki ubijen. Njegovi su ostaci
ekshumirani 1997. godine iz masovne grobnice na
Ovčari.
Prije smrti, po uzoru na otvoreno pismo književnika Emila
Zole – “J’accuse” (Optužujem), prilikom jednog od
svojih posljednjih javljanja iz Vukovara, Siniša
Glavašević je otvoreno otpužio tadašnju hrvatsku vlast
da je odgovorna za pad Vukovara. Kao i mnogi drugi Vukovarci
smatrao je da njegov grad nije trebao pasti u neprijateljske
ruke.
Pročitajte njegovu optužnicu čije riječi odzvanjaju i
danas:
“Optužnica kojom optužujem Sabor Republike Hrvatske za
sudjelovanje Hrvata u najvećem zločinu u povijesti nad hrvatskim
narodom, za sudjelovanje u zločinu nad 15.000 Hrvata iz
Vukovara.
Optužujem vas gospodo, što ste dopustili da
gladuju dok ste vi bili siti, zato što je vama bilo toplo, a
njima hladno. Dok ste vi gasili žeđ pićem po vlastitom izboru u
željenim količinama, njih ste osudili na jušnu žlicu vode.
Gospodo sabornici, dane ste provodili u ukusnim domovima i
isto takvim uredima, a Vukovarcima ste dodijelili vlažne i tamne
podrume. Za vaše noći odabrali ste tople i meke pokrivače, njima
ste prepustili mokre i smrdljive deke. Zar zaista mislite da su
za to svi ovi ljudi dali svoj glas? Zašto ste naše bebe i našu
djecu osudili na krastavost?
Da li su sve infekcije svijeta rezervirane za djecu Vukovara?
Osuđujem vas, gospodo zastupnici, za sve njihove boli, za sav
strah kojim su ispunjene dječje oči, za svaki prigušeni krik, za
sve suze, isplakane i neisplakane.
Osuđujem vas, gospodo sabornici, za svaku
naživo odrezanu herojsku ruku, nogu, za svaku naživo izrezanu
ranu i izvedenu operaciju. Osuđujem vas za sve boli gladnih i
žednih ranjenika, za sav očaj i umor naših liječnika i ostalog
medicinskog osoblja. Osuđujem vas za sve smrti koje su nastupile
zbog nedostatka krvne plazme i adekvatnih lijekova.
Osuđujem vas za sav očaj borca kada je
shvatio da nema više čime napuniti svoje oružje. Osuđujem vas,
gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su u Vukovar
stigli nepobitni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom
i svim sredstvima potrebnim za proboj puta i obranu Vukovara, ali
ista ne želi biti upotrijebljena, odnosno dostavljena
zapovjedništvu Operativne grupe Vukovar-Vinkovci-Županja, a koju
je zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadataka koji je
postavljen pred njih.
Osuđujem vas, gospodo, za svu bol trenutka
kada je Vukovar shvatio da između vas, Hrvatskog sabora,
Hrvatske vlade, predsjednika Republike Hrvatske i četnika nema
nikakve razlike.”