"Kako neću biti zabrinut, to mi je egzistencija. I supruga mi tu radi. Pa gledajte, svi mi od plaće živimo. Čujem da bi nas Česi preuzeli"
Đuro Đaković ove godine slavi stoti rođendan. Ali možda
ga ne dočeka jer je tvrtka koja zapošljava 550 radnika
ponovno je u velikim problemima. Narudžbi i proizvodnje nema, ima
samo dugova.
S obzirom na godine staža Miroslava Gložića
slobodno možemo nazvati doktorom za tenkove i specijalna
vozila.
“Meni je kao starom radniku u interesu da ova firma opstane bio
ja u njoj ili ne, i želja mi je da mi unuci rade u njoj, već sam
ih dovodio da gledaju”, priča Gložić.
Sve je puno MORH-ovih tenkova, ali ovdje su samo na remontu i
održavanju. Nekoć ih je Đuro Đaković i proizvodio, iz radionice
je izašlo 700 tenkova, ali posljednje vozilo je proizvedeno
2013., a radilo se o borbenom oklopnom vozilu Patrija.
Đuro je bio gigant
Bili su najbolji, Đuro je bio gigant, brend, prva jugoslavenska
tvornica vagona i mostova. Brođani su izvozili lokomotive čak i
za Iran. Osamdesetih je u pogonima bilo 16 tisuća ljudi, 90-ih
pet tisuća, a 2000-ih dvije. Oni koji su ostali osim na
održavanju tenkova, rade na proizvodnji vagona koji čine 95
prihoda tvrtke. Godišnje ih Nenad Barić sa
svojim kolegama napravi 400.
“Kako neću biti zabrinut, to mi je egzistencija. I supruga mi tu
radi. Pa gledajte, svi mi od plaće živimo. Čujem da bi nas Česi
preuzeli”, kaže Barić.
Uprava spas vidi u Česima
Nakon milijun rekonstruiranja, reorganizacija i stečajeva spas i
smanjenje milijunskih dugova Uprava vidi u Česima. Uz puste
dugove i kredite stigla im je i pandemija: manje posla, skuplje
sirovine, kašnjenje dobavljača. U Upravi kažu da unatoč
svim tim problemima u prošloj godini ni jedna isporuka nije
kasnila.
“Imamo velike probleme s kamatama i financiranjem. Ne s
likvidnošću nego govorim o kamatama iz prethodnih razdoblja, radi
se o velikim iznosima, koji nam dodatno opterećuju naše
poslovanje”, kaže predsjednik Uprave Đure Đakovića Hrvoje
Kekez.
Česi bi bili većinski vlasnici
Program rekonstruiranja predali su u Ministarstvo gospodarstva i
financija, kada i ako prođe njihov ispit ide na Vladu pa
naposljetku u Bruxelles. Država i dioničari bi zadržali manji
udio, a Česi bi bili većinski vlasnici.
“Oni su i inače postali i dioničari, oni imaju 18 posto
vlasništvo i s nama blisko surađuju na svemu onom što bi nama
sada moglo pomoći “, kaže Kekez, a na pitanje što ako ne,
odgovara: “Ja budućnost bez novog strateškog partnera i
restrukturiranja ne vidim”.
Ako ga preuzme češki investitor ostaju i radna mjesta i ime –
brend Đuro Đaković. Opet će radnici biti na ulici, umjesto za
strojevima jer ako se ne privatizira brodski ponos će
potonuti.