svađa oko termina

Druga strana priče iz đakovačkog Centra za socijalnu skrb. Razgovor s ženom zbog koje je pozvana policija

Davor Javorovic/PIXSELL

"Prije svega je laž da sam samoinicijativno došla u Centar", odmah na početku nam ističe gospođa

“U lošem sam stanju, sva sam u grču, sve ovo što se događalo
izazvalo mi je stres, ne spavam, a kada zaspim sanjam da mi
stavljaju lisice, osjećam se očajno. Pa u takvim institucijama
trebali bi nam pomagati”, započinje za RTL svoju priču žena koja
je prije tjedan dana kako je u javnosti izazvala
incident u Centru za socijalnu skrb Đakovo zbog čega je pozvana
policija i Hitna pomoć.

Podsjetimo, incident se dogodio nedugo nakon smrti male Nikoll, a
djelatnici Centra za soijalnu skrb Đakovo još i danas žive pod
dojmom ubojstava dvoje njihovih kolega prije dvije godine.
Međutim, naša sugovornica kaže da uopće nije izazivala incident
već joj u Centru nisu željeli pomoći.

>> Incident u đakovačkom Centru za socijalnu skrb: Žena vikala na zaposlenike, intervenirali policija i hitna pomoć

“Prije svega je laž da sam samoinicijativno došla u Centar”,
odmah na početku nam ističe gospođa (podaci poznati redakciji).
Dodaje da je nakon svega, prije par dana podignula kaznenu
prijavu protiv Centra i djelatnika zbog zlouporabe položaja.

“One su meni uništile život, pogledajte na što sam ja dovedena da
se razbolim i da sam u konstantnom strahu, a sve to trpim od
2018. godine. Njihove ucjene, nemar, prijetnje da pazim što
govorim i radim jer je mišljenje Centra važno. Imam PTSP od
centra”, razočarano nam nakon sve govori gospođa koja se s od
2018. godine bori oko skrbništva nad djecom. 

“Toga dana u jutarnjim satima zvala sam telefonom Centar za
socijalnu skrb Đakovo i dobila jednu djelatnicu. U razgovoru
sam je molila da želim doći u centar po prijašnju
dokumentaciju na što mi je ona odgovorila da ne mogu doći bez
narudžbe. Iako sam bila time iznenađena i objašnjavala joj da
putujem i da mi treba 45 minuta da dođem, a samo želim zakazati
termin, rekla je da moram doći zakazati termin. Nakon toga sjedam
u automobil i odlazim u centar”, prisjeća se tog
jutra sugovornica.  

Iza 13 sati ulazi u Centar te zaštitaru koji je poznaje od
ranije, jer je dolazila, objašnjava da joj je rečeno da ‘dođe’ po
termin. On odlazi u sobu kod djelatnice s kojomje razgovarala,
zatvara vrata i ponovno izlazi te govori da je nema.

“Mrak mi je pao na oči, osjećala sam se opet, po ne znam koji
puta, izigrano. Nakon toga sam ga pitala je li druga
djelatnica, koja mi je dodijeljena kao voditeljica slučaja, ovdje
na što on odgovara da ni ona nije tu. Nakon toga pitam je li
ravnateljica ovdje, na što mi on daje isti odgovor. U tom
trenutku shvaćam da me odbijaju primiti usprkos tome što mi je
gospođa rekla da dođem osobno te odlučujem u tom jadu i očaju da
neću otići dok me netko ne primi kako bih napokon dobila termin”,
priča i dalje potreseno, dodajući da joj je termin bio potreban
kako bi napokon dobila dokumentaciju koja joj je potrebna zbog
suda. 

Zatražile da je se izbaci van

“Kako je riječ o uskom hodniku, odlučila sam glasnije pričati
kako bi me one čule te sam rekla zaštitaru – evo sad ću ja
tebi ispričati, jer imam vremena jer ću sačekati dok se one ne
vrate o problemima i o problemu proživljenom kada sam bila u
Sigurnoj kući (u kojoj je završila zbog obiteljskog nasilja od
strane bivšeg supruga). Tada se iz svoga ureda pojavljuje
ravnateljica koja je bila socijalni radnik u spomenutoj Sigurnoj
kući. Nakon nje pojavljuju se i ostale socijalne radnice, njih
šest do osam na hodniku i sve istovremeno počinju govoriti
zaštitaru da me izbaci van i da zovu policiju. Stajale su i
počele u glas govorite zaštitaru – što je ovo, izbaci je van,
izbaci je van”, opisuje. 

Glas joj podrhtava te nas pita – što mislite tko se u tom
trenutku osjećao ugrožen, ja koja sjedim dok njih nešto manje od
desetak stoji kraj mene i viču da me zaštitar izbaci. 

“Ja sam cijelo vrijeme mirno sjedila u stolici i samo govorila da
želim dobiti svoj termin zbog kojeg sam i došla. Osjećala sam se
toliko očajno, a te njihove priče kako je to zbog trenutačne
situacije, ma to su gluposti, ovaj cijeli moj slučaj i sav nemar
koji je centar napravio prema mojoj djeci je nešto što toliko
dugo traje”, objašnjava.

Naglašava kako ona nikome nije prijetila niti je ustajala sa
stolice te je samo govorila da neće otići dok joj ne daju termin.

“Ubrzo dolazi policija te nakon nekog vremena čak i policajac u
jednom trenutku ih pita je li ja mogu konačno dobiti termin. U
tom trenutku ravnateljica poziva tog policajca te ga odvodi
nasamo te se ubrzo vraćaju. Točno pamtim, tu scenu, shvatila sam
da se još nešto događa i za par minuta stigla Hitna pomoć
koja je blizu centra. U tom trenutku osjećala sam se potpuno
slomljeno, samo sam razmišljala što će mi napraviti, hoće li mi
dati injekciju, odvesti me na psihijatriju, hoću li moći govoriti
i nekome napokon objasniti da samo želim termin, a u glavi sam se
samo sjećala rečenice koje su mi znale govoroiti
djelatnice centra da pazim što govorim jer mišljenje centra je
uvijek važno. Osjećala sam neopisiv strah i u glavi su mi se samo
rojile misli – ako te odvedu i daju ti injekciju nećeš patiti,
netko će doći po tome, valjda neće napraviti nešto da izmisle da
si ih napala, hoće li mi ljudi vjerovati da sam samo htjela
dogovoriti termin”, potresena glasa priča žena, dodajuči da su
joj se te sekunde činile kao sati.

Hitna zaključila da nema potrebe za intervencijom

U trenutku kada su ušli liječnik i tehničar hitne pomoći, odmah
prilaze ženi te pripremaju injekciju te joj je pokušavaju
dati. 

“Cijelo vrijeme sam imala otvorenu liniju sa sadašnjim suprugom
koji je liječnik koji je sve to slušao. U jednom trenutku glasno
je izgovorio svoje ime i tražio da mu se javi liječnik hitne
pomoći. Tada je upozorio liječnika da se radi o insceniranom
događaju od strane djelatnica i da bude pažljiv u svojim
daljim postupcima. Nakon toga upozorenja liječnik hitne pomoći mi
je blago prišao pitao kako sam i jesam li dobro. U tom trenutku
sam se slomila i počela plakati, nekako napokon osjetila sam
sigurnost da mi se neće ništa ružno desiti”, priča nam kroz
suze.  

Izmjerili su joj tlak, puls i šećer u krvi, zaključili da nema
potreba za intervencijom i napustili su prostorije centra. 

Na inzistiranje policije da konačno dobije službeni termin za
razgovor, priča naša sugovornica, ravnateljica dolazi s papirom,
a kad je policajac primio taj papir u ruku primijetio je da
termin nije na njeno ime nego ime njenog bivšeg supruga.

“Zamislite koliko daleko su one otišle u namjeri da me izigraju.
Termin mi je na kraju dala mlada zaposlenica koja je nova u
centru Đakovo”, otkriva gospođa, naglašavajući nam da se prije
izlaska ispričala zaštitaru a i toj mladoj djevojci, ali
naglašava da nikog nije dirala niti prijetila te da je samo u
očaju htjela dogovoriti svoj termin.

“Sve ovo je inscenirano od strane djelatnica Centra, koje mi nisu
htjele dati dokumentaciju na koju ja imam pravo, jer nije im u
interesu da imam sve i da se vidi njihov nemar, propusti,
krive odluke i sve ostalo koje su počinile u slučaju moje djece”,
objašnjava naša sugovornica koja je na kraju odlučila dignuti i
kaznenu prijavu protiv Centra.

Kaže kako u ove tri godine proživjela je pravi pakao od strane
Centra koji nije zaštitio niti djecu a niti nju od bivšeg
supruga, naglašavajući da ne samo da ih nije zaštitio nego
je po njenom mišljenju radio sve suprotno od onog što bi neka
takva institucija trebala raditi. 

Naša sugovornica krivi centar za to što joj je sud oduzeo djecu
te je, uz pomoć centra, kako tvrdi, dodijelio ocu premda je on i
kažnjen zbog obiteljskog nasilja prema njoj.   

Kaže kako je nakon svega razočarana u Centar, sudstvo u koje je
na početku kada njezina strašna priča započela vjerovala,
uvjerena da takve institucije bi trebale biti uvijek na strani
istine i zaštiti te pružiti pomoć, a u njezinom slučaju, tvrdi,
učinjeno je sve suprotno od toga.

Procijenili smo da je potrebno pozvati policiju

“Jedna je korisnica u vrlo uznemirenom stanju samoinicijativno
došla tražiti naše postupanje, i to za ono što je Centar odradio,
a vezano je za njene obiteljske probleme. Bila je vrlo
uznemirena, odbila je napustiti naše prostorije. Bila je u stanju
za koje smo procijenili da je potrebno pozvati i policiju, koja
je došla odmah, ali i hitnu pomoć, koja je također
intervenirala”, rekla je ravnateljica Centra u
Đakovu Dubravka Petrović za Hinu dan poslije
incidenta.

“Korisnica je bila jako uznemirena, zaista joj je bila potrebna
pomoć hitne, rekla je i dodala kako nije prijetila, ali
je bila vrlo neugodna te je vikala.”

Na ulazu je rekla zaštitaru da je od prije najavljena, rekla je
ravnateljica Petrović i dodala da je ušla mirna, a zatim je
jedan sat spominjala događaje iz prošlosti te da nisu ništa
učinili. “Okidač je bilo nešto što uopće nije vezano za
postupanje Centra za socijalnu skrb. Našla se u nezavidnoj
situaciji, no mi ne možemo riješiti sve probleme građana, niti za
to imamo ovlasti”, istaknula je.

Na poprištu incidenta se našao i
gradonačelnik Đakova Marin Mandarić koji
je u RTL-u Danas kazao da je
“sugrađanka nezadovoljna nekim zahtjevom koji nije ispunjen,
bila uznemirena. Počela je galamiti, pozvali smo policiju”.

Gradonačelnik se prisjetio i ubojstava od prije dvije godine.
“Nezadovoljni su korisnici, stranke, ponekad budu uznemireni.
Jednostavno službenici su uplašeniji, obavijesti se policija.
Bitno je da ostanemo mirni, da ne huškamo kroz javnost, ne
generaliziramo probleme, ne svaljujemo krivicu na sve. Propusta
ima, ali bitno je da se problem može riješiti”, kazao je
Mandarić.

RTL je kontaktirao Centar za socijalnu skrb Đakovo da
komentiraju cijeli slučaj i tvrdnje naše sugovornice, na što su
im rekli kako upit proslijeđen ravnateljici, a njezine
odgovore će objaviti kada ih dobiju.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@sib.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari