Prvo ga je provocirala, a zatim brutalno pretukla grupa mladića. Njih šestorica na jednog. Jedva je preživio
Fraktura očne šupljine, potres mozga, sedam šavova na glavi,
modrice po cijelom tijelu. Još je dobro i prošao. Jer 22-godišnji
Danijel tog je jutra mogao – umrijeti.
Na kraju smjene u narodnjačkom klubu u kojem je radio kao konobar
prvo ga je provocirala, a zatim i brutalno pretukla grupa
mladića. Šestorica na jednog. Bocama, pepeljarama, šakama,
nogama… Vlasnik je sve samo promatrao, redara u klubu
nije bilo.
“Bocama, pepeljarama, čašama, neki su čak krenuli
stolicama”
“Ja sam te večeri radio svoj konobarski posao dok iz jedne grupe
koja je slavila rođendan dotični dečko nije počeo fućkati za
mnom. Ja sam mu odgovorio da sam konobar, a ne pas i da se ne
odazivam na fućkanje nakon čega mi je doletjela pepeljara s
udaljenosti od dva tri metra u glavu. Nakon toga sam krenuo u
šank nazvati policiju, vidi se na snimci da me ekipa nije pustila
unutra i počeli su me mlatiti čim su stigli. Bocama, pepeljarama,
čašama, čak su neki krenuli stolicama”, govori za Potragu teško
pretučeni Danijel Relatić.
Radi se o skupini od desetak mladića koji godinama teroriziraju
građane Slatine, objašnjavaju nam mještani koji su se, kad su
čuli da istražujemo priču – okupili u parku nasuprot gradske
uprave. Govore – teror se uvijek provodi prema istom modelu.
Vikendom između dva i pet sati ujutro i uvijek u jednom od
klubova koji rade noću. No Danijel je samo posljednja
žrtva.
“Prije dvije godine u disku Gambinu koji se zatvorio iz istih
razloga. Došlo je do naguravanja, mog prijatelja su nešto
opkolili, ja sam došao tamo, počeli su me udarati, pružio sam
otpor i onda su krenule boce. Dvije sam boce dobio u glavu, pao u
nesvijest i počelo je cipelarenje”, kaže nam Kristijan
Petrak iz Slatine.
Skoro pa identičnu priču ima i njegov
sugrađanin Matija Kordić.
“Mene su prije četiri mjeseca, stojim s kolegom, pijem piće i
došli su njih šest sedam. Iz kojeg razloga ne znam. Bio sam
udaljen od njih pet – deset metara. I oni su se sletili, kada su
me počeli udarati ja sam jednog uspio udariti, branio sam
se. Da bi me onda srušili na pod i svi me cipelarili, razbili mi
usnicu, par dana sam jeo i pio na slamku, glava mi je bila
razbijena valjda kako sam pao na neko staklo”, priča nam Matija.
“Strah me je hodati po gradu”
Alen Pavić živi svega dvadeset metara od kluba u
kojem se dogodio ovaj posljednji incident i iskreno kaže – strah
ga je hodati po gradu.
“Moja sestra je bila kod tog dečka dan prije u kafiću, pošto
živim preko puta djecu sam joj dodao preko ograde da popiju
cedevitu. Moglo se to dogoditi i tad. Mene napadaju, ja sam se
već tri puta tukao, izlazio van, lupaju po ogradi, gađaju mi psa
flašama, pišaju, povraćaju, odvratno”, kaže nam Alen.
Mladići koji prave probleme u Slatini žive u obližnjem selu
Čeralije. U to i još nekoliko sela nakon rata doselili su Hrvati
s Kosova. Iako su sa sobom donijeli drugačiju kulturu i navike,
ogromna većina, danas dvadesetak godina poslije, živi u harmoniji
sa starosjediocima.
Slatinčanima je prekipjelo – prst upiru u policiju i
gradske vlasti
Dijele istu sudbinu i probleme kraja u kojem se teško živi. Oni
zaposleni najčešće rade u šumi, dok nekolicina živi od
stočarstva. No ovi koji haraju Slatinom ne dijele istu sudbinu
jer već godinama rade u inozemstvu, a kući dolaze vikendima. Tada
počinje teror.
Slatinčanima je prekipjelo – prst upiru u policiju i gradske
vlasti. Tvrde da se policija u Slatini boji tih dječaka i da zato
uopće ne reagiraju.
“Eto oni se i sada sakriju iza zgrade. Kad ja nemam pojas kazne
me 500 kuna, a kada oni prebiju dečka na mrtvo nikome ništa i to
je tako 20 godina”, kaže Boris Tepeš.
Njegov sugrađanin kao krivce za ovu situaciju također ističe
policiju.
“Definitivni krivci za ove slučajeve koji se redovito dešavaju u
ovom gradu su po mom mišljenju oni koji su zaduženi za red, mir i
sigurnost u ovom gradu, institucije koje su zadužene da to
provode jer one očito ili ih boli briga ili samo zažmire”, jasno
će Kristijan Konta.
Sa svojim sugrađanima se iz bolesničke postelje u kliničkom
centru Dubrava slaže i teško ozlijeđeni Relatić.
“Naše sudstvo to zataškava”
“Žao mi je, no kao što su vam rekli i drugi dečki pred
kamerama, već godinama ganjaju sudove s njima. Sve se
odugovlači, naše sudstvo to zataškava. Čak bih rekao i policija
mada su se sada tek trgnuli kada je došlo do većih problema. Sada
nešto rade, no do tada se sve zataškavalo. I dan danas su
počinitelji na slobodi iako se ovo dešavalo već x puta”, jasno će
dodajući da su akteri priče i dalje na slobodi.
“Evo sada su se tu par puta provozali.”
Danijelovu sestru Ivonu koja je te večeri svjedočila
premlaćivanju svoga brata najviše žalosti što u Slatini ne
postoji solidarnost među građanima. Tvrdi da ljudi ne reagiraju i
ne zovu policiju.
“Određeni ljudi koji su u Slatini kao netko i nešto, sinovi
policajaca i da ne nabrajam, koji inače za svaku glupost
zovu policiju, oni se u tom trenutku nisu sjetili zvati
policiju”, kaže nam Ivona Relatić.
A policiju ne zovu iz straha od odmazde skupine siledžija.
Okupljeni građani time pravdaju i činjenicu da ih je u parku bilo
samo pedesetak. Kristijan Konta kaže da na to najviše utječe
strah i da se boje prvenstveno roditelji.
Počinitelji su na slobodi i ne miruju
Počinitelji su na slobodi i ne miruju. I dalje prijete svima koji
su odlučili javno progovoriti o nasilju koje su pretrpjeli.
“Eto vidite, piše Matija Kodrić prvi si na popisu. Znači tu se
neki popisi imaju”, govori nam Kordić.
Kažu da su na okupljanje pozvali i gradonačelnika koji nije
došao. Potražio sam ga u gradskoj upravi, nije ga bilo, na
godišnjem je odmoru. Nazvao sam ga i osudio je nasilni čin, no
izjave će dati kada policija završi istragu. Poslali smo upit
policiji, tražili izjavu, a dobili pisani odgovor.
“Policijski službenici PU Virovitičko – podravske izvršenim
kriminalističkim istraživanjem utvrdili da je dana 30. lipnja u
Slatini u ugostiteljskom objektu “Royal” došlo do nanošenja
teških tjelesnih ozljeda dvadesettrogodišnjaku. Teške tjelesne
ozlijede nanijelo mu je šest osoba starosti 19, 20, 21, 30, 29 i
28 godina. Protiv njih slijedi kaznena prijava nadležnom
Odvjetništvu zbog više počinjenih kaznenih djela”, poručuju iz
policije.
Za ovo što ih se tereti zaprijećena je kazna zatvora od 6 mjeseci
do 5 godina. Ostaje nejasno zašto se počinitelji nalaze na
slobodi s obzirom da su neki od njih od ranije poznati policiji
zbog istih kaznenih dijela.
Nije ga zaštitio ni vlastiti poslodavac
Ranjeni Relatić ne može vjerovati da ga nije zaštitio ni vlastiti
poslodavac. Tvrdi da je, kada se to dogodilo, gazda kafića nije
imao zaštitare niti je, kaže, postupio kako je trebao.
Njegova sestra dodaje da su i vikend prije, kada su pretukli
njenog brata, jednog dečka uhvatili, napali i tukli šakama, a
tada je, kae, gazda i rekao tom mladiću da ode a ne onima koji su
ga napali.
Prema zakonu, svaki noćni klub mora imati svoju redarsko –
zaštitarsku službu. U slatinskom Royalu, kako ste čuli, nije ih
bilo. Otišao sam do kluba ne bih li pronašao vlasnika.
Vlasnika smo potražili i u njegovoj pekari, no kako su nam rekle
djelatnice, baš je spavao. Nije se javljao niti na telefon. Na
slatinskim ulicama može se čuti da će brojni građani ubuduće
zaobilaziti njegovu pekaru. No nije uvijek sve završavalo sa
šakama, bocama ili pepeljarama.
“Jednog dečka, ja ga poznam, on je dobio nožem. Bio je sav
izrezan. Tata mu je bio na pecanju i umro od infarkta kada je
doznao da su ga izrezali, noževima i flašom. Ja sam vidio
razrezotine po prsima i vratu”, kaže Boris
Tepeš.
A nasilje rađa novo nasilje, to se dogodilo i prije dvije godine.
Tada još maloljetni Dino Ajdinović, nožem je u
klubu rasporio sedmoricu napadača.
“Napali su me u disku, njih deset petnaest ja sedam njih sedam
izbo, dobio sam godinu i šest mjeseci zatvora. Oni kada su
izbodeni otišli su na policiju i kukali jadni mi, napali su nas,
a prije kada sam ja dobio nisam kukao”, kaže.
“Ja i dan danas moram šetati s nožem”
Nakon tog incidenta mještani sela u kojima žive doseljenici
prosvjedovali su pred policijom. Baš kao i sada kada su
prosvjedovali građani Slatine. Dino je, nedvojbeno kako i sam
priznaje, daleko od uzornog mladića, smatra da su za sukobe
odgovorne obje strane.
Koliko je stanje u Slatini kulminiralo i samo je pitanje kada će
doslovno početi padati glave, oslikava i slijedeća izjava koja je
i mene, iskusnog novinara crne kronike, šokirala.
“Jednostavno takva je situacija, ja i dan danas moram šetati s
nožem, znači nije više sigurno šetati gradom jer ne znaš tko ćete
napasti”, kaže nam Dino i dodaje da nož nosi iz dva razloga.
Osveta kao model ovladala je Slatinom
“Jedan je – prati me neki osjećaj nesigurnosti. Ja ne mogu biti
siguran hoće li me netko sutra napasti pa da mi izbije oko pa da
idem na hitnu, a ja sam navikao da na policiju ne idem”, ističe.
Osveta kao model, kolokvijalno rečeno zub za zub, ovladala je
Slatinom. Trenutačno je manje važno tko je prvi počeo i tko je
više kriv. Iz svega što smo vidjeli, čini se najviše institucije.
Grad je zahvatila anarhija, a scene koje smo vidjeli i priče koje
smo čuli više izgledaju kao scenarij nekog Hollywoodskog hita
čiji se scenarij odvija u Bronxu, Queensu ili Brooklynu. Sve to,
kako nam je posvjedočio iz bolničke postelje, previše je za
Danijela Relatića.
Zbog loših životnih uvjeta, nezaposlenosti, malih
plaća, Slatina se našla u samom vrhu po iseljavanju u
inozemstvo. Uz Ilok, Beli Manastir, Pakrac, ili Benkovac. Kada
tome pridodamo nasilje koje je tema ove naše priče, tom inače
lijepom i ugodnom slavonskom gradiću teško je prognozirati
svijetlu budućnost.