Svaka kuna koja neplanirano ostane u džepu, posebice u krizi, znači otprilike kao dobitak na lotu. To, između ostalih, najbolje znaju Baranjci, kojima, nakon plaćanja režija, nabavke primjerice školskih knjiga i ostalih nužnih artikala, ne ostaje baš previše.
Ako uopće nešto i ostane. Da je tako ukazuju i cijene sindikalnih
košarica ili iznos potreban za normalan život prosječne hrvatske
četveročlane obitelji, koji od svoje plaće teško može izdvojiti
prosječna baranjska obitelj.
Prema podacima DZS-a, prosječna neto-plaća u Hrvata iznosi 5.400
kuna, što je znatno više od prosjeka koji mjesečno inkasira
većina Baranjaca. I dok se cijene električne energije, RTV
pretplate, benzina i sličnoga kreiraju i diktiraju u “metropoli”,
neke ovise i o domaćim “glavama”. Tako je vozače razveselila
cijena plina na belomanastirskoj crpki Autoplin Lepus, čiji je
suvlasnik Davor Prakatur smanjio maržu kako bi zadržao dosadašnje
i privukao nove kupce.
– Prodajemo za 4,14 kuna po litri, dok INA plin prodaje za
tridesetak lipa više – kaže, napominjući da su rijetki, ako ne i
jedini u regiji s cijenom plina na toj razini. Do toga je došao
nakon “razlaza” s Inom i njezinim Proplinom, za koje je još prije
tvrdio kako “uništavaju vlastitu djecu”, te kako se jeftini
domaći plin izvozi, a isti taj uvozi po višim cijenama. Nakon
pojave konkurencije, jednostavno je promijenio dobavljača
(Crodux, Sveti Križ Začretje), kojim je iznimno zadovoljan.
Premda postoje objašnjenja, koja krajnjeg potrošača u konačnici
ne zanimaju, zabilježili smo i suprotne primjere. Tako je u
nekoliko navrata na “meti” gradskih vijećnika bila cijena vode u
Belom Manastiru, za koju tvrde da je skuplja od ostalih
dobavljača iz okruženja, osim osječkog. S tim se slaže i
gradonačelnik Ivan Doboš, koji dodaje kako ga je još više
razočarala cijena priključka na plin. Za uvođenje najjeftinijeg
energenta treba platiti 8.000 kuna, dok “isti doživljaj” u,
primjerice, Daruvaru, stoji 1.000 kuna.
TEKST: Ivica Getto; www.glas-slavonije.hr
