Unatoč krizi i recesiji, problemima u gospodarstvu, manjku
inozemnih ulaganja, u Baranji se događaju stvari koju
ulijevaju optimizam. Baranja iz dana u dan postaje sve
posjećenija turistička destinacija, što je za svako pohvalu u
ovim nimalo pohvalnim vremenima.
Tamošnja odredišta ciljevi su brojnih domaćih i inozemnih
gostiju, koji regiju između Dunava, Drave i granice s
Republikom Mađarskom još uvijek temeljito istražuju,
premda se mora priznati da su baranjski turistički djelatnici
informatički sve pismeniji i dosta ulažu u promociju vlastitih
smještajnih kapaciteta te sadržaja koje nude. Ekonomska kriza sve
je veća, novca za “bacanje” nema, pa je sve manje onih koji se
odlučuju za nobles ljetovanja na jugu Lijepe Naše ili, pak, neke
egzotične krajeve o kojima slušamo i koje gledamo posredovanjem
malih ekrana.
No, to ne znači da se godišnji odmor ili vikend mora provesti u
četiri zida. Za relativno malo novca mogu se posjetiti
brojne kontinentalne destinacije, vrlo bliske, ugodne i
zanimljive. Bez velikih troškova za gorivo, cestarinu i
skupe morske apartmane, Baranja, primjerice, može štošta
pružiti. Oni mlađi možda se neće u cijelosti složiti s ovom
tvrdnjom, ali i za njih se može ponešto pronaći. Prema informacijama
koje smo dobili od turističke branše, u prvih pet
mjeseci ove godine u nekom od 600-tinjak baranjskih kreveta
prespavalo je više od 5.000 gostiju, a veliki ih je broj
Baranju posjetio na jedan dan.
– Cilj nam je goste zadržati i dobrom uslugom ih “prisiliti”
da se u Baranju opet vrate, priča Denis
Sklepić, pionir baranjskog turizma,
koji je na Valentinovo prije 10 godina otvorio prvi baranjski
privatni smještajni kapacitet. Tada je bio u Bilju, ali se ubrzo
preselio u etnoselo Karanac.
U Sklepićeve
“dvore” u posljednje vrijeme dolazi sve više stranaca, koji,
kao i domaći, ne vole kada ih se nepotrebno udara po džepu, a za
uzvrat ne dobiju ništa. Ili gotovo ništa.
– Nema tu prevelike mudrosti. Gosta treba lijepo dočekati,
ponuditi dobru, domaću papicu i ugodan krevet, sve skupa u
seoskom štihu. Nakon buđenja i doručka, treba mu preporučiti i
uputiti ga na destinaciju koja ga zanima. I to je to,
objašnjava Sklepić dio domaćinske taktike, naglašavajući kako je
kod njega spavanje s doručkom 25 eura “po
glavi”, dok se četvero ljudi u obližnjoj Baranjskoj
kući, u vlasništvu Vlade Škrobe-Baje, može uredno najesti,
osvježiti i proveseliti za 400-injak kuna. Ukupno.
– U dogovoru s gostima obično nudimo riblje paprikaše,
čobance i mesne plate, uz domaća baranjska vina, kruh ili
lepinjice iz krušne peći, te slatki dio obroka koji se sastoji
pita ili savijača sa sirom, višnjama, jabukama, bundevama, makom
ili orasima. Umalo zaboravih i bogata predjela, poput domaćeg
kulena, šarene slanine i baranjskog čipsa, što vam u prijevodu
znači čvarci, palačinke s jetricama ili svježi sir s vrhnjem
blago poškropljeno sitnom paprikom, objašnjava
Bajo, na čijem se meniju, uz sve spomenuto, nalaze i
neke specifične delicije poput “veselog baranjca” ili “pijane
svinje”. Ma što to značilo.
Upravo Baranjska kuća nudi i neke dodatne sadržaje. U njoj su
muzej s nekoliko tisuća artikala, ali i Ulica
zaboravljenog vremena. Za samo 10 kuna svi se
posjetitelji mogu vratiti stoljeće unatrag i doživjeti
tadašnji život Karančana, duh i povijest ovog dijela
Hrvatske. U pet hrastovih ambara, starih više od 100 godina,
smještene su radionice zanatlija koji su već pomalo zaboravljeni.
Tamo su grnčarska, klomparska i tesarska radionica, tkalački
stan, kovačeva kuća, prava pravcata ledara, brijačnica s još
uvijek oštrim britvama i, dakako – bircuz, gostionica nazvana
“Kod divljeg goluba”, s kockastim stolnjacima i
metalnim pepeljarama. Ulica zaboravljenog vremena, pravi
seoski muzej, destinacija je snimanja mnogih
dokumentarnih serijala i zabavnih emisija, a posljednje kamere
snimale su spot tamburaša Ravnice i Željka Vitovskog. “Dobri
ljudi, dobra vina, kažu od davnina, Dunav, Drava i rukavci,
snaše, pravi mamci”, kaže se u pjesmi za koju je tekst napisao
Davor Magušić, nastaloj nakon jednog od brojnih dolazaka u
Baranju.
I baš kao u pjesmi, nastavljamo brzopotezni put po nekim
baranjskim odredištima. O “Kovač čardi” i
tamošnjim ribljim paprikašima, Josićevoj
hacijendi u brdu koje se ne nitko ne bi postidio, ne
treba trošiti riječi. Već su odavno meta domaćih i inozemnih
gostiju, pa su rijetki oni koji za ova dva restorana nisu čuli.
Kada smo već u Suzi ili zmajevačkim surducima, nije
daleko skoknuti do Batine, jedinog baranjskog gradića na
Dunavu. Odnedavno su tamošnji stanovnici i njihovi gosti,
konačno, dobili i gostionicu (ponovno otvorenu nakon dužeg
vremena) smještenu na samo nekoliko metara od gradilišta buduće
putničke luke. Od koje Batinarci mnogo očekuju. Na strmoj litici
iznad Dunava, Augustinčićev je spomenik pobjedi, jedan od
najljepših spomenika uz Dunav. U njegovom podnožju prošle je
godine otvorena kušaonica Kalazićevih vina.
Ambijent kakav su rijetko gdje sreće. Prekrasno vino uz još
ljepši pogled koji puca na silni Dunav i pola Bačke, teško je
riječima opisati. Budući da je još uvijek ljeto, ljubitelji
hladnije vode mogu skoknuti na dunavsku pješčanu
plažu smještenu na obližnjem Zelenom otoku. Imate li
čamac ili zamolite nekog od tamošnjih stanovnika da vam ga
ustupi, uživat ćete u izletu na sigu, pješčanu adu koja
neopisivo podsjeća na priču o Robinsonu Crusou.
No, odlazak na sigu usko je povezan s razinom Dunava, koji je
pokazuje samo kada je nizak. Uz sigu je vezana i ponuda
turističke agencije
Zlatna greda, koja organizira kanuing Dunavom.
Program se provodi do 31. listopada, a također je uvjetovan
vodostajem Dunava. Obuhvaća veslanje od Zelenog otoka preko
Kopačkog rita do lagune kod Tiveša, uz odmor na spomenutoj sigi.
Skupina mora imati najmanje četiri osobe, a organizator osigurava
stručnog vodiča, kanue, zaštitne prsluke, vesla, nepromočiv
spremnik, okrjepu, osiguranje od nesretnog slučaja… Vožnja koja
traje šest sati omogućava uživanje u ćudljivoj rijeci, njezinim
rukavcima, pješčanim sprudovima i ostalim nesvakidašnjim
prizorima netaknute prirode (više na www.zlatna-greda.org).
Na povratku sa Zelenog otoka, pravac “Dunav
čarda”. Pojesti riblji paprikaš i gledati Dunav,
nenadoknadivo je iskustvo. Još se uvijek vrtimo u istočnom dijelu
Baranje, gdje je i
Buljbino golf igralište. Zmajevačko Izletište kod Buljbe,
kakav mu je službeni naziv, nudi nezaboravan ugođaj Baranje, uz
posebnu ponudu – obiteljski vikend-ručak, već od 50 kuna po
osobi.
Naravno, posebna je priča Kopački
rit, baranjski biser prirode i srednjoeuropska Amazona.
Vožnja ekobrodicama po Ritu stoji 70 kuna, a
ljubitelji prirode svake subote kod prijamnog centra mogu
iznajmiti bicikl i uz pratnju vodiča pedalirati tamošnjim
prostranstvima, družiti se s kormoranima i orlovima štekavcima.
Kormoran nije samo vrsta ptice. To je i elitni beljski
restoran u neposrednoj blizini Kopačkog rita. Lovačka torba i
riblji paprikaš, samo su dio bogatog tamošnjeg menija, a
jedinstveni ugođaj u potpuno očuvanom prirodnom ambijentu, s
vrhunskom gastro ponudom nude i kormoranske Ljetne noći subotom,
uz živu glazbu Pište i njegove vesele ekipe.
Posebna priča su i Salaške ljetne noći
na Salašu
Ipša između Čeminca i Novog Čeminca. Riječ je o manifestaciji
koju svakog petka (u kolovozu) radi očuvanja tradicijskih
vrijednosti Baranje te poboljšanja i proširenja turističke
ponude, organiziraju Andrea i Zoran Ipša u suradnji s TZ-om
Baranje, Osječko-baranjskom županijom i Općinom Čeminac. Prvo pa
muško, rekli su svi koji su ugodnu ljetnu večer proveli uz zvuke
tamburaškog sastava Đelem-Đelem, svjetlost baklji i trpezu
prepunu domaćih delicija i pića.
– Dugo smo razmišljali čime obogatiti turističku ponudu,
razgovarali s brojnim ljudima iz turističke branše, dakako i
lokalnim čelnicima, te se odlučili s javnošću podijeliti ono što
se i nama sviđa, pričaju Andrea i Zoran, naglašavajući kako
su s društvom često, do dugo u noć, nakon napornog dana sjedili i
zabavljali se slušajući cvrčke ili neku romantičnu glazbu s
CD-a.
Autentični ambijent nekadašnjih baranjskih salaša na sve je
ostavio dubok dojam i često im se vraćaju.
– Pozivnice ne pišemo, vrata su širom otvorena, sretno
će Andrea i Zoran, pozivajući sve ljubitelje sličnih provoda na
zajedničko uživanje. I doček baranjske
zore.
I, eto, završetkom morske sezone, godišnjih odmora na Jadranu,
počinje ona kontinentalna, kasnoljetna i jesenska, koju očekuje i
Richard Apell-Riki. On je, osim za druženja u njegovoj karanačkoj
lokaciji, zadužen za adrenalinska uzbuđenja, ludu vožnju
baranjskim “prašumama” i slično. Dakako, osim spomenutog,
u Baranji ima još štošta. Treba samo sjesti u automobil,
okupiti ugodno društvo i istraživati. Baranja je, ipak, tako
blizu, a u njoj “Dobri ljudi, dobra vina, kažu od davnina, Dunav,
Drava i rukavci, snaše, pravi mamci”…
[important title=Više privatnih smještaja, više kreveta i više
gostiju]
Baranjski turizam u posljednje vrijeme doživljava pravu
ekspanziju. Doduše, potencijalnih smještajnih kapaciteta moglo bi
biti još više, ali je i s postojećih 600-tinjak direktor TZ-a
Baranje, Nenad Bračun, poprilično zadovoljan. “Neprekidno radimo
na edukaciji potencijalnih turističkih djelatnika, potičemo ih,
ali je konačna odluka ipak njihova. Nadam se da će se bar dio
njih odlučiti na bavljenje turizmom kao osnovnom životnom
‘pričom’”, ističe Bračun, naglašavajući kako Baranja postaje
važan kamenčić u mozaiku kontinentalnog turizma u Hrvatskoj.
Nedavno je otvoren još jedan smještajni kapacitet – prvi u
Popovcu. Nova baranjska turistička destinacija, naime, postalo je
seljačko domaćinstvo Novačić, koje nudi dvije dvokrevetne sobe s
mogućnošću dva pomoćna ležaja. Gostima dopuštaju da sami beru
povrće iz vrta ili pomuzu koze kako bi došli do svježeg
mlijeka.[/important]
[important title=Čak 70 posto u Baranji]
Antonio Sobol, direktor TZ-a Osječko-baranjske županije, kaže
kako je na području Baranje smještena glavnina obiteljskih
gospodarstava koja imaju sjedište u Osječko-baranjskoj županiji.
“Možemo govoriti o brojci od približno 70 posto od ukupog broja
na području Osječko-baranjske županije”, podvlači
Sobol.[/important]
[important title=Dočekati zoru, uz rakiju, kobasice i
tamburaše]
Salaške ljetne noći na Salašu Ipša između Čeminca i Novog
Čeminca, prvivlače sve više turista: “Ovo treba doživjeti.
Vraćamo se već idućeg petka”, samo je jedan od mnogih sličnih
komentara skupine zadovoljnih gostiju koji su, vjerojatno prvi
put u životu, na salašu odlučili dočekati zoru, koja je došla
mnogo brže nego obično. Kako i ne bi kada se Đelem-đelem gotovo
ni ne odmara, okolicom se šire neodoljivi mirisi pečenih
kobasica, a domaće kiflice, kruh iz krušne peći i salenjaci se
“smiješe” svakom tko ih je pogleda. Ne izostaje ni domaće vino ni
rakija, a za one koji ne preferiraju takvu vrstu osvježenja,
domaćini su pripremili sokove od bazge, ubrane na samo nekoliko
metara od salaša te višnje iz vlastitog voćnjaka.
U prvih pet mjeseci ove godine u nekom od 600-tinjak baranjskih
kreveta prespavalo je više od 5.000 gostiju…
Stanovnici Batine od razvoja turizma, ali i od buduće putničke
luke koja se gradi na Dunavu, mnogo očekuju…[/important]
TEKST: Ivica GETTO, Glas Slavonije
