Iako je još prošle godine u Tomašancima, selu u općini Gorjani, izgrađena plinovodna mreža, na nju su se, doznajemo od načelnika Općine Ivana Lovića, od ukupno 181 kućanstva priključila samo tri.
Razlozi slabom odazivu, složni su i mještani i hepovci, u teškoj
su ekonomskoj situaciji. Tomašančanin Zvonko
Majstorović, međutim, napominje i da su ljudi slabo
informirani o cijeni priključka, eventualnim popustima i drugim
pojedinostima.
– U kući imam centralno grijanje na drva, i dakako da bi
bolje i lakše bilo kada bih prešao na plin. Kada sam izračunao
koliko bi me koštalo postavljanje kombi-bojlera i podvukao crtu
ispod svih drugih stavki, ispalo je da bih trebao uložiti još oko
30 tisuća kuna, a, s druge strane, plin je sve skuplji –
kaže Majstorović. Napominje i da je čuo da bi invalidi mogli
ostvariti nekakav popust na priključak, no to mu, kaže, nitko
nije potvrdio.
Priključak, kaže Zoran Pul, direktor Sektora za
tehničke poslove u HEP Plinu d.o.o., stoji tri tisuće kuna, što
je čak povoljnije nego, primjerice, u Đakovu.
– Riječ je o posljednjoj ugovorenoj koncesiji, koja obuhvaća
11 općina, a među njima i spomenutu. Istina, odziv na priključena
je slab, no nisu Tomašanci usamljeni slučaj. Ekonomska situacija
je loša i to se reflektira i ovdje. Na nama je da, uz cestu i
vodu, ljudima dovedemo plin, i to ravnomjerno, a što će dalje
biti, ne možemo uvjetovati – kaže Pul. Dodaje i da je cijena
prirodnog plina za kućanstva sada, s uračunanim PDV-om, 2,66
kuna, a industrijskog 3,5 kuna.
Najave su, međutim, kako bi cijena plina za kućanstva mogla
porasti, naročito zbog toga što krajem godine, odnosno krajem
prosinca, istječe i državna subvencija od 10 lipa, a teško je
reći hoće li ta mjera biti produžena.
Za plin su, unatoč “nezainteresiranim”
kućanstvima, zanimanje pokazali neki tamošnji gospodarsku
subjekti. Zoran Pul iz HEP Plina očekuje i da će interes za plin
pokazati mlađe obitelji, jer oni stariji, što se već bezbroj puta
pokazalo, ostaju vjerni – drvima.
[blockquote]Plin stiže i u Gorjane
Načelnik Općine Gorjani, Ivan Lović, kaže da se mještani tog sela
povremeno raspituju kada bi plin mogao stići i u Gorjane.
“Županija i HEP potpisali su sporazum u kojem stoji da bi Gorjani
plin mogli dobiti ove ili sljedeće godine. Paralelno se radila
dokumentacija za nas i općinu Satnica, a rečeno je da će radovi
početi ondje gdje bude manje teškoća. Inače, kada je HEP Plin
radio mrežu u Tomašancima, Općina ih je oslobodila plaćanja
komunalnog doprinosa”, kaže Lović.[/blockquote]
Struju dobili prije 90 godina, danas dužni 8,5 milijuna kn
Većini Đakovčana nepoznat je podatak iz povijesti grada da je
Đakovo točno prije 90 godina dobilo struju,
1921., prije mnogih u okruženju; Osijek ju je dobio pet godina
poslije! No, zato kroničari i dobri poznavatelji povijesti grada
poput dr. sc. Zvonka Benašića ukazuju na za
ovdašnju povijest struje važnu obljetnicu, a 1921. spominje se i
u HEP-ovoj povjesnici uz tekst: “1921. – u
Đakovu postavljen generator istosmjerne struje snage 20 kW i
napona 220 V za opskrbu električnom energijom domaćinstava,
trgovina i javne rasvjete u središtu grada“. Benašić
podsjeća da je đakovački početak elektrifikacije bio usko vezan
uz rad tadašnje klaonice i tvornice leda.
– Na južnoj strani zgrade, tj. iza rashladne komore, bila je
veća prostorija za proizvodnju leda. Tu se nalazio i parni stroj
jačine 30 KS s pogonom na upojni plin (saugas), s uređajem za
hlađenje (kompresorom), zatim veliki bazen sa slanom vodom u koju
su se stavljali limeni kalupi s običnom vodom koja se pretvarala
u led… Spomenuti parni stroj koji je pokretao rashladni uređaj
od 1921. pokretao je i generator istosmjerne struje i tada je
prvi put iz Munjare Đakovo potekla električna energija za javnu
rasvjetu i drugim potrošačima. Njen kapacitet bio je uskoro
preslab pa se 1926. u nju postavlja dizelski motor od 210 KS i
generator od 180 kW. Istina, Biskupija je još 1915. imala svoj
generator u mlinu, no on je strujom opskrbljivao samo crkvu, Dvor
i što je trebalo za njihove potrebe – kaže Benašić.
Godine 1927., u Munjari je montiran dizelski motor s generatorom
snage 100 kVA, počela je uporaba trofazne struje…
No razloga za obljetničko slavlje uvođenja struje među
Đakovčanima nema ako se zna da oni među svim režijama najviše
duguju upravo za električnu energiju. Glasnogvornica HEP-a
Mirela Klanac na nedavni upit Glasa Slavonije o
dugovanjima Đakovčana za plin i struju, odgovorila je da
potrošači na području HEP-ova pogona Đakovo, zaključno s 10.
studenoga, za utrošenu električnu energiju duguju čak 8,5
milijuna kuna – tri mlijuna kućanstva, a 5,500.000 kuna
gospodarski subjekti. Za plin, primjerice, Đakovčani ukupno
duguju znatno manje – 3,000.000 kuna. S obzirom na gotovo
10-milijunsko dugovanje za struju, nije čudno što njenu, 90.
godišnjicu, u Đakovu mnogi “proslavljaju” s manje-više oštrim
mjerama HEP-a za naplatu dugovanja, pa i onim najrigoroznijim –
iskapčanja dužnika s
mreže.
[blockquote]Štakor pola grada na Badnjak 2005. ostavio u
mraku
U 90-godišnjoj povijesti struje Đakova dogodio se i
nesvakidašnji, pomalo bizarni nestanak struje u pola grada, i to
na Badnjak 2005., a krivac za sve bio je – štakor! Ušavši u
trafostanicu u Topalovićevoj, glodavac je prouzročio kratki spoj,
plativši ulazak u visokonaponsko postrojenje glavom. Štakor je
tada potrošače u pola grada, među kojima i brojne ustanove,
ostavio bez električne energije, velik dio i bez grijanja, a
ulice za blagdane bez javne rasvjete.[/blockquote]
TEKST: Maja MUŠKIĆ/Suzan ŽUPAN (Glas Slavonije)
