Danas 20 godina poslije, Radio Baranju su održali na životu
direktorica Zlata Maršić, Zdenko Lozančić, Siniša Frank,
Saša Alilović, Robert Repić, Mirela Jurković, Vlado Omazić i
Jelena Blašković.
Pokretanju programa prethodilo je nekoliko mjeseci muke oko
nabave opreme kojom bi se pokrenuo program i nastavio kontinuitet
Radio Belog Manastira. Iza prve poruke u eteru Hrvatskog radija –
studio Baranja bio je cijeli tim prognanih Baranjaca, a glasom je
bio Dario Jagarinac. Osim njega tadašnju ekipu su činili pokojni
Ivan Maršić, Mario Fuis, Siniša Marinković te Zdenko Lozančić
koji su radili do progonstva u Belom Manastiru. Prvi direktor
Radio Baranje je Branko Jalšovec, njegov brat pokojni Milenko
Jalšovec vodio je marketing, a zamjenik direktora bio je Ivan
Maršić. Dobivena je potpora povjereništva Vlade RH za Baranju na
čelu sa Markom Kvesićem, a treba spomenuti brojne donatore među
kojima Josip Drašković – Brko.
Uoči pokretanja programa u podrumu jedne obiteljske kuće na
vijencu Vlahe Bukovca u Donjem gradu, Lozančić i Fuis prošli su
pravu dramu, jer su opremu Radio Beloga Manastira prenijeli s
radija i računali da odmah iz Osijeka pokrenu program. Međutim,
pri izvlačenju sreli su tada čelne ljude baranjskog HDZ-a Marka
Kvesića i Josipa Kompanovića, koji su predložili da se vrate u
Topolje i otamo pokrenu program. Opremu su smjestili u obiteljsku
kuću Zlatka Markovića tadašnjeg tajnika Crvenog križa, i
planirali privremeno pokrenuti program, ali im je nedostajala
antena. Mario Fuis i Zdenko Lozančić su se neposredno pred
okupaciju vratili u Beli Manastir po antenu i umalo bili uhićeni
te su kroz kolone srpskih tenkova spasili živu glavu sklonivši se
u Mađarsku. Poslije toga su se okupili u Osijeku i priča oko
stvaranja radija počinje. Nakon pokretanja programa, koji je bio
namijenjen informiranju prognanih Baranjaca smještenih u Osijeku
i okolici, počelo je ekipiranje opremom i kadrovima. Radu su se
priključili i kolege sa zagrebačkog radija 101, a za glavnog
urednika ubrzo dolazi Anto Bandov te niz novinara, tehničara i
voditelja.
Od 1992. godine Radio Baranja postaje glavna medijska uzdanica
20-ak tisuća prognanih Baranjaca, a posebno vojnika 135.
baranjske brigade i baranjske policije koji su držali sjevernu
crtu obrane grada Osijeka. U razdoblju od 1992. do 1998. godine
kroz program Radio Baranje prošle su sve značajnije osobe
političkog, vojnog i civilnog života Osijeka i Baranje. Kroz
Radio Baranju tijekom 20 godina prošlo je oko 50-ak ljudi, a
vrijedni spomena su urednica Vlasta Šeremešić, nasljednik
Jalšovca na mjestu direktora Karolj Janoši, Lidija Šumiga, Andrea
Hunjadi, Nebojša Marijanović, Danijel Horvat, Saša Bart, Saša
Vila, Šandor Markoš, Gabrijela Nađ, Tatjana Bešlić, Damir
Klobučar i mnogi drugi. Nakon završetka procesa mirne
reintegracije, postaja se 30.svibnja 1998. godine vraća u Beli
Manastir.
Tekst: Radio Baranja
Uredništvo portala SiB.hr čestita Radio Baranji na
uspješnih prvih 20 godina rada