Sukladno Nacrtu procjene ugroženosti stanovništva, materijalnih i kulturnih dobara te okoliša od katastrofa i velikih nesreća, Belomanastirci se moraju bojati - svega.
Poplave, potresa, suše, toplinskog vala, olujnog nevremena, tuče, snježnih oborina, poledice, magle, epidemije… Za dio potencijalnih opasnosti mogu se pobrinuti gradske službe, uz pomoć postojećih resursa, a za neke je potreban angažman “sa strane“.
Tako je, primjerice, u slučaju potresa (Beli Manastir se nalazi u istočnohrvatskoj potolinskoj zoni, u kojoj je moguće javljanje potresa maksimalnog intenziteta između VII i VIII stupnjeva MKS ljestvice) potrebno angažirati specijalistički tim za spašavanje iz ruševina sa županijske razine. Vlastite snage nisu dovoljne ni za slučaj potencijalnih tehničko-tehnoloških katastrofa, ali ni u slučaju većih poplava (prilikom posljednje angažirana je vojska).
U Nacrtu koje je prihvatilo Gradsko vijeće ne spominje se potencijalna opasnost od radijacije, premda je atomska centrala kod mađarskog grada Paksa od Belog Manastira udaljena samo 118 cestovnih kilometara, dakle zračnom linijom još manje.
Premda nam je objašnjeno da opasnost od nuklearnih katastrofa nije u ingerenciji lokalne samouprave, pa se ne spominje u Nacrtu, čini se da bi se potencijalnom opasnošću trebalo pozabaviti. Na području jedinog baranjskog grada, naime, samo je jedno službeno atomsko sklonište. Nalazi se ispod zgrade P+8 (Ljepotice) i kapaciteta je samo 150 osoba.
– Koliko nam proračun omogućava, obnavljamo crpke za zrak, ali za oko 20 tisuća kuna godišnje, koliko je u proračunu osigurano novca, ne može se nešto značajnije učiniti – kažu u belomanastirskoj Gradskoj upravi, potvrđujući da su Belomanastirci u slučaju havarije nuklearke u Paksu – nastradali.
Jedno uređeno i donekle održavano atomsko sklonište, naime, ne
može zadovoljiti potrebe grada od oko 10 tisuća
stanovnika. Svojevremeno je postojalo još jedno atomsko
sklonište, ispod sadašnjeg Konzuma. U njemu je sada streljana
Streljačke udruge Mars i službeno nije uvršteno u popis atomskih
skloništa.
[blockquote]Zatekli Prazan i zapušten prostor
Davor Krušelj, predsjednik SU Mars, kaže da su prilikom preuzimanja zatekli prazan i zapušten prostor, za što postoji vjerodostojna dokumentacija. Upitno je bi li se mogao koristiti kao atomsko sklonište, premda u njega stane 300 ljudi.[/blockquote]
Tekst: Ivica GETTO (Glas Slavonije)