Uskrsni turnir u tucanju jaja obitelji Oroz

Da blagdani nisu postali vrijeme kada se kupuju pokloni i prave najskupocjeniji kolači, već se i dalje njeguju stari običaji, dokazala je obitelj Oroz u Općini Darda. Ono što je posebno za ovu obitelj jest da iz generacije u generaciju prenose jednu Uskršnju tradiciju – turnir u tucanju jaja.

Za ovaj turnir pripremaju se posebna jaja, postoje određena pravila natjecanja, ali ono što je najbitnije – okuplja se cijela obitelj (svi bratići, braća, sestrične i pomladak obitelji Oroz).

Turnir se svake godine održava nakon Uskršnjeg doručka. U jednoj kući, a najčešće svake godine u drugoj, okupi se obitelj te uslijede međusobne čestitke. Potom započinje turnir. Pravila nalažu da nijedan natjecatelj ne smije imati više od 50 jaja i da moraju biti kokošja (ranijih godina bilo je i varanja, a Gabrijela Oroz prisjeća se kako je jedan od članova obitelji svoja jaja punio voskom – sve za pobjedu). Onaj koji započne igru na potezu je sve dok njegovo jaje ne pukne, a ostali članovi obitelji kojima je razbio jaje moraju svoje puknuto predati onoj osobi koja mu je nanijela štetu. Čim onome koji je tucao jaja ostalima pukne njegovo, na potezu je onaj kod koga se to puknuće dogodilo. I tako se krugovi izmjenjuju sve dok i posljednji ne ostane bez jaja. Dodjeljuje se prvo, drugo i treće mjesto, a prvo pripada onome koji je najduže ostao u igri. Sva osvojena jaja pripadaju onima koji su ih osvojili.

Ovogodišnji pobjednik, kažu u obitelji Oroz, već je bio i očekivan, jer mu je današnja pobjeda donijela četvrtu u nizu. Upitala sam Borisa u čemu je tajna i kako priprema jaja, ali tajnu je ostavio u obitelji. Ono što posebno veseli stare Oroze jest da njihova djeca sudjeluju u ovim turnirima i da će tradiciju prenijeti i na svoje potomke, što odlučno potvrđuje i mladi Boris.

Marko, današnji najmlađi sudionik, osvojio je 2. mjesto. Zadovoljan je postignutim rezultatom, ali ističe kako će se za iduću godinu posebno pripremiti, jer je i prošle godine bio drugi. Ove je, kaže Marko, Boris završio na prvom mjestu s preostalih samo dva jaja, pa vjeruje kako iz godine u godine napreduje. Marko je još spomenuo kako je ovaj turnir izvor veselja, smijeha i najljepših trenutaka obitelji Oroz.

Uskršnji turnir postao je tradicija obitelji Oroz, a održava se još kada su njihovi preci živjeli u Posavini. 1964. godine, nakon poplave, petero braće preselilo je u Dardu i kuće su izgradili na tzv. Crnom putu, a jedan od njih, Vinko Oroz, ispričao nam je sve to, a upravo on danas je bio najstariji sudionik. I njemu je, kao i svima ostalima, najvažnije da je cijela obitelj na okupu.

Kako je dio obitelji iz Čakovca bio spriječen u dolasku, nagrade će se uručiti naknadno. Čula sam mnoge najave žestoke borbe za iduću godinu, jer pojedini članovi najavljuju zajedničku borbu kako bi Borisu otežali dolazak do pete uzastopne pobjede. No, bez obzira na natjecateljski duh, u ovoj obitelji vlada jedan značajniji, a to je duh mira, veselja i zajedništva. Upravo onaj za kojim čeznu sve obitelji diljem Hrvatske.