Milosava nikada nije voljela kupovnu hranu, nije pila sokove, a prvi štednjak na plin dobila je u dobi sa 60 i više godina, baš kao i televizor
Mještanka Čepinskih Martinaca pravi je svjedok da je legendarna pjesma Bijelog dugmeta “Doživjeti stotu“ itekako dohvatljiva. Milosava Božić upravo je toliko godina napunila 19. siječnja, a prilikom čega joj je, kako to i priliči, priređeno veliko slavlje.
Od svoje 96. godine ova je vremešna starica smještena u domu u Ladimirevcima, a njezina nećakinja Borislava Grabić pojasnila nam je što je to utjecalo da njezina teta poživi toliko dugo i k tome – na nogama!
“Najprije moram naglasiti da osim mene o teti koja se nikada nije udavala i nema djece, vodi brigu i moja sestra Branka Miljević. Nakon određenih srčanih problema teta je otišla u dom, no sve do unatrag dvije godine ona je živjela ovdje u kući gdje je provela cijeli život“, ispričala nam je za SiB.hr nećakinja Borislava Grabić.
Cijeli život u nadnici
Na upit koja je tajna njezine dugovječnosti, kaže nam da je i Milosavina sestra živjela punih 96 godina, a druga joj je sestra 93. Brat je preminuo u 82. godini i vjeruje da tajna leži u genima, ali i u još jednoj zanimljivoj činjenici.
“Uzmite u obzir da se teta nikada nije ueavala i da nije imala djece. Možda je u tome trik, jer je sačuvala živce“, kroz smijeh nam priča nećakinja.
Njezina je teta, nastavlja, cijeli život radila kao nadničarka – kopala je kukuruz, repu i ostalo što je trebalo u Industrijsko-poljoprivrednom kombinatu. Nije nikada radila u nekoj tvrtci, a ostvarila je oko 15-ak godina mirovinskoga staža i mirovinu.
Više od pola stoljeća bez plina i televizora
Na sve je, jednim dijelom utjecala i prehrana. Naime, Borislava nam priča da teta nikada nije voljela ništa kupovno, nije pila sokove, a prvi štednjak na plin dobila je u dobi sa 60 i više godina, baš kao i televizor.
“I kad je dobila televizor govorila je da neće biti budna gledajuć vijesti ili serije, iako je čak i pratila neke, no tijekom dana. Voljela je čitati časopise, a općenito nije bila rob nikakvih zanimacija izvan nadničarstva“, pojašnjava nećakinja, dodajući da je cijeli svoj život Milosava brinula o svojoj kući i okuićnici.
Osim u društvu svoje obitelji, odnosno brata, sestara i nećakinja, Milosava je do odlaska u dom voljela i društvo svojih susjeda koji su je često obilazili.
Brinula se hoće li doći gosti
“Teta je dohranila svoju majku i živjela je skromno. Uvijek je takva bila pa i sad kad smo joj priredili proslavu. Njoj je od svega brinulo hoće li netko doći. Naravno i dalje zna sve i dobro je znala da joj je rođendan“, kaže nam nećakinja, pohvaljujući i Općinu Čepin čiji je načelnik osobno došao Milosavi u čestitare.
U domu je, kaže nam, zadovoljna sa svime pa tako i s hranom. Kad je prehrana u pitanju, nećakinja priča kako si je voljela pripremati starinska jela i na tome je praktički ne samo odrasla, već i proživjela život.
“Ne bi ona možda ni tražila telefon, no sestra joj je uvela da bi je podsjetila kad treba popiti tabletu i da je čuje. Naravno, svi smo je zvali, kao i sad što zovemo u dom gdje se naša teta dobro osjeća“, poručuje nećakinja Borislava.
A nama ne preostaje ništa drugo nego stogodišnjoj Milosavi Božić poželjeti još puno svjećica na torti za rođendan, a što uz brižne djelatnike, kako ih naziva nećakinja, ali i brojnu obitelj koja je voli, nije neostvarivo.
