Od 60 članova PD "Runolist" koliko ih se popelo na vrh, brojni su rođeni Slavonci. Razgovarali smo s Osječankom koja još zbraja dojmove, ali i Vinkovčaninom koji sutra kreće iz Nepala u Zagreb
U ovom trenutku treća grupa od ukupno 60 članova zagrebačkog Planinarskog društva “Runolist” zbraja dojmove nakon uspona na 4130 metara visokoga baznog kampa na Himalajama! Među njima sedmero je Vinkovčana, a jedan od njih, Goran Šuša, našao je vremena za telefonski poziv SiB-hr-u te je oduševljeno uzviknuo:
“Ovo je predivno! Sav napor se isplatio, a moć prirode je fenomenalna i zaboravite na sve kad se tamo popnete“, rekao nam je Šuša koji je zajedno sa Lorenom Draženović, Mirnom Bijelić, Vlatkom Novoselom, Ivanom Bartulovićem, Alenom Antunovićem i Tomislavom Miličevićem ponosno zataknuo hrvatsku zastavu s natpisom svoga rodnoga grada na Annapurni, planinskom masivu i dijelu Himalaja, najvišeg planinarskoga gorja.
Do sada je, kaže, ovo najviši vrh na koji se popeo, no kako nije riječ o profesionalnim planinarima, već rekreativcima, Šuša kaže kako su svi prezadovoljni dostignućem, ali prije svega prekrasnim pogledom s nekoliko tisuća metara nadmorske visine.
“Krenuli smo oko 4.30 da bismo mogli vidjeti izlazak sunca, što je nešto predivno! Zrak je vrlo rijedak i hladno je jutro, no sve smo pretrpjeli – od lagane glavobolje do uspona i to sve da bismo došli do cilja“, ispričao nam je Šuša koji se sutra, kako kaže, sa svojom ekipom “mini slavonskoga kluba“ vraća za Zagreb.
Totalno drugi svijet
A ondje još uvijek s nevjericom gleda u fotografije Anamarija Bosak–Nanay, rođena Osječanka i članica zagrebačkog PD “Runolist“. Naime, ona je bila u prvoj grupi planinara i odlazak na Himalaje, kaže, poklonila si je za svoj “okrugli“ rođendan.
Inače, uspon na Himalaje organiziran je povodom okrugle obljetnice, stotinu godina djelovanja tog zagrebačkog planinarskog društva.
“To je definitivno jedna od boljih odluka u životu. Tih 13 dana ondje izgubila sam pojam o vremenu i ondje je totalno drugi svijet. Prije trackinga proveli smo u Kathmanduu nekoliko dana, obilazili hramove i grad. Ondje su u tom razdoblju svakodnevne svetkovine pa su tako prvi dan obilježavao dan kućnih ljubimaca i bilo ih je na ulicama svih boja i vrsta. Svi su ljudi nasmijani i raspoloženi i to je nešto što ću pamtiti cijeli život“, ispričala nam je Anamarija.
Nepalci plesali uz Oliverove pjesme
Da su se u dva tjedna uspjeli povezati s tamošnjim stanovnicima pokazuje i to da su i Nepalci bili oduševljeni njima. Plesali su, priča nam, na pjesme Olivera Dragojevića, učili naše planinare njihovim plesovima i općenito je to bilo putovanje za pamćenje.
Država je, opisuje, pet svjetlosnih godina iza nas, bez cesta, komunalne i vodovodne infrastrukture, no sav narod, opisuje Anamarija, zarazno je raspoložen. Ekipa planinara bila je smještena u hotelima s dvokrevetnim sobama, a potom su krenuli na više od 4000 metara visok uspon.
“Penjali smo se tri dana i toliko smo se i spuštali. Na punktovima smo imali okrjepu, uz naglasak da alkohola nema, jer ipak idemo stazom koju ne poznamo“, kroz smijeh nam je ispričala Anamarija, rekavši da je priroda na Himalajama nestvarno bajkovita.
Prolazili su tako kroz polja rie, potom dio džungle gdje su vidjeli brojne majmune koji pretrčavaju područje, a potom su se našli u kanjonu rijeke koja oblikuje, priča, božanstveno lijepo kamenje. Tu su i vodopadi, netaknuta priroda i ono što čovjek ne može zaboraviti, dodaje, dok je živ.
Kao da sunce “sipa” zlatnu boju po vrhovima
“U srcu Himalaja gledati izlazak sunca u 6,18 sati je nešto neopisivo! Sunce kao da “sipa“ zlatnu boju po obroncima, dođe ti da se pokloniš vrhovima“, opisuje slikovito Anamarija koja se na vrhu s planinarima zadržala oko dva sata koje su iskoristili za memoriranje prekrasnoga pogleda, ali i fotografiranje za uspomenu.
Bili bi i dulje, kaže, no dio je planinara imao visinsku bolest pa su se nakon tog vremena spustili do prve baze, a potom i do grada. Cijela ta priča, kaže, predobra je i sva je ekipa planinara još uvijek u euforiji.
“Da mi je netko rekao gdje ću se naći, ne bih mu vjerovala“, zaključuje ova rođena Osječanka.
