Do sada su se odazvale klijentice koje zadovoljavaju uvjete - minimalno 30 do 35 centimetara nebojane, neizbjeljene i zdrave kose
Oboljelima od malignih bolesti, a posebice djeci, vrlo teško pada gubitak kose. Poznato je to bilo i Nataliji Kuhar, frizerki iz Belog Manastira koja je s praksom doniranja kose započela još prije nekoliko mjeseci. Prva koja je donirala kosu bila je njezina kći, osmogodišnja Anja.
“Toliko je bila oduševljena što će donirati djeci kosu da je sad opet pušta kako bi se mogla ošišati i pokloniti kosu za periku oboljelom djetetu“, otkrila nam je Natalija koja je potom motivirala i klijente u svome salonu da također doniraju svoju kosu.
Ipak, pretraživajući udruge djece oboljele od malignih bolesti, Natalija je doznala da one koje i primaju kosu uvjetuju dužinu od čak 40 pa i do 47 centimetara što je, kaže, jako teško pronaći. Stoga je kosu svoje kćeri, a potom i ostale odlučila donirati sarajevskoj udruzi “Srce za djecu oboljelu od raka“ koja je pokrenula projekt “Moja kosa – tvoja kosa“.
“Problem je i u tome što kosa ne smije biti bojana, izbijeljena i potpuno zdrava kosa. Tako da u principu realno su kandidatkinje za donaciju mlađe osobe, a do sada mi se javilo nekoliko njih, čak i jedan mladić kojeg očekujem u salonu ovih dana“, ispričala nam je Natalija.
U šali će reći kako, nažalost, ne može i sama donirati kosu, jer ju je do sada puno puta bojila. No, vjeruje da će joj se javiti još djevojaka čija kosa zadovoljava standarde za perike za oboljelu djecu.
Inače, kaže kako će u brojnim frizerskim salonima frizeri htjeti ošišati kosu klijenticama koje je žele donirati. No, ona je jedna od rijetkih koja se sama odlučila prikupljenu kosu poslati na pravu adresu.
“Ondje gdje šaljem kosa može biti i 20 do 35 centimetara duga, a što je puno manje kad je kosa u pitanju u odnosu na udruge u Hrvatskoj koje traže dužu kosu. Tako da sam odlučila pomoći barem sarajevskoj udruzi i nadam se da ću motivirati ostale frizere da se uključe u ovakve akcije osobno“, kaže nam Natalija.
