Nakon sjemeništa i školovanja u Beninu došli su u Hrvatsku s ciljem da upoznaju kulturu, mentalitet i jezik.
U Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji zaređeni su novi đakoni, a među njima su prvi put u povijesti i dvojica Afrikanaca. Hermann Zinsou Kodjo i Gutenberg Sourou Hounye iz afričke države Benin već gotovo četiri godine žive u Đakovu, gdje su nastavili studij teologije, učili hrvatski jezik i upoznavali slavonski mentalitet, piše Net.hr.
Kažu da im je svaki dan u Bogoslovnom sjemeništu i na fakultetu novo životno iskustvo, a ređenje za đakone doživjeli su kao najvažniji trenutak dosadašnjeg puta.
„Poslije ređenja svi mene pitaju pa kako si, što nam možeš reći, a uvijek ja kažem da – ja sam baš radostan“, kaže đakon Gutenberg Sourou Hounye.
„Zahvaljujem obiteljima, profesorima i svim vjernicima koji su nas pratili svojim molitvama jer nije to zasluga, nego milost“, dodaje đakon Hermann Zinsou Kodjo.
Božji poziv iz djetinjstva
Obojica su već u mladosti osjetili poziv prema svećeništvu.
„Kad sam imao 15 godina onda sam baš to osjetio, bio sam ministrant i svaki dan idem na misu i uvijek na oltaru i onda polako sam primijetio u srcu da Bog želi nešto posebno od mene“, priča Gutenberg.
„Već kod kuće smo se igrali s braćom i sestrama i ja sam glumio tada svećenika i tako sam ja slavio, glumio svećenika, misu tako u igri, a od te igre je postalo ozbiljno“, prisjeća se Hermann.
Slavonska gostoljubivost i novi doživljaji
Nakon sjemeništa i školovanja u Beninu došli su u Hrvatsku s ciljem da upoznaju kulturu, mentalitet i jezik. Njihov kolega, đakon Karlo Strišković, prisjetio se njihovih prvih dana u Slavoniji:
„Mi smo se isto tako malo čudili njihovoj znatiželji, htjeli su sve vidjeti, sve opipati, pogotovo kada su vidjeli prvi puta snijeg, to im je zaista bio doživljaj.“
Priznaju da im nije bilo lako, ali su uz slavonsku srdačnost brzo naučili i jezik i običaje.
„Ne možeš ti biti u Slavoniji i ne jesti kulen, kobasice, to su prave stvari, moraš to jesti“, smije se Gutenberg.
„Na početku mi je teško bilo jesti sarmu, sarma mi je ono čudno jelo, a znate sada – mogu jesti sarmu svaki dan“, dodaje Hermann.
Njihovi kolege kažu da su uvijek dobro raspoloženi i puni optimizma.
„Koliko god da bio tmuran dan ili možda s nekakvim problemima oni dođu, onako s osmijehom i kažu – nema veze, bit će bolje i tu nas uvijek iznova oduševljavaju“, kaže Karlo Strišković.
Povijesni trenutak za Đakovo
Ređenje ovih mladih ljudi iz Afrike u Đakovu povijesni je događaj.
„Nikada se nisu dvojica Afrikanaca zaredili u našoj katedrali, niti su bili kandidati za svećeništvo u formaciju u našem Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu i na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu“, ističe Stjepan Radić, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu.
Hrvatska im ostaje u srcu
U studenom će Hermann i Gutenberg otići na službu u župe u Osijeku i Slavonskom Brodu, a potom se planiraju vratiti u Afriku. Ipak, kažu da će Hrvatska uvijek biti dio njih.
„Mogu reći da stvarno Hrvatska država i Hrvati su baš u mom srcu“, poručuje Gutenberg.
„Neću nikada i ne mogu zaboraviti Hrvatsku, ja zaista smatram Hrvatsku kao svoju drugu domovinu“, dodaje Hermann.
Svoj poziv služenja Bogu i ljudima opisali su i pjesmom:
„Kao košuta žudim za izvor vodom, tako duša moja čezne Bože za tobom.“
Više u video prilogu RTL televizije:
