Obitelj Ernestine Klein, pra-pra-praunuka Alexandra Armstrong s obitelji upoznala se sa svime što su za mjesto učinili njezini preci
Znate li po kome je Ernestinovo dobilo naziv? Zanimljiva priča o tome objavljena je na Facebooku, uz naglasak posjeta obitelji Ernestine Klein, supruge suosnivača Ernestinova.
Ondje, je naime, došla Alexandra Armstrong, Ernestinina pra-pra-praunuka u društvu svoje obitelji koja danas živi u Engleskoj.
Vidjela je, stoj u objavi, gdje su živjeli te što su radii njezini preci, znajući da je njezina obitelj zaslužna za osnutak i razvoj Ernestinova, Divoša i Laslova.
Na ulazu u Ernestinovo postavljena je velika skulptura Ernestine kako bi se svi koji posjete to mjesto upoznali s njegovom prošlošću i ljudima zaslužnima za sve što je uslijedilo.
Nedaće s usjevima
“Prije 160 godina zemlja na kojoj se danas nalazi selo Ernestinovo nije bila ni lijepa ni plodna kao danas. Bila je prekrivena velikom močvarom, koju su doseljenici, predvođeni Hermanom Eisnerom i Juliom Kleinom, isušili i pretvorili u plodno tlo“, navodi se na Facebook profilu, kao i to da su ih pratile brojne nedaće.
U prvoj godini bilo je to izlijevanje susjedne močvare koja je uništila susjeve, a druge godine vrućine su uništile usjeve pa im je prijetila glad.
“ Herman je otišao u Osijek i, nakon tri dana, vratio se s trojim kolima hrane koju su mu Osječani nesebično dali“, stoji u objavi, kao i to da je u to vrijeme u Osijeku vladala kolera, a Julijeva supruga Ernestina imala je želju pomoći bolesnima i na taj način se zahvaliti Osječanima na pomoći.
Kolera poharala mjesto
Kad se bolest proširila među doseljenike, ona se vratila u Ernestinovo te sve bolesne primila u svoju kuću. Da bi im omogućila lijekove, prodala je haljine i nakit, a potom se, stoji u objavi, zadužila u Osijeku.
Bolest se proširila, Ernestina se također razboljela, no nakon nekog vremena ozdravila je. U znak zahvalnosti, mjesto je nazvano Ernestinenhof, odnosno Ernestinin dvor, a potom i Ernestinovo.
“Usprkos mnogobrojnim nedaćama koje su ih pratile, Ernestinovo se, zahvaljujući trudu, radu i nadi koja nikada nije napustila njegove žitelje, iz pustog močvarnog zemljišta pretvorilo u predivno mjesto — mjesto poželjnog življenja“, zaključuju mještani.
