Na kraju članka je i anketa u kojoj i vi možete dati svoje mišljenje o ovoj temi
Već dugi niz godina Osijekom kruže priče o tome kako su vozači s belomanastirskim registracijskim oznakama vozila jedni od najgorih u prometu. Njihovi se prekršaji često promatraju pod povećalom, posebice onda kada se kreću osječkim prometnicama.
Inače, priča se kako su za vrijeme Domovinskoga rata sve vozačke dozvole iz PP Beli Manastir nestale te je bilo dovoljno da pojedinac dovede samo dva svjedoka koji će potvrditi kako je imao taj dokument i izdali bi mu novi. Tako su dozvole mahom dobivali oni koji uopće nisu položili vozački ispit, pa otuda i originalno proizlazi stereotip o lošim belomanastirskim vozačima.
Ipak, pokušali smo provjeriti je li spomenuta tvrdnja istinita i danas. Prema statističkim podatcima, na području Belog Manastira tijekom prošle godine evidentirano je ukupno 63 prometnih nesreća. Navedena brojka nije pretjerano varirala ni u prethodnom razdoblju, odnosno uvijek se prosječno kretala između 48 i 65 tijekom posljednjih pet godina. Mala je to brojka, ali mali je i Beli Manastir.
Polovicu nesreća u Baranji skrive drugi vozači
Najčešći uzroci prometnih nesreća temeljili su se na nepropisnom kretanju vozila i njihovom isto takvom uključivanju u promet, oduzimanju prednosti prolaska nad drugim vozilom te neprilagođenoj ili nepropisnoj brzini kretanja vozila.
”Osim toga, statističkim pokazateljima za 2024. godinu na području Policijske postaje Beli Manastir evidentirano je ukupno 290 prometnih nesreća, od kojih 50 % vozača nije bilo iz Baranje, već je došlo iz ostalih područja Republike Hrvatske, Europske unije i trećih zemalja te su najčešće bili vozači teretnih automobila. Sudeći prema njima, isti ne potvrđuju stereotip da su belomanastirski vozači najgori”, naveli su za SiB.hr iz PU osječko-baranjske.
Što se pak tiče Osijeka, ukupni broj evidentiranih prometnih nesreća u gradu i prigradskim naseljima daleko je veći – za istu godinu iznosi 1.185, o čemu smo već pisali, a što predstavlja povećanje u odnosu na pretprošlu godinu u kojoj ih je bilo zabilježeno 1.142.
Dakako, riječ je o daleko većem gradu budući da Osijek, prema popisu stanovništva iz 2021. godine, ima malo više od 95 tisuća, dok Beli Manastir ima tek osam tisuća stanovnika. Nažalost, koliko prometnih nesreća u Osijeku uzrokuju vozači s BM registracijama, nismo uspjeli saznati.
Ipak, na tisuću stanovnika u Osijeku riječ je o brojci od 13 prometnih nesreća godišnje, a u Belom Manastiru 8. Ako gledamo statistiku i za područje cijele Baranje, ta je brojka 9. Znamo da je teško na taj način uspoređivati Osijek i Beli Manastir, ali ipak nam i te brojke mogu nešto reći.
”I Osječani voze pažljivije kada su u većemu gradu”
”Žalosno je to što se toliko vrijeđa baranjske vozače, dok ima i mnogo Osječana koji su preselili u Beli Manastir, imaju njegove tablice na svojim automobilima i također rade prometne prekršaje, i to u jednakoj mjeri kao i Našičani, Đakovčani i ostali. Najlakše je vrijeđati susjeda jer vam je najbliže, dok je u Osijeku, naravno, više vozača, pa se ne obraća pozornost na njihove propuste jer se isti uklope u prosjek”, iskomentirao je Darko Kobijak, vlasnik belomanastirske autoškole.
Nije htio ulaziti u konkretne brojke o prolaznosti svojih kandidata budući da se iste stalno mijenjaju, ali i dalje predstavljaju hrvatski prosjek, no rekao je kako ih ima raznolikih.
”Tu nema pravila i ništa se ne može generalizirati. Imali smo kandidate koji su danas položili, a sutra već vozili za Mađarsku i Njemačku. Vozačke sposobnosti, prije svega, ovise o samome čovjeku, a ne o njegovim registracijskim oznakama ili o mjestu prebivališta. Dakako, nije isto voziti svaki dan po Belom Manastiru i onda jedanput mjesečno doći voziti u Osijek – naravno da se pritom može dogoditi propust. Međutim, isto je tako i s Osječaninom koji vozi po Zagrebu te mu također nerijetko treba duže vremena da se snađe na cesti. Najveći su problemi u prometu sebičnost i bahatost, neovisno o tablicama”, zaključio je Kobijak.
Općeprihvaćeni stereotipi vidljivo često nemaju stvarnu podlogu u statističkim podatcima, već proizlaze iz subjektivnih dojmova i selektivne percepcije. Umjesto pripisivanja vozačkih pogrešaka određenim skupinama, ključno je promicati prometnu kulturu temeljenu na odgovornosti i međusobnom poštovanju.
