Ujutro u Lozanu rade u polju, nakon smjene pokušavaju shvatiti padeže. Već znaju kupiti kruh, naručiti kavu, sporazumijeti se s liječnikom, ali č, ć, lj, nj i slične stvari im ne idu najbolje. Svaki novi razred učenika u Slavoniji je vijest
U malom slavonskom mjestu Lozan, općina Špišić Bukovica, smještenom desetak minuta vožnje od Virovitice, živi oko 340 stanovnika. No, nedavno je selo dobilo i nove susjede – tridesetak radnika iz Nepala, koji su stigli kako bi popunili nedostatak radne snage u poljoprivredi. Ovi radnici, koji dolaze s ruralnih područja Nepala, nikada prije nisu vidjeli tako velika polja, ali su brzo naučili raditi na hrvatskim poljoprivrednim imanjima, piše Danas.hr.
Krishna Khafri i Kapil Khadka, koji sada rade u Lozanu, kažu da im Hrvatska nije nepoznata. “Sviđa mi se ovdje, slično je kao u Nepalu. Vrijeme je isto, posao je isti, sviđaju mi se i ljudi”, kaže Kapil, dok Krishna otkriva da najviše uživa u igranju nogometa s lokalnim stanovnicima.
Nedostaje u mjestu radnika u poljoprivredi ali i nogometaša u lokalnim klubovima pa su brzo našli svoje mjesto u sastavu. Probleme, kakve često imaju strani radnici u Hrvatskoj – nisu imali.
Kapil, koji ima samo 19 godina, ranije je radio u digitalnom marketingu, dok se Krishna školovao za konobara. Obojica su došla u Hrvatsku u potrazi za boljim životom i mogućnostima, s obzirom na to da u Nepalu teško mogu pronaći posao s kojim bi prehranili obitelj. Krishna nam je rekao: “Teško je. Ako kod kuće dobijemo posao, plaća nije dovoljna da bi s njom prehranili obitelj. Zato ljudi traže bolje prilike i putuju u Europu.”
Nedostatak radne snage
Ivan Suhanek, vlasnik agencije za zapošljavanje stranih radnika kaže da je nedostatak radne snage u Hrvatskoj, posebice u poljoprivredi, postao ozbiljan problem.” Posao je to na suncu i visokim temperaturama, mladi više nisu zainteresirani. Da bismo mogli ozbiljno proizvoditi, trebamo stalnu i sigurnu radnu snagu”, kaže Suhanek, dodajući kako su Nepalci pokazali veliku predanost poslu i brzo uče.
Kako bi olakšali svakodnevni život novopridošlim radnicima, Ivan je uz sestričnu koja je učiteljica, općinu i lokalnim poslodavcima organizirao besplatnu školu hrvatskog jezika. Dva puta tjedno Nepalci pohađaju tečaj u prostorima bivše škole, gdje uče osnove jezika i snalaze se s gramatičkim izazovima poput padeža i specifičnih hrvatskih glasova. “Đ, Lj, Š – to je teško”, smije se Kapil, dok pokušava izgovoriti ime općine, “Špišić Bukovica”.
U Lozanu su Nepalci dobro prihvaćeni i već su postali dio zajednice. Uspješno barataju hrvatskim jezikom u trgovini i svakodnevnom životu, a njihov dolazak osigurao je nastavak poljoprivredne proizvodnje na imanjima koja bi inače ostala neobrađena. Za vrijeme godišnjeg odmora, broj stanovnika u Lozanu privremeno će se smanjiti i to za 10 posto.
