U Babinu Gredu mnogi su se već vratili. U vrtiću otvorenom prije nekoliko godina traži se mjesto više, pa se planira izgradnja novog
Odlazak na rad u Njemačku prije desetak godina bio je masovna
pojava u Babinoj Gredi. Ipak, sada se sve
više ljudi vraća u taj dio županjske Posavine, a lokalni vrtić je
tijesan, piše Danas.hr.
Trošne i napuštene kuće u nekad bogatoj Slavoniji jasan su
pokazatelj stanja na hrvatskom selu. Godinama se odavde odlazilo
– najviše zbog problema u poljoprivredi. “Litra mlijeka bila je
poslije rata 3 i pol kune, nakon rata par godina došla je na 80
lipa i nema druge – kupi kofere i za Njemačku”, govori za RTL
Ivan Vuković iz Babine Grede. Teško je bilo naći
posao od koga se moglo pristojno živjeti. “Kao prvo nisi mogao
naći posao, a i da nađeš – male su bile plaće za život”, govori
sumještanin Hrvoje Mašić.
Problemi su se nizali. “Kupnja obiteljske kuće, situacija kao i
kod svih ostalih, morao se podići nekakav kredit, kredit se nije
mogao vratiti i morali smo, bili primorani otići u Njemačku”,
kaže Darko Vuković iz Babine Grede. U Njemačkoj se do 2015.
godine, kažu moglo raditi i dobro zaraditi, no situacija se
promijenila. “Nakon 4-5 godina tamo su se stvari promijenile.
Stanarine su otišle gore, režije su otišle gore, plaće su malo
otišle. Dok platim od plaće stan, režije, hranu, sve… Meni je
bolje u Hrvatskoj”, govori Hrvoje Mašić.
Život sa suprugom i djecom u Njemačkoj postao je neisplativ i
Zdravku Vukoviću. “Stan 55 kvadrata, 1200 eura
plus režije 200 eura, hrana, troje male djece. To nam se vrtjelo
oko 600-700 eura, vrtić je došao na red, troje djece po 350
eura.” Njemački mentalitet i način života, različit je od
slavonskog. “Nema tog druženja, nema nekakve pomoći, ničega.
Svatko za sebe radi i to je tako nažalost tamo”, govori Darko
Vuković.
Slavonci su i ondje bili Slavonci. “Mi smo se skupili. Roštilj,
znali smo nekada i janjčiće peći, malo da se čovjek opusti – ono
naše slavonsko”, prisjeća se Ivan Vuković. No, željeli su takav i
život – i sebi i svojoj djeci. “Najviše zbog djece smo se
vratili, a i zbog sebe samog jer ovdje je jednostavno život,
ljudi su drugačiji, život je ljepši”, kaže Hrvoje Mašić.
Pa su se vratili u Babinu Gredu i spojili poslovna iskustva i
kontakte s kvalitetom života koju su željeli. “Vodili smo
bauštele i tu smo skupili jako velikog znanja i evo pokušali smo
otvoriti firmu. Hvala Bogu, ide sve sad kako treba”, sretan je
Zdravko Vuković.
Zdravko i Darko složna su braća koja su s ocem Ivanom pokrenula
svoj posao. “Gradimo tvrtku i baš zato smo složni jer smo tu nas
trojica, kada jednom zapne drugi pomogne i funkcionira sasvim
savršeno”, govori Darko Vuković. Povratkom sina i unuka život je
postao ljepši i djedu Iliji. “Ljepše je, znate ipak sam ja djed,
pa me onda dira kad vidim tu unučad”, kaže djed.
U Babinu Gredu mnogi su se već vratili. U vrtiću otvorenom prije
nekoliko godina traži se mjesto više, pa se planira izgradnja
novog. I dobro da je tako jer u Općini koja čini sve kako bi
postala privlačna za doseljavanje i rode koje su već stigle –
najavljuju nove dolaske i nove početke.