''Često čujem 'pa zato i radim'. To znači da si, ako radim, valjda i ja mogu nešto priuštiti nešto više. Zato sam se i mučio, tako da to je razumljivo. Međutim, to je emocionalna odluka. Treba se tih emocija čuvati''
Hrvati se iz mjeseca u mjesec sve više zadužuju, a omiljeni su im
nenamjenski gotovinski krediti. Prema podacima Hrvatske narodne
banke, oni su rasli oko 10 posto, a to je 700 milijuna eura više
nego u istom mjesecu godinu prije. Iz HNB-a rast potražnje
opravdavaju rastom plaća i zaposlenosti te potrošačkog optimizma.
Za RTL Danas o gotovinskim kreditima, koji su
najskuplji, govorio je financijski stručnjak Zoran
Balija.
Kako objašnjavate snažan porast potražnje za gotovinskim
kreditima?
“Moramo malo zaviriti u povijest. Namjenski su krediti do prije
desetak godina bili ograničeni na dvadesetak tisuća eura pa se
onda ta granica pomaknula na trideset, a trenutno je na
četrdeset. Imamo najave da će ići prema pedeset. Ljudi dosta
često posežu za onim što je dostupno. S druge strane, svjedoci
smo porasta cijena i svega što ljudi kupuju, a, naravno, žele
novi auto, bolje živjeti, urediti nekretninu, a sve je to na neki
način jednostavnije nenamjenskim kreditom”, objašnjava Balija.
Ali odakle sada taj optimizam odjednom jer to treba i
moći vratiti?
“Ljudski je nadati se da će uvijek biti bolje te da će, kako
cijene rastu, tako rasti i naši prihodi, što često nije baš tako.
Zamka cijele priče vezana je za sigurnost posla. Svjedoci smo da
više nije sigurno ono što je nekada bilo.”
Privlači li to što su razmjerno mali mjesečni iznosi
otplate, pa ne zabrinjava što ćemo biti najmanje deset godina u
dužničkom ropstvu?
“Mali iznosi su zamka koja nas uvuče u nenamjenski kredit. S
druge strane, dogodi se situacija da bi se svakih pet do sedam
godina trebalo nešto novo napraviti, zapravo, refinancirati
postojeće, podiže se razlika i tako se vrtimo u krug. Želimo
živjeti ugodnije, voziti bolji auto”, ističe Balija.
Gdje je ona granica koju ne smijemo prijeći?
“Trebalo bi biti pažljiv prema zaduženjima jer se mora vratiti
kada se jednom potpiše. Zato treba dobro budžetirati sve što će
se dogoditi. Naravno, znam da je danas teško ili gotovo nemoguće
predvidjeti sigurnost posla, ali to bi trebala biti osnova po
kojoj bi se računalo, možemo li to što podignemo i vratiti.”
Kako vidite da će se stvari odvijati u
budućnosti?
“Sumnjam da će ljudi manje trošiti. Možda će pronalaziti nekakve
drugačije načine poslovanja da bi mogli zadovoljiti potrebe.
Često čujem ‘pa zato i radim’. To znači da si, ako radim, valjda
i ja mogu nešto priuštiti nešto više. Zato sam se i mučio, tako
da to je razumljivo. Međutim, to je emocionalna odluka. Treba se
tih emocija čuvati i pripaziti da te ne bi prevladale i dovele u
probleme”, zaključuje Balija.