Dok jedni podržavaju inicijativu Ministarstva obrane, ističući kako bi trebala biti produljena na nekoliko mjeseci radi postizanja stvarnih ciljeva obuke, drugi izražavaju skeptičnost prema motivima političkih aktera
Ministar obrane Ivan Anušić u srijedu je
dobio zadatak uvođenja obvezne vojne obuke nakon završene
srednje škole u Republici Hrvatskoj. Navedena bi obuka, u
trajanju od mjesec dana, uključivala programe vezane uz prvu
pomoć, rukovanje oružjem te nuklearnu i kemijsku zaštitu.
Nakon toga, među građanima se postavilo pitanje je li uopće
potrebno i nužno vraćati obvezni vojni rok. Podsjetimo kako se,
prema službenim brojkama, interes za vojsku u odnosu na 2021.
godinu kod Hrvata i Hrvatica prepolovio, unatoč povećanju
naknade za ročnike u iznosu od 700 eura.
Pitali smo, stoga, i naše čitatelje jesu li za uvođenje obveznog
vojnog roka u trajanju od 30 dana te naišli na podijeljena
mišljenja. Dok je bilo onih koji su jednoglasno odgovorili s
‘da’ ili ‘ne’, neki su Slavonci detaljnije objasnili svoje
stavove.
Čitatelji koji su za uvođenje obveznog vojnog roka ustvrdili su
kako bi ga, prije svega, trebalo produžiti na minimalno tri, šest
ili čak 12 mjeseci.
”Trideset je dana malo i nikakav se cilj ne može postići u tom
vremenu. Za bilo kakvu obuku potrebno je minimalno 90
dana. Danas je način ratovanja posve drugačiji – sve
se više ratuje dronovima, a i osnove su pješadijskog naoružanja
široki pojam”, pojasnio je
Mijo.
S njime se složio i Daniel Spajić, bivši
zastupnik Hrvatskog sabora iz stranke Domovinski pokret, navevši
kako bi vojni rok trebao trajati minimalno šest mjeseci.
Branka je pak napomenula kako bi današnje
generacije trebale odslužiti vojni rok u trajanju od godinu
dana, dok je Marko primijetio kako je prisutan
vidni pad sposobnosti i fizičke spreme pripadnika novih
generacija, uključujući i njegovu, stoga također pozdravlja
odluku Ministarstva obrane o uvođenju obveznog vojnog roka.
”10 mjeseci obveznog vojnog roka. Amen. Bit će manje depiliranih
frajera s počupanim obrvama”, smatra Antonio.
Na njih se nadovezala Ana koja misli kako
je svima potrebna opća obuka, počevši od prve pomoći o kojoj bi
se učilo detaljnije nego na polaganju vozačkog ispita, preko
snalaženja u kriznim situacijama, pa sve do rukovanja oružjem.
”Osmislila bih to više u obliku tečaja koji ne bi smetao
svakodnevnom životu, ili bi tih mjesec dana trebalo
biti plaćeno i uračunato u radni staž”, napisala je.
Naši pratitelji koji se ne slažu s opcijom uvođenja obveznog
vojnog roka uglavnom su iznosili kratke odgovore. Ipak, neki
smatraju kako je vojni rok u trajanju od trideset dana sasvim
dovoljno vremena da se od djece napravi tzv. ‘topovsko meso’.
”Naravno, kroz cijeli bi se postupak ‘zamračili’ milijuni
eura, hrana, odore i ostalo. Na kraju krajeva, ako bi i došlo do
rata, licemjerna politička gamad koja ovo
predlaže, a znamo iz kojih opcija dolaze, sebe i svoju
djecu smjestit će na sigurno, dok će ginuti naša
djeca. Briga njih za sigurnost, budućnost
i djecu – oni brinu samo za sebe i svoje potomke,
a vi se slobodno hvatajte za ove jeftine predizborne političke
‘spinove’. Usput rečeno, oni kojima vojska treba odgajati djecu
trebali su razmisliti o roditeljstvu”, naglasio je
Igor.
Sudeći prema njezinom odgovoru, protiv uvođenja vojnog roka je
i Jasna koja je istaknula kako bi
voljela da se građanima radije omogući jednomjesečni izlet u
stranu zemlju na račun proračuna iz kojega se planira financirati
vojni rok.
”Budući da bi se tamo ljudi družili, veselili, upoznavali druge
narode i širili ljubav, sigurno ne bi bilo potrebe za vojnom
obukom ili, ne daj Bože, ratom”, objasnila je.
Među Slavoncima vidljivo vladaju podijeljena mišljenja o
vraćanju obveznog vojnog roka. Dok jedni podržavaju inicijativu
Ministarstva obrane, ističući kako bi trebala biti produljena na
nekoliko mjeseci radi postizanja stvarnih ciljeva obuke, drugi
izražavaju skeptičnost prema motivima političkih aktera i
predlažu alternativne opcije izobrazbi poput građanskog
izleta ili onih koje bi se odnosile na svakodnevni život.
Hoće li odluka Ministarstva uistinu zaživjeti te se, što god
mi mislili o njoj, početi provoditi u praksi, preostaje nam
vidjeti.