'Dosje Jarak' dostupan je i na platformi VOYO bez reklama, a sve buduće epizode moguće je gledati 24 sata prije prikazivanja na televiziji
‘Dosje Jarak’, novi je dokumentarni serijal koji otvara najteže zločine hrvatske povijesti, a prvi dio priče o ubojstvima Ive Pukanića i Nike Franjića gledatelji su večeras mogli pogledati u programu RTL-a. Inače, ‘Dosje Jarak’ dostupan je i na platformi VOYO bez reklama, a sve buduće epizode moguće je gledati 24 sata prije prikazivanja na televiziji.
Brutalan zločin 23. listopada 2008.
Tijekom 30-godišnje karijere, Andrija Jarak pratio je većinu zločina na prostoru bivše Jugoslavije. Mnogi od njih bili su prava zvjerstva, politička i mafijaška ubojstva. No ni policija ni kriminalci ne pamte brutalniji zločin od onoga koji se dogodio u srcu Zagreba 23. listopada 2008. u 18 sati i 22 minute. U eksploziji podmetnute bombe ubijeni su novinar i vlasnik Nacionala Ivo Pukanić i njegov suradnik Niko Franjić.
Krakovi zločina vode mnogo dalje od Hrvatske – protežu se od Srbije, preko Crne Gore, Bosne i Hercegovine do Bugarske i Švicarske. Znamo tko je ubio Pukanića ovdje u dvorištu Nacionala, ali ne znamo tko je naručio i platio ubojstvo. Upravo zbog toga donosimo ekskluzivna svjedočanstva i nikad objavljene detalje u slučaju koji je i danas, petnaest godina poslije, veliki misterij.
U dvorištu Nacionala eksplodirala je bomba.
“Užas. To je bilo nešto strašno. Izbijeni su prozori s fasade, PVC prozori pokraj mjesta eksplozije uletjeli su u podrum. Taj prozor je pao na grafičara. Pazite, kad prozor izleti i padne u podrum, kad ti bomba eksplodira ispred radnog mjesta, kad ti se krv širi po podrumu redakcije, kad su ti kolege ranjeni, kad iz prve ruke pratiš što se zbiva, kako se ljudi osobno raspadaju i suočavaju s ultimativnom tragedijom, to je nešto što ne bih poželio ni najgorem neprijatelju”, ispričao je Berislav Jelinić, glavni urednik i vlasnik Nacionala.
Očevici kažu kako su čuli jaku eksploziju nešto prije 6:30. Tada su vidjeli kako Pukanić i Franjić dolaze prema automobilu parkiranom u dvorištu Nacionala. Pokušao je tada Pukanić daljinskim otvoriti automobil, otključati ga i potom je odletio u zrak. Još uvijek neki zaposlenici i novinari Nacionala pokušavaju vratiti vrijeme, shvatiti što se događalo. Kažu kako je Pukanić bio vedar i veseo, planirao dan, nije izgledao ni preplašen ni u strahu za svoj život.
“Taj dan, 23. listopada 2008., ja sam bio u svom uredu u centru grada, prozori su mi bili otvoreni, vani je bilo toplo. Ja sam čuo eksploziju. Nakon minutu me nazvao Pukijev bliski suradnik Bero Jelinić, čovjek koji danas također vodi Nacional. Rekao mi je da je Puki ubijen… i… to me toliko potreslo… da sam nakon te informacije prvo sjedio i rekao da to nije moguće. Bero mi je rekao da je eksplodirala bomba kod njegova auta. U tom autu sam ga dva tjedna prije ubojstva vozio ja, zvao me Ratkić: ‘Dođi, kupio sam novu pilu. Znaš kakva je? Može se sama parkirati.’ Stigao je njegov Lexus. Nakon što sam došao k sebi, nakon par minuta, prvo sam nazvao premijera Sanadera i rekao sam mu: ‘Predsjedniče, ubijen je Puki.’ S druge strane je nastao muk. Rekao je: ‘Ovo ću sada završiti pa makar ne bio više nikad premijer’”, ispričao je nekadašnji glasnogovornik Vlade Republike Hrvatske Ratko Maček (56).
Pukanićeva obitelj o njemu
“Prvi razlog zašto sam pristala na ovaj intervju je što želim da ponovno netko skupi m**a i počne se baviti tom temom jer mislim da je za hrvatsku povijest jako bitno da se to razriješi, jer mislim da bi se time razriješilo puno toga i da bi se napravila čistka koja se trebala već prije napraviti. Moj tata zaslužuje da barem kažem u javnosti svoje mišljenje o tome. Mislim da to zaslužuje, a mislim da se meni neće ništa dogoditi jer niti ja išta znam niti sam ja ikome zanimljiva. Opisala bih ga kao izvanrednog čovjeka, ali dobro, on je bio moj tata pa ne mogu biti skroz objektivna. Bio je jako zabavan i duhovit. Bio je jako brižan. Bio je jako emotivan”, ispričala je Sara Pukanić, kći Ive Pukanića.
“On je moj mali braco kojeg sam vozila u kolicima. On je bio braco kojeg smo svi obožavali. Bok, dečki. Možda gore sad gledaš kako ti ja tu sjedim pod nogicama. Andrija radi priču o tebi jer su kao svi zaboravili kaj je bilo. Svaki vikend dolazim na grob svoga brata, a kroz tjedan dođem obično kad mi bude teško, pa budem ljuta na njega. Mogao je slikati cure doživotno, bio bi sad šarmantan 60 i nešto godišnji gospodin, još bi uvijek mogao slikati cure, malo bi rekli: ‘Malo je perverzan, slika mlade cure, a već je star’. To bi ga baš bilo briga. Bio bi jako bogat i bio bi živ”, ispričala je Anka Pukanić, sestra Ive Pukanića.
Strah je zavladao Zagrebom
Teško je s ovim vremenskim odmakom uopće dočarati kakva je bila atmosfera u noći atentata u Zagrebu. Taj listopad 2008. godine bio je posebno krvav jer su nedugo prije ovog atentata dvije djevojke brutalno ubijene u centru Zagreba. Ovaj bombaški atentat na Pukanića u potpunosti je paralizirao život u metropoli. Strah je te noći zavladao Zagrebom. Policija je blokirala mjesto zločina. Ulice puste, grad prazan, ljudi su otišli kući, gledali izvanredne vijesti i čekali odgovor na pitanje može li država zauzdati i pobijediti mafiju.
Ubijen i Niko Franjić
Mafijaše nije bilo briga koliko će ljudi poginuti uz Pukanića. Na ovom je mjestu brutalno ubijen i Niko Franjić, direktor marketinga Nacionala. Franjić je iza sebe ostavi suprugu i malodobnog sina.
“Svog pokojnog brata Niku sam zadnji put vidio dvadeset dana prije pogibije kad sam ga pokušao nagovoriti da napusti Nacional jer sam osjećao da bi to moglo biti vrlo opasno. Pogotovo nakon onog pucanja iz pištolja na gospodina Pukanića. Onda sam mu rekao: ‘Non-stop si s njim, previše je opasno, imaš obitelj, vodi računa’. Tad smo se malo bili i posvađali. Onda je on rekao meni: ‘Ti nisi normalan. Kako ga sad mogu ostaviti kad mu je teško?’. Onda je rekao: ‘Nemoj se ljutiti na svog brata, ja tebe volim’. I to je bilo zadnji put”, rekao je Antun Franjić, brat Nike Franjića.
Ključni dokaz do počinitelja
“Ovo je skuter koji je korišten u atentatu na Ivu Pukanića i Niku Franjića, točnije, ovo su ostaci tog skutera. Unatoč tome što je ispod njega bila postavljena velika količina eksploziva, prednji dio je ostao skoro neoštećen. Ovo je ključni dokaz koji je doveo do počinitelja. Evo kako. Nekoliko mjeseci ranije, a to počinitelji očito nisu znali, proizvođač ovog motora Peugeot počeo je ugrađivati jednu malu, skrivenu pločicu sa serijskim motorom ovdje u samoj šasiji skutera. Ta je pločica uslijed eksplozije odletjela na krov obližnje zgrade. Istražitelji su je pronašli i taj broj šasije i ta pločica doveli su policiju do počinitelja ovog atentata”, objasnio je Jarak.
“25. 10. je formalno počeo raditi i takozvani hrvatski FBI, Odjel za kriminalističko obavještajnu analitiku. Mi smo tada uključili najmodernije softvere i analitičke alate. U roku dva dana, možda tri, smo identificirali osobu koja je zadnji kupac u slijedu tog motocikla. Radilo se o Robertu Mataniću i on nam je postao prvi osumnjičenik. Paralelno smo od nadležnog suca dobili nalog za tajno praćenje i prisluškivanje i obrada se zahuktavala. Mi smo identificirali onda i Luku Matanića i Amira Mafalanija. Tri dana nakon ubojstva, mi smo uhvatili dva razgovora koji su nam kao dokaz nedvojbeno ukazali da imamo počinitelje, odnosno dio počinitelja, pod nadzorom. Jedan razgovor koji je bio zanimljiv je bila njihova interna šala kao ‘riješili smo Lexus, mogli bismo i BMW 7’. Pretpostavljamo da je to išlo u smjeru našeg premijera, ali pretpostavka je majka svih pogrešaka, pa ne bih pretpostavljao previše. Drugo je bilo puno jasnije. Radilo se o strahu kod Roberta Matanića nakon što su iz medija saznali da policija ima pločicu”, ispričao je Vladimir Faber, bivši glavni ravnatelj policije.
“Pratili smo njihove kontakte i utvrdili smo da 28., to je pet dana nakon događaja, imaju komunikaciju s nama nepoznatim brojevima iz Republike Srbije. Nakon što su oni krenuli vozilom prema istoku, prema granici sa Srbijom, sazvao sam hitan sastanak. Nismo bili sigurni još u to da li da krenemo u realizaciju ili ne. Imajući u vidu da je ta osoba s kojom su komunicirali iz Srbije prešla granicu i ušla u Hrvatsku i da im je odredište bila benzinska pumpa u Spačvanskoj šumi, bila je utrka s vremenom. Naime, nakon što smo dobili dosje svih tih osoba i podatke razmijenili s Bugarskom i Srbijom, mi smo shvatili da imamo posla s kriminalcima međunarodnog formata i to prve klase”, dodao je.
U Dugavama su upali u stan Roberta Matanića uhićenog u blizini srpske granice. U Draškovićevoj ulici pojavili su se s Amirom Mafalanijem te mu drugi put pretresli stan, nakon toga i automobil.
“Uglavnom se radilo o priznanjima kod svakog od sudionika, s time da je svaki pokušavao minimizirati svoj udio i prebacivati odgovornost, Robert na Luku, Luka na Roberta, Amir na Roberta”, kaže Faber.
Uhićeni Milovanović i Gudurić
Željko Milovanović Gavra je ratni zločinac, član zloglasnih Legijinih Crvenih beretki, koji su tijekom Domovinskog rata ubijali i mučili civile. Opasni kriminalac koji je dovezao motor i aktivirao eksploziv kojim su ubijeni Pukanić i Franjić. Nekoliko se mjeseci skrivao u Beogradu, gdje je napokon i uhićen. Iza sebe ima bogat kriminalni put, oružane pljačke, pucanje na policiju, jednako tako i pokušaj ubojstva.