Gotovo dvije godine od kad su se iz Županje preselili u okolicu njemačkog Freudenstadta, grada koji se nalazi 65 km jugozapadno od Stuttgarta, obitelj 41-godišnjeg Edisa Isakovića prolazi pravi pakao
Edis Isaadović (41) je dobio otkaz u jednoj
pilani u Njemačkoj, a prije toga je njegova nevjenčana supruga
Defija (39) u istoj tvrtci dobila otkaz nakon što je šef doznao
da je trudna. Budući da su smješteni u stanu koji je u vlasništvu
šefa te tvrtke, on ih je odjavio s adrese te sada do kraja
prosinca moraju iseliti iz tog stana.
Iako imaju hrvatsko državljanstvo, nakon otkaza teško su se
izborili za ostanak u Njemačkoj i ostvarivanje dječjeg doplatka.
Edis ima petero djece, a za manje od tri tjedna rodit će mu se i
šesto dijete koje će dobiti sa nevjenčanom suprugom s kojom sada
živi. Preživljavaju s 1.600 eura dječjeg doplatka.
“Morao sam od oca posuditi 10 tisuća eura kako bih preživio. On
mi je dao svu svoju ušteđevinu. Baka mi je dala još 5 tisuća
eura, od čega smo kupili automobil jer živimo na selu pa nam je
potreban. No i njega sam prije mjesec dana prodao jer nisam više
imao novca. Sram me je situacije u kojoj sam se našao”, kaže Edis
za Fenix-magazin.de.
Edis je ranije radio u Engleskoj. Po povratku u Hrvatsku, radio
je u Županji u tvrtci koja se brine o očuvanju šuma. Misleći kako
će njegovo petero djece, dvojica sinova (13,16) i tri kćeri
(10,18,20) imati bolji život u Njemačkoj, pronašao je posao u
njemačkoj pilani i doselio u okolicu Freudenstadta.
“Oglas za posao sam vidio na Facebooku. Dobro govorim engleski
jezik, javio sam se na oglas i dobio posao. Počeo sam raditi u
tamošnjoj pilani. Kasnije je u pilanu došla raditi i moja
nevjenčana supruga, te dvojica mojih sinova iz prvog braka te
moja 18-godišnja kćer. Svi oni su ovdje počeli ići u školu. Moja
20-godišnja kćer iz prvog braka, koja je već odrasla i
osamostalila se, te moja najmlađa kćer ostale su u Hrvatskoj. Šef
tvrtke nam je dao stan u najam, kojeg smo plaćali 550 eura, priča
Isaković te ističe kako ga je očaj natjerao da o svojoj
nepodnošljivoj situaciji javno progovori kako se njegova priča ne
bi dogodila i drugima.
“Moja nevjenčana supruga i ja smo godinu dana radili od jutra do
mraka težak fizički posao. Kad je nakon godinu dana žena ostala
trudna, javili smo to šefu, a on joj je odmah dao otkaz. Oboje
smo bili u stalnom radnom odnosu. Koliko smo bili vrijedni i
dobri u svom poslu dokaz je i zahvalnica koju smo dobili prije
nego je ona ostala u drugom stanju”, kaže Edis.
Nakon otkaza počela je njihova borba za opstanak i ostanak u
Njemačkoj.
“Angažirali smo odvjetnika koji je preuzeo slučaj moje nevjenčane
supruge. Nakon sudske tužbe, mene su na radnom mjestu počeli
maltretirati i ponižavati na sve načine. Otežavali su mi posao
valjda kako bih sam dao otkaz. Takvu sam torturu izdržao mjesec
dana, a onda sam imao manju operaciju noge. Liječnici su mi
operirali dobroćudni tumor pa sam morao na bolovanje. Svakih pet
dana sam dobivao pismo od šefa u kojem mi piše neka se vratim na
posao ili ću dobiti otkaz”, govori Isaković dodajući kako je
liječničku dokumentaciju o bolovanju uredno dostavio šefu tvrtke.
U međuvremenu, sud je donio odluku da tvrtka mora vratiti ženu na
posao budući je odvjetnik ishodovao sve potrebno za nastavak
radnog odnosa.
No, čini se kako jedna izgubljena bitka nije spriječila šefa u
naumu da im oboje uruči otkaz već i ugovor o najmu stana.
“Djeca mi idu u školu, i ne znam što ću. Šef nas je najprije
odjavio s adrese na kojoj stanujemo, a mi smo tad uredno plaćali
stan i 20 dana uopće nismo znali da smo odjavljeni. Otkaz mi je
uručio tek 31. srpnja. Nakon što nas je odjavio s te adrese,
automatski nam je prestao stizati dječji doplatak. Mjesecima
nisam imao ni jednog eura, jer primanja nismo imali. Nitko nam
nije želio pomoći jer su šef i njegova dva sina “bog i batina” u
tom mjestu. Sada niti jedan odvjetnik iz tog mjesta ne želi uzeti
moj slučaj jer se ne usuđuju ništa raditi protiv njih. Obratio
sam se i lokalnim njemačkim medijima, ali kad su čuli o kome je
riječ, nisu željeli pisati. Imam sve dokaze koji govore u moju
korist”, ističe Edis te dodaje da on i njegova obitelj žive od
1.600 eura dječjeg doplatka kojeg su ponovno počeli dobivati kad
su riješili problem s adresom. No, to primanje im nije dostatno
za život.
“Nismo platili stan od lipnja jer nemam od čega. Poslodavca sam
molio da mi da ugovor o najmu stana jer bih ga mogao priložiti za
molbu u ostvarivanju pomoći od Centra za zapošljavanje
(Jobcentra). Ugovor mi je dao tek u rujnu. Job centar je platio
stan, ali pomoć na koju sam imao pravo zbog malih primanja, još
nisam dobio. Voditeljica Centra za zapošljavanje je kazala kako
ćemo dobiti zaostatke pomoći, ali do danas ništa nismo dobili”,
govori Isaković.
Obitelj iz stana u kojem živi i koji pripada šefu tvrtke mora
iseliti do prosinca. Pokušali su unajmiti drugi stan, pisali su
molbe, ali nitko im ne želi iznajmiti jer nemaju primanja.
“Supruga je sad na porodiljom dopustu. Uskoro ćemo dobiti
novorođenče, a moramo seliti iz stana. Ne znam više što učiniti.
Kao da se sve urotilo protiv nas. Na svašta sam pomišljao, ali ne
želim uništiti život svojoj djeci. Ne vidim izlaz iz ove
situacije”, očajan je Edis.
Na upit Fenix magazina o ovom slučaju pilana u Njemačkoj još nije
poslala odgovor.