Jučer su svoj Dan Republike slavili Nepalci, novi Hrvati. Možda ćemo za koju godinu s vikendima spajati i njihov dan jer Nepalaca ima sve više, a polako nam postaju jedna od najbrojnijih manjina. Više od sedam i pol tisuća trenutno ih radi u Hrvatskoj. Dostavljaju pizze, kuhaju ručak pa i popravljaju avione
Sunil, Durga,
Surya, Suyan i
Manoz – Nepalci u Zagrebu koji su pokrenuli
svoje udruženje za dijasporu jer nakon Bošnjaka i Srba, Nepalci
su najbrojniji strani radnici u Hrvatskoj, piše Danas.hr.
U nedjelju su slavili Dan Everesta pa je njih otprilike 700
prošetalo od zagrebačkog Glavnog kolodvora do Trga bana Josipa
Jelačića u čast podvigu iz 1953. godine. Tada su nepalski
Šerpa Tenzing Norgay i Novozelanđanin
Edmund Hillary osvojili najviši vrh Himalaje.
Predsjednik Udruženja Nepalaca Surya Bahadur
Thing pojasnio je da svake godine obilježavaju 29.
svibnja.
“Ovdje smo se trebali prilagoditi jer Nepalci rade i slobodni su
u nedjelju. Tako da smo slavlje organizirali jedan dan ranije i
bila je to velika proslava”, dodao je.
Njihov je cilj promovirati kulturu Nepala i okupiti sugrađane
izvan zemlje. Već su poslali zahtjev za otvaranje konzulata u
Hrvatskoj.
Član Udruženja Nepalaca Durga Adhikari rekao je
da u Hrvatskoj pokušavaju nešto napraviti.
“Pokazat ćemo kako Nepalci žive svoje živote, kakva je kultura,
kako izgleda nacionalna nošnja koju smo prije nosili”, poručio
je.
Nepal je zemlja u južnoj Aziji, točnije u centralnom dijelu
Himalaja gdje živi oko 30 milijuna ljudi. Službeni je jezik
nepalski, a valuta nepalski rupija. Hinduisti čine oko 80 posto
stanovništva, a uglavnom se bave poljoprivredom. Korisne su to
informacije jer su Nepalci naši sve brojniji sugrađani.
Član Udruženja Nepalaca Sujan Paudel kazao je da radnici iz
Nepala ne mogu tamo pronaći posao.
“Ako i dobijemo posao, nemamo velike plaće. Minimalna plaća u
Nepalu je između 100 i 150 eura. Ne možeš ništa s plaćom od 150
eura”, dodao je.
Zato je Manoz u Hrvatskoj već dvije godine. Radi u skladištu, a
živi u Buzinu.
“Prije Hrvatske sam radio u Katru devet godina, na istom radnom
mjestu. To je moj posao, u tome sam dobar. Moje radno mjesto je
super”, zaključio je Manoj Maharjan, Nepalac u Zagrebu.
Nepalac Sunil Bam prije Zagreba bio je u Osijeku
gdje je radio u pogonu za razdvajanje plastike, a sada čeka novu
radnu dozvolu. Potrošio je dvije tisuće eura da bi uopće došao
raditi u Hrvatsku.
“Nekada bih dobio plaću od 700 eura, a nekada 750 eura. Kada
dobijemo plaću onda šaljemo preko banke doma”, kazao je.
Radnici koji zbog veće plaće dolaze iz stranih zemalja često su
eksploatirani: rade više nego što bi smjeli, za minimalac,
oduzimaju im se dokumenti, a puno ih živi u neljudskim uvjetima.
Adhikari iz Udruženja Nepalaca ispričao je da bi radnici dolazili
za plaću od 500 eura, a poslodavci su htjeli platiti manje.
“Saznao sam i da neke tvrtke ne plaćaju prekovremene sate, kao ni
rad vikendom”, dodao je.
Stranih radnika bit će sve više, živjet će u Hrvatskoj i Hrvatska
treba paziti kako će im sačuvati radnička i sva druga prava.