Prvih 50 kineziologa trebalo bi početi raditi dogodine, ostali do jeseni 2027.-e dokad bi sve škole trebale prijeći na jednosmjenski rad i cjelodnevnu nastavu. Učitelji se pitaju se što će im biti s fondom sati
Na najavu da će učitelje razredne nastave na satu tjelesnog
odgoja zamijeniti kineziolozi, burno su reagirali učitelji.
Ogorčeni su i pitaju se zašto odjednom više nisu dobri za ono što
godinama rade i za što su educirani.
239 učenika ove riječke škole nema sportsku dvoranu niti
mogućnost nadogradnje. Novim planom ministra su iznenađeni, jer o
tome službeno nisu dobili ni slovo, , izvještava Maja Brkljača za
RTL
Danas.hr
“Nije to prvi put da dobivamo informacije putem medija. Mi smo do
sad bili zadovoljni nastavom tjelesne i zdravstvene kulture koju
provode učiteljice razredne nastave jer se one za to i školuju,
tako da bilo bi sad neprimjereno reći da one nisu bile dobre ili
da nisu dobro radile svoj posao”, priča Sonja Lefler,
ravnateljica Osnovne škole Trsat Rijeka.
Bojana je učiteljica razredne nastave već 16 godina, za to je
educirana, a vijest ju je uznemirila.
“Ne znam kako je to zamišljeno, ni zašto bi do toga trebalo doći
kada smo evo do sada sve radili kako treba”, kaže Bojana Gajski,
učiteljica razredne nastave Osnovne škole Trsat Rijeka.
Ona učenike na tjelesni vodi u gradsku dvoranu blizu škole do
koje pješače i po kiši i hladnoći. Uvijek na blok sat, jer bi u
protivnom pola vremena otpalo na presvlačenje učenika i put od
škole do Dvorane Mladosti i natrag.
“Kakvo objašnjenje će dati nama učiteljicama zašto mi ne bismo
bile dovoljno dobre i dalje provoditi tjelesno zdravstvenu
kulturu i što je to što će se sada promijeniti, što će to biti
toliko drugačije”, dodala je.
Ravnateljica se, kaže nam, nada da je ideja o zamjeni učitelja
kineziolozima utemeljena na istraživanjima i stručnom mišljenju.
Plan je zaposliti 1500 novih kineziologa u školama u četiri
školske godine.
“Pitam se hoćemo li uopće imati kapaciteta odnosno hoće li
fakultet moći izbaciti toliko stručnih ljudi, u Zagrebu možda da,
ali mi u Rijeci recimo nemamo fakultet i to je već odmah jedan
problem”, priča Sonja.
Prvih 50 kineziologa trebalo bi početi raditi dogodine, ostali do
jeseni 2027.-e dokad bi sve škole trebale prijeći na
jednosmjenski rad i cjelodnevnu nastavu. Učitelji se pitaju se
što će im biti s fondom sati.
“Ljuti i revoltirani jer ih nitko zapravo nije pitao za
mišljenje, o osim opće poznate činjenice da nedostaje više od
1000 dvorana, osim tih prostornih nemogućnosti radi se to da se
oni koji su se educirali za to se onemogućavaju u rađenju svog
posla”, rekla je Ana Tuškan, glavna tajnica Sindikata hrvatskih
učitelja.
Tražit će hitan sastanak u ministarstvu – iz kojeg nije bilo
komentara, tek poruka – plan predstavljaju idućih dana,
izvještava Maja Brkljača za RTL
Danas.hr.
Oglasili se i kinezilolozi
Kineziološki fakulteti RH te Hrvatski kineziološki savez pisali
su ministru Radovanu Fuchsu povodom najave da će kineziolozi
zamijeniti učitelje u osnovnim školama prilikom izvođenja
tjelesne nastave.
Njihovo otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:
“Kineziološki fakulteti u Republici Hrvatskoj, te Hrvatski
kineziološki savez, sa zadovoljstvom su primili informaciju o
planu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske da
se u sklopu planiranih reformi pri provedbi nastave tjelesne i
zdravstvene kulture (TZK) u prva četiri razreda osnovnoškolskog
obrazovanja angažiraju magistri kineziologije. S tim u vezi
izražavamo punu potporu ovim nastojanjima.
Slobodni smo u tom smislu dati kratak osvrt na ovu temu. Način
života se u posljednjih 50 godina promijenio više nego u
proteklih 20 ili 30 stoljeća. U prvom redu, to se odnosi na veću
dostupnost hrane te smanjenu potrebu za svakodnevnim fizičkim
radom i aktivnim kretanjem (prvenstveno hodanjem). Ove promjene
dovele su do toga da je ovo prva generacija koja će živjeti kraće
nego njihovi roditelji, i to unatoč napretku medicine i
poboljšanju metoda liječenja. U Hrvatskoj je stanje zapravo već
katastrofično. Djeca i adolescenti su nam (ovisno o dobnoj
skupini) među prvih pet po debljini u Europi, a tjelesno je
nedovoljno aktivno preko 80% djece i adolescenata.
Problem koji pogađa Hrvatsku u svijetu je prepoznat krajem 60-ih
godina prošlog stoljeća jer su sve “blagodati” suvremenom života
puno prije stigle u tadašnje zapadne zemlje nego kod nas. Nekih
30 godina se tragalo za rješenjima, ali se u posljednjih 20-tak
godina iskristalizirao koncept pod nazivom “tjelesna pismenost”
(engl. Physical literacy).
Tjelesna pismenost po svojoj definiciji predstavlja osnovu
ponašanja, svijesti, znanja i razumijevanja povezanih sa zdravim
aktivnim načinom života i pozitivnim zdravstvenim odabirima
tijekom cijeloga životnoga vijeka. Tjelesno pismen pojedinac ima
motivaciju, samopouzdanje, fizičku sposobnost, znanje i
razumijevanje i s tim povezano samostalno preuzima odgovornost za
održavanje svrhovite tjelesne aktivnosti. Kao i svaka
“pismenost”, i tjelesna pismenost razvija se u djetinjstvu. Prva
četiri razreda osnovne škole idealno su vrijeme za to. Prvo, zato
jer su doista sva djeca “u sustavu” i sustavno se s njima može
raditi. Drugo, zato jer se i ponašanje i svijest i znanje i
razumijevanje razvijaju i usvajaju upravo tada. Čekamo li ulazak
u pubertet zakasnili smo, jer djeca dobivaju i visinu i masu,
intenzivno razvijaju druge interese pa ih za “tjelesnu pismenost”
baš i nije briga (socijalni su psiholozi još 50-ih zaključili –
“Interest matters”).
Ako se slažemo s time da je ovo idealan period, ostaje pitanje
“Zašto to trebaju raditi upravo školovani kineziolozi – magistri
kineziologije?”. Prvi razlog je detaljno praćenje napretka i s
tim povezana stalne prilagodbe programa vježbanja. Antropološki
status djeteta određuje čitav niz osobina i sposobnosti koje
treba detaljno i kontinuirano pratiti kako bi se program
(vježbanja) osmislio i svrhovito provodio. Ovi podaci se koriste
i u javno zdravstvene svrhe, a iznimno uspješna znanstvena
suradnja kineziologije i biomedicinskih znanosti tome govori u
prilog.
Drugi razlog sadržan je u ograničenjima koja realno imamo. Naime,
teško je očekivati da ćemo u svim školama imati materijalno
tehničke uvjete koji će omogućiti provedbu velikog broja
različitih programa. Magistri kineziologije imaju znanja o
ogromnom broju potencijalno primjenjivih sadržaja i njihovoj
metodičkoj provedbi. To im daje mogućnost da u “bilo kakvim”
uvjetima pronađu primjenjiv sadržaj, prilagode ga učenicima i
metodski osmisle nastavu kako bi svaki učenik dobio upravo ono
što mu treba i što mu odgovara.
Treći razlog, pravilno usmjeravanje u sport, vjerojatno ne treba
ni objašnjavati. Nemojmo se zavaravati, djeca nam neće nikad više
hodati pješice po 4-5 kilometara na dan, za ekranima će sjediti
sve više, sve manje će se fizički igrati, a energetski
prezasićena hrana će im biti sve dostupnija i, vrlo vjerojatno,
sve više će jesti. Ako tako gledamo, budućnost naše djece i
njihove djece nikako nije svijetla. Daljnji pad tjelesnog
fitnesa, porast pretilosti i pogoršanje zdravstvenog stanja su im
zagarantirani.
Treba tražiti druge načine da popravimo stanje. Ako je ikad
ponuđeno konkretno rješenje, onda je to ovaj program MZORH i
ideja da nastavu TZK u prva četiri razreda osnovne škole u
cjelodnevnom boravku (koji bi trebao postati praksa u cijeloj
Hrvatskoj) vode magistri kineziologije”.