U Hrvatskoj je sve manje sklopljenih brakova, povećava broj građanskih, a smanjuje vjerskih. Raste i broj razvoda. Koji su glavni razlozi pucanja i kako spasiti brak
Da je brak za mnoge zapravo totalni crni mrak, govori i crna
statistika – svaki treći završava razvodom, piše Danas.hr.
“Ja sam u braku 40 godina, X puta mi dođe da kažem – evo sutra
razvod braka, ali prigrizem i idem dalje i trpim i volim. Bojim
se da ću dobiti drugu još goru nego ovu što sad trpim”, kazao je
za RTL Zoran Livaja iz Zagreba.
“Ako nešto ne ide – ne ide. Nema smisla to spašavati, jer onda
još gore ispadne”, govori Ljiljana Pavlinić iz
Zagreba.
Ljubav možda da, ali ne i vjera jer više posla ima matičar nego
svećenik. Pada broj vjerskih, a sve više se sklapaju građanski
brakovi. Izvanbračno se rađa gotovo četvrtina djece – samo lani
nešto više od 8 i pol tisuća.
“Nije dobro rješenje sklapati crkveni brak samo iz tradicije, to
je promašeno. Tako uvijek radimo, tako su moji radili, pa sad ću
i ja to napraviti – redovito takvi brakovi završavaju razvodom”,
kazao je ravnatelj Doma sv. Antuna fra Vladimir
Vidović.
“Uvijek popustiti, ne gledati na materijalno, poštivat se i
ljubav na prvo mjesto”, kazala je Gordana
Seferović iz Zagreba.
Da je brak u nikad većoj krizi potvrđuje nam i bračna savjetnica.
Do slobodnog termina gotovo je nemoguće doći. Glavni razlog
pucanja – preljub.
“Nitko nije nevjeran supruzi ili supružniku ako je sve u redu kod
kuće, to je prvi motiv. A drugi je dosada, činjenica da nam je
potrebna novina. 70 posto nevjere potiču muškarci, a ne žene”,
govori Lidia Černi, bračni psihoterapeut.
“Ljudi kad žive zajedno onda ulaze u neku rutinu i neke stvari
postaju svakodnevne i iste, a rutina je ta koja uništava našu
zaljubljenost, intimnost, seksualni život”, kazao je psihijatar
Goran Arbanas.
Što je djece više, to je manja mogućnost razvoda. Nestabilni
brakovi obično pucaju nakon što djeca napune 14 godina. Iako
mnogi u braku ostaju samo zbog djece, stručnjaci tvrde – to nije
rješenje.
“Da li mi želimo jednog dana kada naša djeca budu u našoj dobi –
želimo li da oni ostanu u nezadovoljavajućem braku ili ćemo im
svojim modelom pokazati da postoji i drugačiji način rješavanja
situacije. Ako se pitamo za dobrobit djece, moramo zapamtiti da
djeca uče ono što vide, a ne ono što mi njima pričamo”, dodaje
Arbanas.
A i u brak stupamo sve stariji. Žene u prosjeku imaju 29 godina,
a muškarci najčešće ulaze u brak s 32.