RTL Direkt donosi priču o velikom poskupljenju kruha
Možda gorivo više nije tako skupo, možda je vlada zamrznula
cijene ulja i šećera, možda nas je spasila od ogromnih cijena
struje i plina, ali zato je namirnica zbog koje su kretale
revolucije – skuplja nego ikad. Kruh. Još nam nitko nije kao
Marija Antoaneta rekao da jedemo kolače: ali možda bi to bilo
isplativije. Jer – kruh je u Hrvatskoj u odnosu na lani skuplji
30% i taj je skok među najvećima u Europi, piše RTL.
Sunarodnjaci Marije Antoanete bagete recimo plaćaju samo 8% više.
I premda Hrvatska po stopi inflacije nije među najgorima: to ne
znači da nas inflacija nije pogodila najgore. Jer, sjetite se –
mi smo po kupovnoj moći i prije svega bili među najsiromašnijima
u Europi. I zabrinjavajuće zato zvuči prognoza koju iznosi jedan
europski dužnosnik, a koju prenosi Financial Times i danas
Večernji list – tri godine ovakvih cijena i imat ćemo Hitlera.
Bijeli, kukuruzni ili raženi – od Francuske revolucije do
pekarnice na zagrebačkoj Trešnjevci – kruh je bio i ostao
temeljna hrana Europljana. Kad njegova cijena skače – padaju
glave i dižu se revolucije pa je svako novo poskupljenje ne samo
ekonomsko već i političko pitanje. Kupci se bune, kriza je
vidljiva i na pekarskom pultu.
”Ljudi su zbunjeni, ljudi više ne znaju koliko košta danas kruh,
koliko koštaju svi ostali proizvodi itd. Naravno da nikome nije
drago da se poskupi. Pogotovo i nama pekarima jer mi ne znamo
ustvari koliko će sutra biti kruh, za koliko će sutra biti
brašno. Što se tiče cijena, cijene lutaju i ne znam zašto i ne
znam dokle”, rekao je vlasnik pekarnice Azgan
Qenaj.
Cijena kruha u proteklih 12 mjeseci rasla je u cijeloj Europi.
Rekordno u Mađarskoj čak 66%. U Litvi 33%, u Slovačkoj i Estoniji
32%. Peta zemlja u odabranom društvu je Hrvatska u kojoj je kruh
poskupio čak 31%.
Uz ljude, porast cijena na svojoj koži odnosno perju osjećaju i
golubovi. Po parkovima je sve manje mrvica koje život znače. Ipak
nije sve tako crno, inflacija usporava. Problem je što se Hrvati
zadužuju pa potražnja uglavnom ne pada – a onda ni cijene.
”Jasno je da je porasla kreditna aktivnost građana i poduzeća. U
osmom mjesecu na promatrano isto razdoblje prošle godine je
porasla kreditna zaduženost za 30%. Dakle sve više poduzeća i
građana uzimaju kredite”, kazao je Petar Vušković, ekonomski
analitičar.
I dok Hrvati uzimaju kredite, Belgijanci su se latili
transparenata. Želimo jeftinije račune, zamrznite cijene, ne
ljude – poručuju prosvjednici u Bruxellesu. Dosta im je inflacije
i restrikcija, žele rješenja.
”Kada idemo u kupovinu namirnica, košarica je 20, 30 eura
skuplja nego prije, ovisno o trgovini u koju idete. Dolazimo do
točke u kojoj ne možemo držati korak, naši novčanici to ne mogu
pratiti”, rekao je Pascal Kraeso iz Bruxellesa.
Nezadovoljstvo i u ostatku Europe. U istočnim dijelovima Njemačke
traže odlazak vlade i otvaranje plinovoda Sjeverni tok 2, u
Češkoj se boje zime i traže konkretna rješenja prije hladnih
zimskih dana.
”U mirovini sam, kao i moj partner. Hvala me tjeskoba kad
pomislim na zimu koja je pred vratima”, rekao je Richard
Perman iz Praga.
”Protivim se svemu što se trenutno događa, povećanju cijena
energenata, plina i struje. Ako se stvari ne promijene što nas
čeka? Djeca u školama će se smrzavati. Ne može to tako!”,
komentirala je Martina Kosova iz Praga.
Analitičari upozoravaju, tri godine ovakvih restrikcija i visoke
inflacije, i Europi će se pojaviti novi Hitler. Tvrtko Jakovina
objašnjava je li takav crni scenarij moguć i zašto u velikim
krizama najbolje uspijevaju oni koji nude instant rješenja.
”Zbog toga što čovjek ne voli kaos, a kaos postoji često u
demokratskim društvima gdje postoje različita mišljenja i gdje
nedostaje novca. To sasvim sigurno može izazvati potrebu za brzim
rješenjima, a brza rješenja obično dolaze iz populističkih
krugova, a populistički krugovi su ne nužno desni, ali u ovom
trendu i posljednjih desetljeća uglavnom desni”, rekao je
povjesničar Tvrtko Jakovina.
Može li to u Europi i Hrvatskoj stvoriti nezadovoljstvo dovoljno
jako da potakne nemire i revoluciju, Jakovina ne vjeruje.
”Suzdržavanje od vlastitog mišljenja i stava, ne u
revolucionarnim, nego u parlamentarnim uvjetima je uvijek
prokletstvo i to živimo”, kazao je Jakovina.