U Hrvatskoj je godišnje oko 25 slučajeva zaraze, a većina ugriza dogodi se na području oko rijeke Save
Gorski kotar pod najezdom je krpelja, a od
posljedica ugriza jedna je žena preminula. Riječ
je bila o teškom slučaju virusnog krpeljnog
meningoencefalitisa. Iako je Gorski kotar prirodno
žarište te zaraze, posljednjih godina broj zaraženih na goranskom
području raste, prenosi
RTL.hr.
U Hrvatskoj je godišnje oko 25 slučajeva zaraze,
a većina ugriza dogodi se na području oko rijeke Save. To je,
čini se, problem koji se godinama stvara, jer divljač iz
Slovenije prelazi preko Kupe u Gorski kotar – i tako se to
širi…
O najezdi krpelja u Gorskom kotaru razgovarali smo
s Dobricom Rončevićem, glavnim
epidemiologom Nastavnog zavoda za javno zdravstvo
Primorsko-goranske županije.
“Prije petnaestak godina kada smo počeli imati sporadične
slučajeve, po jedan ili nekoliko godišnje, onda smo mogli
govoriti o tome da su ti krpelji vjerojatno prelaskom rijeke
Kupe, preko krupne divljači dolazili na stranu Gorskog kotara”,
prepričava za početak Rončević.
Objašnjava kako sada imamo uspostavljeno žarišno
područje – no to ne treba smatrati nečim iznimnim.
Posebno zbog toga što je srednjoeuropski virusni krpeljni
meningoencegalitis prisutan u cijeloj Europi.
“I naše susjedne zemlje, Mađarska, Slovenija, Austrija, Češka…
Sve su također zahvaćene i nose se s tim problemom”, kazuje.
A kako prepoznati da nas je ugrizao krpelj, i kako znati
da je nešto krenulo po zlu?
“Kod ove bolesti, osim činjenice da je krpelj primijećen na koži,
do pojave prvih simptoma bolesti nećemo imati nekakvih znakova…”,
objašnjava Rončević. Za razliku od Lajmske borelioze, bakterijske
bolesti koju prenose krpelji, a kod koje se javlja
karakteristična kožna promjena, ovdje nema takvih simptoma.
“Nakon vremena inkubacije koje može trajati od pet do dva tjedna
se javljaju opći simptomi bolesti koji nalikuju gripi. Tu su
temperatura, opća slabost, glavobolja… Nakon nekoliko dana ili
koji tjedan faze bez simptoma bolesti se mogu javiti oni teži
oblici. Iako je relativno rijetka pojava te bolesti i u ovoj
prvoj fazi kao blaga bolest koja prođe bez posljedica, još je
rjeđa komplikacija bolesti iz one druge faze”, kazuje.
Rončević kao vrlo važne ističe preventivne
mjere, kojima se i taj mali rizik od toga da bolest pođe
po zlu i zakomplicira u težu kliničku sliku može riješiti.
Ne treba se, dakle, bojati odlaska u prirodu. Samo se treba dobro
zaštititi i sve će biti uredu.