''Nikakav drugi angažman''

Marić izašao pred novinare i objasnio zašto odlazi s ministarske funkcije

Slavko Midzor/PIXSELL

Odlazi, kaže, u trenutku kad Hrvatska 'financijski i gospodarski stoji bolje nego ikad' i da, ako u nekom trenutku treba otići, onda je ovo 'najbolji trenutak'

Nakon što je Zdravko Marić dao ostavku na mjesto
ministra financija i potpredsjednika Vlade, naveliko se nagađalo
o razlozima za taj potez. Bivša premijerka Jadranka
Kosor
za RTL.hr jučer je konstatirala
da je očito da su se u Vladi na njegov odlazak pripremali već
dulje vrijeme, čemu u prilog ide činjenica da se istodobno s
objavom o Marićevom odlasku, izašlo s imenom Marka
Primorca
kao kandidata za njegovog nasljednika na mjestu
ministra financija.

Dugo već nismo vidjeli tako emotivan oproštaj jednog ministra kao
današnji Zdravka Marića. Obično se jadni i čemerni povlače pod
teretom afera ili ih samo odvezu u Remetinec. No, Zdravko Marić
oduvijek je bio malo drugačiji “lik”. Odlučio je otići sam.

Kazao je drugi posao još nema, ali da se više ne vidi u politici.
U jednom trenutku, glas mu je počeo drhtati, jedva ga je
kontrolirao, jedva je gutao, vidjelo se da mu je teško. Suze su
se zacaklile u očima i skoro krenule kada je govorio o
suradnicima u Ministarstvu financija i o obitelji.

“U šest i pol godina, ako ste me išta upoznali, svi moji odgovori
su dosta icrpni, dugački, možda i predugački”, kazao je ZMarić,
stigavši do mikrofona nasmijan.

“Ovo su odluke koje se ne donose preko noći i laka srca”, dodao
je:

“Ovo je druga najvažnija uloga koju sam u životu prihvatio,
poslije one uloge oca.”

Rekao je da smatra da je cilj svih ekonomskih politika bolji
život u RH, a da su sve ostale poslije toga po važnosti.

“Danas kad gledamo, neke od naših postignuća uzimaju se zdravo za
gotovo, da su došle na lak način, a znamo da to nije tako, da su
iziskivale puno napora, odricanja, rada, pa i puno sreće”, rekao
je dalje.

Bio je, kaže, svjestan odmah po stupanju na funkciju da je
neophodno djelovati jako brzo. Potom je izdvojio neke odluke za
koje je rekao da nisu bile tako lagane:

“Jedna od njih je bila odbijanje zaduživanja na međunarodnom
tržištu. Svjestan ne samo tog trenutka, nego i onoga što slijedi
nakon toga, veliki projekti, kolega Butković je najavio da bi
išao u poslovno financiranje cesta i autocesta… To nije bilo
lako donijeti. Isto kao i poreznu reformu. Na domaćem planu,
razgovor s predsjednikom Plenkovićem bio je ne samo
konstruktivan, nego puna podrška svega što sam predložio, sve
inicijative su postajale i inicijative Vlade.”

“Iz tih vremena pamtim one trenutke kad sam išao prezentirati
MMF-u i rejting agencijama, da zemlja koja ima rapidno rastući
javni dug, jednu od prvih mjera u konsolidaciji financija i
udjela javnog duga u BDP-u, ide na smanjivanje poreza. Do tada je
u pravilu bila praksa povećanja poreza. Ali, mislim da smo ih
uspjeli uvjeriti da je to bio dobar potez”, dodao je.

Rekao dalje je da su uslijedile neke lijepe i neke manje lijepe
godine:

“Pa i u onim lijepim godinama, tu smo potpuno jasni, bilo je
godina u kojima su pozitivni globalni ciklusi išli u korist…
Ali i u tim godinama je bilo određenih izazova. Najčešće se na
prvo mjesto stavlja Agrokor. A što se tiče proračuna i državnih
financija, puno veći udar je bio kriza Uljanika, onih 4 i pol
milijarde, u tom trenutku, jamstava. A onda je došlo ono što
nismo mogli predvidjeti… negdje je nastao neki virus i proširio
se po cijeloj svjetskoj populaciji i učinio nas taocima. Svi smo
morali ostati kući, pala je gospodarska aktivnost.”

“Iskustva Hrvatske iz ranijih kriza vrlo jasno su nas uputila”,
kazao je kako su to sve pregrmili.

Rekao je da su to bile naučene lekcije za koje se nada da će se
znati primijeniti i narednih godina. Nabrojao je dalje i
energetsku krizu i potres, ali da ih ništa od toga nije odvuklo
od ranije zacrtanih ciljeva, pa tako niti od ulaska u eurozonu.

“Trebao bih imati tu čast biti u ponedjeljak i u utorak na Vijeću
ministara financija gdje bi trebala biti donesena i formalna
odluka o članstvu RH u eurozoni s 1.1.2023. godine.”, kazao je.

“Imam osjećaj zadovoljstva, ispunjenosti i ponosa što sam svih
ovih godina bio dio tima koji je sve ovo napravio. Isti mi
osjećaj kaže da je ovo najbolji trenutak za donijeti ovu odluku.
Slažem se s onima koji su rekli da nema nikad dobrog trenutka za
ovakvu odluku. Ali, uzevši u obzir sve okolnosti, smatram da ovo
jest najbolji trenutak za ovu odluku”, dotaknuo se konačno
razloga za odlazak:

“Usudio bih se reći da je ovo trenutak u kojem Hrvatska, unatoč
svim izazovima, gospodarski i financijski stoji bolje nego ikad.”

Na nekoliko mjesta nakon prvih oko deset minuta govora, ministru
Mariću je počeo podrhtavati glas.

“U ovom trenutku nemam nikakav (drugi) angažman”, kategorički je
odbacio da bi ga negdje čekao neki drugi posao.

Zahvalio je stranci kojoj nije nikad postao član:

“Da me HDZ nije predložio, nikad ne bih ni bio ministar.
Zahvaljujem se i građanima koji su mi ukazali povjerenje, što
formalnim glasanjem u petoj izbornoj jedinici, ali i svim
građanima na podršci. Građani su u cijeloj ovoj priči jedini i
najvažniji.”

Zahvalio je potom i koalicijskim partnerima, medijima koji su ga
pratili. Kad je progovorio o svojoj obitelji, za koju je rekao da
je podnijela najveći teret njegovog ministarskog rada, Marić je
bio vidno potresen: “Vrijeme je da se i njima odužim.”

Rekao je dalje da je Hrvatska napravila puno kako bi se othrvala
inflatornim pritiscima. Na pitanje o Agrokoru, gdje je bio u
prethodnom dijelu svoje ranije karijere na istaknutim funkcijama,
kazao je da je svoj posao radio najbolje što zna i da je bio
izvršni direktor, a ne član uprave:

“Što se tiče financija Agrokora, nisam bio direktno involviran.
Ne vidim ništa po čemu bih ja zapravo trebao biti zabrinut ili
odgovarati na bilo kakva pitanja. Moja uloga je bila vrlo jasno
definirana i ja bih financijsko izvješće vidio kad je ono bilo
gotovo.”

Rekao je da misli da neće aktivirati “6+6”, odnosno aktivaciju i
zamrzavanje mandata u Saboru na koji ima pravo zato što ga je
izborio na zadnjim parlamentarnim izborima: “Zasad se više ne
vidim u politici.”

Rekao je da s Plenkovićem nije imao nikakvih tajnih dogovora oko
svog odlaska:

“On i ja smo imali svo ovo vrijeme izuzetno otvoreni dijalog.
Nikad nikakve vrste tajnih dogovora nismo imali. Uvijek smo
razgovarali konstruktivno i o poslu. Ovaj zadnji razgovor je bio
o tome.”

Rekao je da ne pamti točan datum ili sat. Rekao je i to da je
razlog za ovakvo tempiranje odlaska to što ima djecu koja više
nisu baš tako mala, na jesen počinje nova školska godina, da ih
je htio zaštititi od daljnje javne izloženosti…

Rekao je da se na početku prvog mandata “isprogramirao na jedan
mandat”. Ali, u međuvremenu je izbila pandemija i stoga je
odlučio, kad se već cijela Vlada sasvim posvetila borbi, ostati
još. U svakom slučaju, kazao je, s ulaskom u eurozonu, što on
smatra suštinski gotovim, jer ostale su samo tehničke stvari
poput kovanja novca i sličnog, smatra da je glavnina posla
obavljena i zaokružena.

Je li ga premijer pokušao odgovoriti da sad ode?

“Naravno da o takvim temama sigurno razgovarate. Da nije samo da
primite na znanje i gotovo”, odgovorio je.

“Rekao sam da me obitelj podržava u svemu”, dodao je na dodatno
zapitkivanje novinara.

A ako su svi tako divni partneri u Vladi, koalicijski partneri,
obitelj ga podržava, zašto ipak odlazi? Nije li mogao ostati još
dvije godine i time kompletirati i drugi puni mandat?

“Ovaj posao iziskuje stopostotni angažman. Takav sam od prvog
dana i bit ću do daljnjeg. Ne želim se dovesti u situaciju da
dođem na posao i ne budem stopostotno angažiran”, nije se dao
ministar, i dalje je inzistirao na tome da je ispunio sve ciljeve
koje si je zadao.

“Supruga me je na početku mandata pitala: ‘Znaš li ti što uopće
želiš?’ E, pa mislim da sam i njoj, pa i drugima (sad, s ovime)
pokazao”, kazao je.

Slijedilo je pitanje novinara o njegovom planiranom nasljedniku.
Marko Primorac na istoj adresi ima i obrt i tvrtku iste
djelatnosti, što se ocjenjuje i takvime da porezna uprava takvo
ponašanje ocjenjuje agresivnim poreznim planiranjem i vrši
poreznu presiju nad takvim ljudima. Hoće li se u njegovom mandatu
agresivno relaksirati porezi prema privatnicima?

“Ne mogu znati sve detalje… Ja vam mogu vrlo jasno reći da
Marko sigurno neće napraviti neku grešku koja će mu
zakomplicirati život u tom smislu. Svjestan je on toga svega,
sveučilišni je profesor, siguran sam, siguran sam da neće tražiti
niti bi Porezna uprava činila nešto da tretira…”, odgovorio je,
a na to kako Porezna tretira takve slučajve, uputio je novinare
da se obrate Poreznoj.

Upitan žali li za nečim, Marić je rekao da nije čovjek koji se
žali i vraća unatrag: “Ja vam nisam niti čovjek koji misli da sve
zna i da je sve dobro napravio, daleko od toga. Ja sam cijeli
ovaj mandat uvijek nastojao da greške ne budu velike i da se ne
ponavljaju, jer tko radi taj i griješi. Sad kad gledam
retrospektivu, ima nekih finesa i stvari koje bi čovjek mogao
bolje i kvalitetnije napraviti.”

“Jedan moj kolega je dobro rekao da se ovaj posao jedino radi i
glavom i srcem, i balansirati između toga. Ja sam neke stvari
učinio gdje je srce malo iskočilo jače, pa sam, ne znam, završite
na ramenima ili slično”, smijali su se okupljeni.

Ili na brodu… dometnuo je netko.

Jedno od pitanja novinara je bilo

Upitan za zakon o oporezivanju nekretnina, kazao je da se time
išlo ravnomjernije rasporediti pritisak poreza u društvu:

“Procjena na kraju je bila takva da za takvo što ipak nismo bili
spremni.”

Procjena ili pritisak banaka?, pitao ga je Domagoj Novokmet s N1.

“Pa… puno toga. Procjena politička je bila temeljena s brojnim
silnim pritiscima. To je bilo jedno u nizu onih ljeta, prije nego
što sam ja završavao na jahtama, da se našalim, moje svako ljeto
je bilo obilježeno, doslovno svako ljeto, javnim savjetovanjem o
poreznim izmjenama… Pamtim dobro i kad sam u Promajni tražio
mjesto za prijem da me nitko ne čuje (pokazivao je rukom kao da
drži mobitel) a da opet iskomentiram i direktorske osnovice ili
porez na nekretnine ili ne znam što”, odgovorio je.

Jesu li banke tada kumovale…?

“Vi bolje… gospodine Novokmet… mislim da vi bolje znate
odgovor na to pitanje od mene. Tražite da ga ja kažem. Pritisci
su bili. Rezultat je bio takav kakav je bio. Tko je radio takve
pritiske, mislim da znate bolje od mene”, ponovio je.

“Mislim da ste time odgovorili na pitanje”, potvrdio mu je
Novokmet.

Novinari su ga pitali i hoće li biti recesije u Hrvatskoj. On,
kaže, za takvo što prijetnje trenutno ne vidi:

“U ovoj godini za Hrvatsku, temeljem svih raspoloživih podataka,
mi recesiju ne vidimo. Nažalost, okolnosti kakve jesu, agresija i
dalje traje, neizvjesnost je visoka, i to ima jako veliki utjecaj
na gospodarske tokove. Nismo izdvojeni, nego smo integrirani dio
i Europske unije i međunarodnih tijekova i poremećaji se preliju
i na Hrvatsku. I u našim najavama i objavama treba biti čist i
faktualan i točan.”

“Ja neću biti u prilici da nešto formalno predlažem Vladi, ali
ako me netko nešto pita, mislim da će to također biti dobar
smjer”, indikativno je u jednom trenutku kazao.

Osim ministra Beroša, tko je bio najuporniji u traženju novaca,
bilo je sljedeće pitanje. No, on je diplomatski odgovorio da su
kolege bili korektni, da su prirodno tražili više od onoga što je
bilo moguće dobiti.

Čiji je prijedlog bio Primorac?

“Ne mogu sad točno reći. Ja sam s predsjednikom Vlade o tome
razgovarao. Pa i predsjednik Vlade ga dobro poznaje, nije on sad
neka nepoznata osoba koja je sad, ne znam, totalno iz trećeg
plana iskočila”, odgovorio je.

Za svoj razgovor s Todorićem u jeku krize, kazao je da nije bio
nikakav poseban.

“Surađivali smo četiri godine, bio sam dio tima, u tim
okolnostima, kakve su bile, nisam htio protiv svoje riječi,
principa, ljudskosti, odbiti takav jedan susret”, kazao je, a na
podsjećanje da je bila riječ o “praznoj kući, presjedanju iz
automobila u automobil”, dodao je:

“Upravo tako kako sam vam rekao. Što god i kako god to značilo,
nisam htio pogaziti svoje principe.”

Negirao je da bi ga Todorić nagovarao da ga na bilo kakav način
spašava.

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail redakcija@sib.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari