Javna televizija govori kako provođenje kontrole plaćanja na određenom području HRT prijavljuje mjesnim policijskim postajama
Ravnatelj AEM-a, Josip Popovac, gostujući u
HRT-ovoj emisiji Studio 4 najavio je i da se uz opće povećanje
troškova života može i razmotriti iznos radiotelevizijske
pristojbe koja je sada 80 kuna, javlja RTL.
Naveo je kako nije da se planira, ali tvrdi i kako do korekcije
cijene nije došlo od 2010. godine. “Imamo inflatorna kretanja i
definitivno je da će se u nekoj budućnosti morati korigirati
visina pristojbe”, naveo je.
Dakako, informacija je to koja je izazvala bunu među građanima, a
stigla je u vrijeme kada neke još uvijek na ulaznim vratima
neugodno iznenađuju kontrolori javne televizije.
Kontrolori u akciji
Među njima je i jedna čitateljica RTL-a koja je, kako
govori, dobila čak pet računa i morala ih platiti na licu mjesta.
“Ne znam što bi bilo da sam rekla da nemam gotovinu doma”, kaže
pa dodaje: “Mojoj susjedi su došla dvojica, ali im je rekla da
nema novca, da dođu u petak i više nikad nisu došli”.
Ona pak nije bila te sreće.
“Dobar dan, ja sam inkasator HRT-a. Vi ne plaćate pretplatu,
vidim’, kaže mi stariji gospodin. Kažem da ne, da sam podstanar i
da plaćam samo one račune koje dobijem. Znam da sam prozirna kad
govorim koliko tu živim i čiji je TV. Gospodin je ljubazan, pita
me kako mi je puno ime i prezime, ali prijeti da će ići kod
predstavnice stanara pitati koliko sam tu dugo, pa napraviti
zapisnik, pa doći s policijom?! I tako ga puštam u stan”,
prisjeća se.
“I kao, nije njemu u interesu da mi piše kaznu, koja je 1000 kuna
kako sam kasnije vidjela, ali mi je ‘odfikario’ na licu mjesta
pretplatu za pet mjeseci. Dobila sam i ‘odrezak’ sa svojim imenom
i prezimenom kojim postajem redoviti pretplatnik HRT-ove
pristojbe”, dodaje pa zaključuje: “Od svih televizija, trebam li
napomenuti, da HRT najmanje gledam”.
‘Nemaju nalog za ulazak u stan’
Inače, kako je već sada izneseno u medijima u nekoliko navrata,
ovlaštene osobe HRT-a nemaju sudski nalog za ulazak u stan. HRT
je sam naveo kako prilikom obavljanja kontrole na terenu njihovi
kontrolori moraju obvezniku predočiti službenu iskaznicu HRT-a te
tek u slučaju pristanka stanara vrše provjeru u stanu. U slučaju
izostanka, odnosno odbijanja suradnje ovlaštena osoba HRT-a ne
ulazi u stan i sačinjava zapisnik o utvrđenim činjenicama,
zaključili su.
Što se pak tiče policije i navodnih poziva istoj, javna
televizija govori kako provođenje kontrole plaćanja na određenom
području HRT prijavljuje mjesnim policijskim postajama i
obavještava ih o identitetu ovlaštenih osoba HRT-a koje
kontroliraju na pojedinom području.
No, neki su se plaćanja pristojbe uspjeli riješiti, ali, trajalo
je mjesecima.
Proces koji traje i košta
“Taman smo se preselili u novi stan par mjeseci nakon kupnje i
renovacije. Kako sam bila sama s dvomjesečnim djetetom, refleksno
sam otvorila vrata nakon što je netko pozvonio. No, to je bio
inkasator kojeg je apsolutno bilo briga kad smo mi ušli u stan i
imamo li televizor uopće već mi je isprintao račun za šest
mjeseci unatrag koji sam ja trebala odmah platiti. Kako sam se
našla u toj poziciji i kako mi ništa nije bilo jasno platila sam
gotovo 500 kuna pretplate za HRT. Otad su mi računi redovito
dolazili. Kako ne posjedujem televizor, a koristim mobitel i
laptop koji su u vlasništvu tvrtke koja svakako plaća naknadu
HRT-u za korištenje frekvencije, na internetu sam ispunila
obrazac za otkazivanje pretplate. Sve sam im tako i napisala.
Trebalo im je 10 mjeseci da mi prestanu slati račune”, ističe pa
navodi kako je iste do tada redovito plaćala.
Sličnu, ali po osobni budžet nešto ‘težu’ priču ispričala je i
treća sugovornica RTL-a.
“Tijekom studentskih dana pustila sam inkasatore u podstanarski
stan. Dok sam shvatila tko su i što žele, bilo je gotovo. Vidjeli
su rabljeni, jeftini uređaj i počeli mi slati račune. Nakon
selidbe iz spomenutog stana, neupoznata ‘romantikom’ koju nosi
proces odjave televizijskog prijemnika, računi su stizali, a meni
nitko nije javio. Studentska neodgovornost i lakoća življenja pod
ruku s ljubaznošću doveli su me do 10 tisuća kuna duga –
naplaćenih u dvije ovrhe. Osnovno dugovanje je, naime, višestruko
uvećano troškovima rada svih onih koji su angažirani na procesima
ovrhe. Skupa lekcija naučila me, ako ništa drugo, da ne otvaram
vrata”, zaključuje.