"Šeks mi je poludiskretno rekao da ne talasam o tome, ne stvaram buru, Tuđman se složio na zahtjev Kaptola da se ta odredba makne", rekao je Olujić
Socijalistička republika Hrvatska 1974. godine dobila je novi
Ustav, a u njegovu članku 272. lijepo i uredno piše: pravo je
čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece. Što znači da žena
ima ustavno pravo na pobačaj. U sadašnjem ustavu toga nema, ali
mnogi misle da bi trebalo biti.
Ideja je stigla od Katarine Peović, iz Radničke
fronte, a podupire je ljevica, centar, čak i Radimir
Čačić. Još nisu odlučili, ali moguće je da pokrenu
referendum o tom pitanju. Sve se naravno događa nakon slučaja
Mirele Čavajde, kada se ponovno otvorilo pitanje
dostupnosti pobačaja u hrvatskim bolnicama. Naime, 54 posto
ginekologa je u prizivu savjesti, na specijalizaciju se primaju
mladi koji će biti u prizivu savjesti, a žene na pobačaj odlaze u
Sloveniju.
Zbog svega toga gost Direkta je predsjednik vrhovnog suda i bivši
glavni državni odvjetnik, Krunislav Olujić,
čovjek koji je Ustav i sukreirao.
Govori kako je radna skupina na čelu sa Šeksom provela je 15 dana
kolovoza na Krku gdje su radili nacrt prijedloga prvog hrvatskog
Ustava.
“Šeks je imao srpsko-hrvatski prijevod pakta o ljudskim pravima i
na moje inzistiranje, svjestan činjenice da je rađanje djece
jedno od temeljnih ljudskih prava i sloboda unijeta je u krčki
nacrt prijedloga Ustava. Zaključena 15. kolovoza i postojala do
kraja tog mjeseca do prvog sastanka Komisije za ustavna pitanja
kada odjednom te ustavne odredbe koju smo ugradili, više nema”,
kaže.
“Nisam siguran da je nestala na putu od Krka do Zagreba. Šeks mi
je poludiskretno rekao da ne talasam o tome, ne stvaram buru,
Tuđman se složio na zahtjev Kaptola da se ta odredba makne.
Konzervativna struja je imala podršku većine, a tako i podršku
komisije za ustavna pitanja”, zaključuje.
Zaključuje kada tog članka nije bilo u Ustavu kada je izglasan,
ali godinu ili dvije nakon toga, postala je poznata činjenica da
je nestao pa su pred Ustavni sud dolazili zahtjevi za ukidanje
prava na pobačaj o ocjenu ustavnosti.
“Uslijedio je izvrstan zakon o zdravstvenim mjerama, aktualan i
danas, 44. godinu na snazi. I neovisno jel ga pregazilo vrijeme
ili dostignuća zdravstvene znanosti, on zadovoljava potrebe. Još
je zakonsko, ali ne ustavno pravo na pobačaj”, govori.
Tvrdi kako danas nitko nema hrabrosti o pobačaju govoriti jer je
riječ o ideološkom svjetonazorskom pitanju. Stoga nije siguran ni
da bi se mogao taj članak danas uvrstiti u Ustav.
“Plenković je ispunio jedno obećanje, donio je izmjenu zakona o
državnim blagdanima i vratio 30. svibnja kao Dan državnosti, a
nije napravio ništa nego zašio gumb na luđačkoj košulji koju nam
je skrojio prvi hrvatski predsjednik Tuđman. Nije spreman
posegnut za drugim ideološkim pitanjima”, zaključuje.
Smatra i kako bi pravo na pobačaj svakako trebalo biti u Ustavu.
“Ne pravo na pobačaj nego pravo čovjeka slobodno odlučivati o
rađanju djece, a uključuje i pravo na prekid trudnoće. Kao
posljedica modernog suvremenog načela o slobodnom i odgovornom
roditeljstvu, to pravo daje svakom djetetu, začetom prirodnim ili
umjetnim putem, u bračnoj ili izvanbračnoj zajednici, da dođe na
svijet kao željeno dijete”, govori.
Navodi i kako, neovisno o tome što je u posljednje vrijeme priziv
savjesti aktualan, on je prihvaćen u europskom pravu, ali bi ga
trebalo zakonski regulirati.
“Ne svesti na najmanju mjeru. Nego da ne smije ugroziti pravo na
ostvarivanje zdravstvene zaštite koje građanima jamči Ustav.
svaka bolnica, određeni broj ljudi zbog nekakvih razloga može
imati priziv savjesti, ali ne svi jer podilaze vladajućoj
strukturi, da se prizivaju na savjest. Svaka bolnica, osim
liječnika koji imaju pravo, mora imati dio liječnika koji se ne
pozivaju na priziv savjesti”, rekao je.
Smije li premijer zvati glavnu državnu odvjetnicu?
Nekoć je obnašao dužnost glavnog državnog odvjetnika pa je upitan
kako bi reagirao da ga je recimo nazvao premijer. To mu je,
tvrdi, nečuveno. Smatra i kako je premijer vršio nedopušteni
pritisak na pravosuđe.
“Od vladavine prava, diobe vlasti, nema prava u koje se nije
ogriješio jer je nedopustivo za sunositelja izvršne vlasti. Doveo
u situaciju glavnu državnu odvjetnicu koja šuti i njen mandat
ovisi o Vladi, Plenkoviću i saborskoj većini”, tvrdi.
Naposljetku, prokomentirao je i posljednje napade na Ustavni sud
nakon što je odbacio dvije MOST-ove inicijative, a kaže kako
treba dobro promisliti o njegovoj budućnosti jer on se danas
percipira kao tijelo četvrte vlasti.
“Sazrelo je vrijeme da se ispita uloga Ustavnog suda u diobi
vlast i utvrdi djelokrug. Ustavni sud se u zadnje vrijeme ponaša
kao sudionik političke rasprave i to ne bi smio biti”, zaključio
je.