Iako se i prije nagađalo o tim brojkama, ovo su prvi podaci iz prakse do kojih je došlo Ministarstvo gospodarstva
Rižoto s povrćem u hotelu Osijek pojest će se do zadnjeg zrna jer
su gosti prije svog ručka obaviješteni i osviješteni o problemu
bacanja hrane.
“Edukacijom djelatnika, postavljanjem letaka za goste kojima njih
informiramo o smanjenju otpada od hrane i nekakvim malim
promjenama u posluživanju, a to je npr stavili smo uz veliki
tanjur i mali tanjur”, ispričala je za RTL televiziju
Sandra Đurđević, direktorica Hotela Osijek.
I za pet mjeseci rezultat, manje bačene hrane za 11 posto.
Ovo je jedan od primjera kako bi se moglo na kraj stati enormnoj
brojci bačene hrane u Hrvatskoj, 286 tisuća tona na godinu.
Više od polovine bačeno je iz kućanstava, a ostatak iz restorana,
trgovina i tvornica. Po stanovniku je to ukupno 71 kilogram na
godinu.
“Malo više od 50 posto otpada na onaj nejestivi dio, kosti,
ljuske od jaja, kora od krumpira. Ali ono što je problematično i
gdje svakako možemo utjecat je ovih preko 40 posto gdje imamo 20
posto hrane koja se pokvarila, 18 posto hrane koje smo kupili
previše. Recimo četiri posto ispitanika je odgovorilo pa ta
hrana mi se nije jela i onda sam ju bacio”, kaže Aljoša
Duplić, ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode.
Slikovito rečeno, sva hrana koja se baci stala bi u 12 tisuća
šlepera koji bi tvorili kolonu dugu 190 kilometara! Kao od
Zagreba do Slavonskog Broda. Kamioni s jestivom hranom stajali bi
u koloni, primjerice, od Zagreba do Kutine.
Za svu bačenu hranu moglo bi se kupiti preko 360 tisuća štruca
kruha, a svaki stanovnik Splita i Slavonskog Broda dobio bi po
jedan kruh.
Prema istraživanju, najviše se bacaju meso, riba i jaja. Više
bacaju ljudi koji žive u stanovima, a manje u kućama s dvorištem
i životinjama. Više u Dalmaciji, manje na kontinentu.
“Ja sam uvijek djeci govorila odnesite kući pa će pojesti baka,
mama, pa ćeš za večeru pojesti. Ne, oni bace u prvi koš za smeće.
Sada da li je to tipično za Dalmatince ne bih znala reći”, kaže
Zrinka Lovrić Caparin iz Šibenika.
Cilj je do 2030. otpad od hrane smanjiti za 50 posto. Ovaj
globalni problem gladnih ljudi s jedne i bačene hrane s druge
strane, govori da je trulo još nešto osim odbačenog povrća.