Ordinaciju je otvorila 25. veljače 2020. godine. Bio je to datum
kada se pojavio prvi slučaj COVID-a 19 u Hrvatskoj. Kaže kako
dobro pamti taj datum te kako je imala probleme s ugovaranjem sa
HZZO-om, što zbog potresa, što zbog pandemije:
“Posudila sam novce, podigla sam cijelu ušteđevinu, bilo je koma,
ali borila sam se”, rekla je za RTL.
Međutim, sada je zadovoljna i kaže kako je najgore
prošlo.
“Od 1. srpnja 2020. imam ugovor. Zadovoljna sam. Imam predivnu
ordinaciju i sestru i puno posla”, kaže nam Marina.
Marina Kirhmajer Taboršak stomatologinja je koja
živi i radi u Virovitici. Ima 43 godine, dolazi iz
Zagreba i nije uvijek htjela biti stomatologinja. Htjela je
biti veterinarka, ali život ju je odveo na put kojeg nije
mogla ni zamisliti.
“Zapravo uvijek sam htjela biti veterinar, međutim u 3. razredu
gimnazije otkrila sam da sam alergična na dlaku, perje i sijeno.
Tada sam mislila da mi se srušio svijet. U to vrijeme sam se
bavila jahanjem i upoznala jednu doktoricu stomatologije čije
riječi nikada nisam zaboravila. Rekla mi je da je i ona htjela
biti oduvijek veterinar i onda je shvatila da previše voli
životinje, a na faksu moraš proći i kafilerije i klaonice…
Rekla je da je počela razmišljati o stomatologiji relativno
kasno, kao i ja”, priča nam Marina.
Kaže kako je njen otac htio da upiše medicinu, međutim njoj se to
činilo kao prezahtjevno zanimanje pogotovo za nekoga tko ima
obitelj. I nakon dugo razmišljanja odlučila je pokušati upisati
stomatologiju u Zagrebu.
“Prve godine čak nisam ni upisala iako sam bila odlikaš. Godinu
dana sam bila na profesorskom smjeru fizike i kemije da zadržim
studentska prava. Jednom mi je mama rekla: ‘A zašto ne bi bila
profesorica?’. Nema šanse. Ja to ne bih mogla raditi. I tako sam
se spremala godinu dana za prijamni i usput položila matematiku 1
onako iz gušta. Uspjela sam upisati stomatologiju i svidjelo mi
se sve”, kaže Marina i dodaje kako su joj medicinski predmeti,
klinika i rad na pacijentima bili zabavni i zanimljivi.
Izvor: Marina
Kirhmajer Taboršak.
Ali posla nije bilo za stomatologa
Međutim nakon staža doživjela je pravi šok.
“Nema posla! Nema mjesta u Zagrebu. Radila sam jedno kratko
vrijeme kod privatnika i tada otkrila da se otvara mjesto za
stomatologa u Oružanim snagama. Nisam znala gdje ću raditi, ali
kaj, išla sam pa što bude”, prepričava nam Marina i dodaje kako
je u vojsci bila sve samo ne stomatologinja.
“12 vojnih predmeta za koje moraš štrebati i 6 mjeseci obuke jer
sa završenim faksom, da bi radila u vojsci moraš proći temeljnu
časničku izobrazbu. 12 vojnih predmeta, svaki dan prisustvovati
podizanju zastave. Pucala sam iz kalašnjikova i pištolja, čistila
to oružje, doduše odora mi je bila ogromna, ali nekako sam se
upasala. Imali smo i ulazni test trčanja. Trčala sam toliko sporo
da me časnik pitao da mu to demonstriram. Sklekovi su mi bili
koma, nisam mogla ni dva skleka napraviti, ali hajde trbušnjaci
mi nisu bili toliko problem. I onda mi je rekao, vi nemate šanse
da ispunite normu za prolaz u ovih 6 mjeseci. Meni to reći?!
Upornost mi je srednje ime. Trčala sam svaki dan. I po zimi.
Serije sklekova su mi bile po jedan (jedno ponavljanje u jednoj
seriji), ali uspjela sam sve”, objašnjava nam Marina svoje
iskustvo te ističe da joj je ono bilo super iako se
namučila.
Upoznala je ljude iz cijele Hrvatske i dobila čin poručnice. Tada
su je 2006. godine postavili u Viroviticu. Kako nam kaže, bilo ju
je strah jer nikog nije poznavala.
“Sjećam se kad sam došla u vojarnu, imala sam malu sobicu s
krevetom u stacionaru. Spavala u toj zgradi sama, bilo mi je
koma. Nikog nisam znala. Posla je bilo malo, jako malo, a plaća
tada mizerna”, kaže Marina.
Tada se 2007. godine otvorilo mjesto za zamjenu u Domu zdravlja u
Pitomači, a kako nam priča, i vojarna je bila pred
zatvaranjem.
“I tako sam izašla iz vojske. Radila sam do drugog mjeseca 2008.
u Pitomači i onda u Virovitici u Domu zdravlja. Ekipa super, puno
posla. Bila sam zadovoljna, ali oduvijek sam htjela imati nešto
svoje”, kaže Marina.
Izvor: Marina
Kirhmajer Taboršak.
Teta u pošti mora imati COVID potvrdu, ali kod mene ne?
Iako je u pandemiji otvorila ordinaciju i iako je sada vrlo
zadovoljna sa svojim poslom i dalje smatra kako su stomatolozi
marginalizirani u cijeloj ovoj korona situaciji.
“Je li itko istupio ispred nas? Pacijenti znaju da mogu dolaziti.
Štitimo se maksimalno uz dezinfekciju, ali kod nas nema COVID
potvrda. Jedino ako si ih sami ne uvedemo”, ispričala nam je
Marina i dodala kako su pacijenti disciplinarni i puni
razumijevanja, ali kako je bila ljuta u travnju prošle godine jer
se u javnosti stomatolozi nisu spominjali nigdje.
“Danas… Bila sam prisiljena sama uvesti potvrde jer mi je
suludo da teta ne može u poštu, a kod mene haj lajf. Tko
se ljuti, neka se ljuti. Pacijenti nisu zakinuti. Brinu jednako o
zubima i tada i sada. Nadam se da će ovo sve proći jer ruku na
srce, COVID nije ni prošao od prošle godine. Samo, tada je bila
karantena”, zaključuje naposljetku.
Izvor: Marina
Kirhmajer Taboršak.