Stočari po utovljenoj svinji gube 600, a junetu i 2500 kuna. I da junetina poskupi i za pet kuna, tovljači bi bili na nuli
“Stanje u stočarstvu je neodrživo te se unaprijed ispričavamo
potrošačima ako u idućim mjesecima dođe do rasta cijena naših
proizvoda. S globalnim poremećajima izazvanim pandemijom
koronavirusa, dugotrajnom sušom te enormnim rastom cijena
žitarica i uljarica s kojima je stočna hrana poskupjela i 95% ne
možemo više biti konkurentni niti održavati razinu proizvodnje.
Cijene mesa su na povijesnom minimumu i više nemamo alata kojima
bismo konkurirali uvoznom mesu, koje na naše tržište stiže po
dampinškim cijenama, ispod razine proizvođačkih”, poručili su
ovih dana hrvatski stočari upozorivši kako je sektor proizvodnje
mesa, mlijeka i jaja pred kolapsom, piše Večernji list.
Štete u stočarstvu, prema procjenama Hrvatske poljoprivredne
komore (HPK), iznose već 1,5 do dvije milijarde kuna pa stočari
traže od države da intervenira i na vrijeme spriječi
nagomilavanje dugova proizvođača, moguće gašenje farmi i
rasprodaju stoke, a u konačnici, kao posljedicu globalnih
kretanja, i rast cijena krajnjih proizvoda za potrošače.
Stočari po utovljenoj svinji gube 600, a junetu i 2500 kuna. I da
junetina poskupi i za pet kuna, tovljači bi bili na nuli, a
potrošači bi se sigurno okrenuli jefftinijem mesu iz uvoza,
kazao je stočar Darko Celovec. Iz sektora
su tako odaslani apeli Vladi i resornim ministarstvima za
jednokratnom pomoći i ranijom isplatom regularnih potpora, a
jedna od opcija svakako je i obnova državnih robnih zaliha – kako
bi što veća količina domaćeg kukuruza i uljarica ostala “kod
kuće” za potrebe domaće proizvodnje, umjesto već po
ustaljenom pravilu – u izvozu.
Stočna hrana, naime, u nekim proizvodnjama čini već više od 70%
ukupnih troškova. Direktor Croatiastočara Branko
Bobetić kaže kako su još prije dva mjeseca na sastanku s
premijerom i predstavnikom Ministarstva gospodarstva predlagali
da se dio ovogodišnjeg uroda kukuruza otkupi u robne zalihe, kako
bi se u najkritičnijim trenucima moglo intervenirati prema
stočarima koji od ukupne potrošnje kukuruza u Hrvatskoj od 1,4
milijuna tona, trebaju oko milijun.
“S obzirom na enorman izvoz te klimatske i druge nepogode koje
nam prijete, u robnim rezervama treba biti barem 300.000 tona
kukuruza, ječma i pšenice. Svaka država mora voditi brigu o
strateškim zalihama. U Mađarskoj su trgovci obvezni u silosima
čuvati do 25% otkupljenih količina, a u nas, kako neformalno
doznajem, zaliha praktično nema. No ni dan-danas nije nam
ponuđeno nikakvo rješenje, a kukuruz odlazi van”, upozorava
Bobetić.
Cijene kukuruza danas su dvostruko veće nego lani, a na tržište
EU (nešto i u treće zemlje), izvozimo enormne količine. Od 2013.
do 2018. prosječno se izvozilo oko 600 tisuća tona domaćeg
kukuruza, u 2019. 868 tisuća, u 2020. 1,2 milijuna tona. Sa
zadnjim tromjesečjem 2020. i u prvih sedam mjeseci 2021. već je
izvezeno blizu 1,2 milijuna tona, a kako se najviše kukuruza
izvozi upravo u zadnjem tromjesečju, izvoz kukuruza ove će godine
zasigurno nadmašiti povijesni rekord iz 2020., napominje. S druge
strane, kako je urod kukuruza ove godine manji, prijeti opasnost
da će Hrvatskoj nedostajati najmanje nekoliko stotina tisuća
tona.
“Prošle godine kukuruz smo izvezli za 153 eura po toni, a u prvih
sedam mjeseci ove godine uvozili po prosječnoj cijeni od 207
eura, što je za stočare, koji ga moraju kupovati, neodrživo”,
poručuje Bobetić.
Prema zadnjem dostupnom izvješću Državnog ravnateljstva za robne
zalihe pri Ministarstvu gospodarstva, krajem 2018. procijenjena
vrijednost robnih zaliha iznosila je 511,7 milijuna kuna, od čega
otprilike polovica otpada na hranu. Među
poljoprivredno-prehrambenim proizvodima najzastupljeniji su
pšenica (18% zaliha), kukuruz (6%), juneće meso (6%), šećer (5%),
cjelodnevni suhi obrok i mesne konzerve (po 4%) te svinjsko meso
i riblje konzerve (2%).
“U robnim rezervama se nalazi ona količina kukuruza koja je
potrebna za izvanredne situacije, a podatak o količinama kukuruza
u robnim zalihama je povjerljiv. Robne zalihe koriste se
isključivo za izvanredne situacije ugroze, a ne za tržišne
intervencije zbog načela Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP)
EU. Ova Vlada ni u jednom trenutku krize nije stajala po strani
pa to neće niti sada, aktivno i kontinuirano prati situaciju i
razmatra sve mogućnosti zaštite hrvatskih stočara te će po
potrebi i u slučaju produbljivanja krize i procjene izvanredne
situacije ugroze reagirati putem svih raspoloživih mehanizama”,
odgovaraju iz Ministarstva poljoprivrede.