Nisu to uvijek velike prevare i krađe, ali čovjeka i male krađe vesele, a političare osobito vesele službeni ručkovi u privatne svrhe
Vino je bilo na usnama vječnog župana zagrebačke županije
Stjepana Kožića, točnije 13 butelja ispilo se u
restoranu u Zaprešiću – i ne bi tu bilo ništa sporno da župan
nije okretao runde novcem građana. 5250 kuna. Sada iće i piće
istražuje Uskok, piše RTL.
Upravo tu gozbu još prije godinu i pol otkrio je kolega s
Telegrama, Andrej Dimitrijević.
“Ta razina bahatosti je zaista nevjerojatna, a još je
nevjerojatnija kada se tome pridoda činjenica da je župan naložio
da se taj račun krivotvori. Ja sam dobio tu dokumentaciju, iza je
na poleđini računa pisalo ručak s predstavnicima Ministarstva
znanosti i obrazovanja koji se nikad nije dogodio”, kazao je
Dimitrijević.
Nije Kožić prvi, a sigurno ni posljednji. Jedan od rekordera
punjenja trbuha na račun poreznih obveznika je bivši dugogodišnji
načelnik općine Seget Vinko Zulim. Samo 2018. na
gozbu u omiljenim restoranima – Frenkiju i kod Barba Bore
potrošio preko 170 tisuća kuna.
Bivša sisačko-moslavačka županica još nema pravomoćnu presudu
iako je uhićena 2014. godine. Na teret joj se stavlja da je u
osam godina skijanje, hotele, gorivo i naravno jelo i pića
plaćala službenom karticom – ukupno gotovo 165 tisuća kuna.
Resor kulture posebno se bogato častio. Bivša ministrica
Zlatar Violić optužena je da je gotovo 100
tisuća proračunskih kuna potrošila na iće i piće, a njezin
nasljednik Berislav Šipuš onda je nastavio
tradiciju i ponovaljao peglanje kartice – nepravomoćno je osuđen
da je na restorane i ostale privatne troškove potrošio 68 tisuća
kuna.
Zoran Milanović nije nikad uhvaćen kako troši
državni novac na hranu. Ali zato je stranački. 2015. godine svi
su pričali o njegovoj Dubrovačkoj večeri, škampima, jastozima,
Dingaču – troškove je podmirio SDP.
Zagorski zviždač Viktor Šimunić godinama je
upozoravao na sulude troškove lokalnih moćnika – a sada kao
gradonačelnik Oroslavja kaže, nije gradskim novcem platio ni
poslovni, a kamoli privatni ručak. Tvrdi da nema ni karticu
Grada.
“Rekli su mi kolege kao pa moral buš i ti počastiti gradskim
novcem, ko da je to normalno. Ja velim, normalno je i meni da
počastim, nisam škrt, ali normalno je da to platim svojim novcem,
a ne javnim. Ja dobro znam kolko se treba nadelati za tih 100,
200, 500 kuna. Pa nemremo to samo tako, ah, lako ćemo, javni je
novac”, priča Šimunić.
Lako ćemo pomislio je i bivši mnistar Marko
Pavić – on nije uhvaćen kako se časti u nekim
restoranima – pa je tako svojom karticom kupio buteljice vina,
parfeme i dezodoranse za 7000 kuna – a onda tražio refundaciju od
ministarstva. Kasnije se pravdao da su to bili protokolarni
pokloni kojima je samo želio dati osobni touch.