Kazna za nevezanje je 1000 kuna, ali samo na papiru. U stvarnosti se nikoga nikad ne kažnjava
Da su putnici u autobusu bili vezani, mrtvih i teško ozlijeđenih
bi sigurno bilo mnogo manje ako bi ih uopće bilo, složni su
prometni stručnjaci. Međutim premda policija rado kažnjava sve
koji se nisu vezali u automobilu, autobuse očito nitko ne
kontrolira premda je vezanje pojasa u njima jednako obavezno a
nevezanje može biti još više smrtonosno, kako se pokazalo u
nesreći kod Broda.
A sve okolnosti nesreće bit će uključene i u procjenu
odgovornosti za isplatu štete koju će obitelji poginulih putnika
ili stradali putnici gotovo sigurno zatražiti.
Pojasevi u autobusima stvarno postoje. Da, stvarno. Možda ste
iznenađeni jer apsolutno nitko se nikad ne veže u autobusu, niti
itko to nadgleda, a čak sa strane postoji ovakva jedna naljepnica
– sa simbolom vezanog pojasa, ali to je izgleda samo ukras.
“Nama je to nemoguće kontrolirati pošto sam ja ovdje naprijed,
kolega pogotovo kad ode odmarati, mi smo dužni ljude upozoriti da
imaju pojas i da su dužni se vezati ali to rijetko tko poštiva”,
rekao je Branko Pintar, vozač autobusa.
Kako se boriti s umorom?
Inače kazna za nevezanje je 1000 kuna, ali samo na papiru. U
stvarnosti se nikoga nikad ne kažnjava. Branko ima još dvije
godine do mirovine – svaki put kad se dogodi nesreća autobusa,
među vozačima uvijek ista tema. Kako se boriti s umorom?
“Nema vozača kojemu se nije prispavalo, to je normalno. To se
staje odma na prvoj pumpi ako je moguće i poslije to nestane to
je trenuto to se događa svima nije to sad nešto, taj vozač sad
nije zločinac neki, nije razbojnik, nije on to namjerno
napravio”, rekao je Pintar.
Poštuju se propisi 4 i pol sata vožnje pa pauza, kontroliraju se
tahografi, nisu problem zli gazde koji ih ganjaju. Kaže Ivan,
vlasnik tvrtke, i uvjerava nas da svojih 10 vozača ne tjera na
ništa protuzakonito.
Ivan Leskovar, vlasnik tvrtke za prijevoz rekao
je kako nema forsiranja i kako nije gazda koji stišće svoje.
“Svi oni imaju dnevne i tjedne odmore, sigurno se zna desit da
pogotovo ako su zastoji na cestama da se probije neko vrijeme
rada, ali onda se zna procedura, stajanje na idućoj pumpi”, dodao
je.
Vozač je očito bio umoran
Tako je u Hrvatskoj. Pitanje je, je li kosovski vozač poštivao
propise i je li stao nakon 4 i pol sata. Vožnja od Frankfurta do
Prištine traje više od 25 sati. Do Slavonskog Broda autobus je
prešao 1000 kilometara, vozač je očito bio umoran.
“Pa može se to pridržavati pogotovo na tim dalekim linijama
pogotovo ako vozimo za frankfurt menjamo se nekad tri sata nekad
četiri, sve zavisi od iskrcaja. Nije isto vozit poslijepodne od 2
do 6 ili poslije pola noći od 00:00 do 4 ujutro”, dodao je
Pintar.
Stjepan Lisičak, sindikat prometa i veza
Hrvatske rekao je: “Nekako kao da od nesreće do nesreće uvijek
pričamo o istom, a grozni su uvjeti, a plaće, ali sve ostane
isto. Sve manje vozača ima”.
Pravo na odštetu
A nakon nesreće, pravo na odštetu imaju članovi obitelji, ali
neće se čekati vlasnik Kosovske prijevozničke firme –
objašnjavaju u udruzi stradalih.
Mihael Hribar, udruga stradalih u prometnim
nesrećama Bonus, rekao je:
“U finalu će to platiti kosovski osiguravatelj, odnosno
osiguravatelj kod kojeg je sklopljeno pogranično osiguranje, e
sad da li je to sklopljeno, to treba vidjet, ima dosta posla da
bi se regulirala ova šteta”.
Odšteta, kolika god bila, obitelje i prijatelje poginulih
neće puno utješiti.
Izvor:
RTL