To su životinjske stanice uzgojene u laboratoriju, a takvo meso uzrokuje 80 posto manje emisija stakleničkih plinova i troši čak 96 posto manje vode od tradicionalne proizvodnje mesa
Ćevapi iz laboratorija, to je naša budućnost. I ne znači da će
biti išta lošiji od ovih današnjih. Samo za razliku od današnjih
zbog kojih ste morali uzgojiti pa zaklati živu životinju, meso za
buduće ćevape, odreske, krmenadle, pileća prsa ili batake uzgojit
će se u laboratorijima od samo nekoliko stanica originalnog
životinjskog mesa. Jedna izraelska tvrtka kaže da već sad
proizvode oko 500 kilograma takvog mesa na dan.
Laboratorij, bijele kute i epruvete umjesto kokošinjaca, štala i
klaonica. Tako Izrealci proizvode piletinu, svinjetinu,
janjetinu, uskoro i govedinu. Na dan iz laboratorija izađe 500
kilograma mesa.
Razlike između ovih pilećih ili junećih kebaba ili
ćevapa i hamburgera i onih uzgojenih u laboratoriju neće biti,
barem ne na prvi pogled. Osim što će izgledati isto, bit će isto
slasni i masni ili ćemo barem misliti.
U izraelskom pogonu mesari i stočari su znanstvenici i
prehrambeni stručnjaci.
“Iz bioreaktora dobivamo masu mišićnih stanica, a masne stanice
često pružaju iskustvo mesa bez klanja životinje i bez nanošenja
štete. Možemo proizvesti ukusno meso i zdravije nego
tradicionalno”, tvrdi vlasnik izraelske tvrtke za proizvodnju
mesa u laboratoriju Yaakov Nahmias.
To su životinjske stanice uzgojene u laboratoriju, a takvo meso
uzrokuje 80 posto manje emisija stakleničkih plinova i troši čak
96 posto manje vode od tradicionalne proizvodnje mesa.
“Okusom, bojom i mirisom su identični ili bi trebali bit
iidentični prirodnom proizvodu. u Svakom slučaju, nije prirodni
proizvod i nisu proteini prirodnog podrijetla nego su proteini
umjetnog, sintetskog podrijetla kao i svi ostali sastojci koji se
u njemu nalaze”, rekla je Jasna Bošnir iz
Odjela za zdravstvenu ispravnost i kvalitet hrane NZJZ Dr.
Andrija Štampar.
U Singapuru su piletina i nagetsi iz epruvete već na tanjuru.
Komad piletine košta oko 300 kuna. Brojne kompanije istražuju
proizvodnju i natječu se tko će u laboratoriju napraviti bolje
meso. Čak i Bill Gates podupire jednu takvu
tvrtku.
Biste li probali meso iz laboratorija?
“Ne, ne, treba podupirati domaće proizvođače”, smatra Zagrepčanin
Mirza Hafizović.
“Sada sve u laboratoriju uzgajaju, zašto ne. mislim da bi to
moglo biti sigurnije nego sada kada ne znamo tko što uzgaja. ne
jedem ni inače meso. Jeli ovo idealna prilika za vegane i
vegeterijance? Treba imati zdravi razum i neku mjeru”, misli
Ksenija Halter iz Zagreba.
“Ne, bi nije mi meso neki prioritet u životu tako da ne bi”,
kazala je Darija Nogić iz Zagreba.
“Ne, ne bi, više volim prirodno uzgojeno”, poručila je
Zagrepčanka Marina.
Teško da će se Slavonci odreći svoje gice, teško će Hrvati
zamijeniti ličku i pašku janjetinu umjetnom.
“Osobno smatram da u Hrvatskoj imamo resursa za proizvodnju
prirodno uzgojenog mesa te da nema tolike potrebe za ovakvim
tipom prehrambenog proizvoda. A također mislim da su Hrvati dosta
zatvoreno društvo u smislu takvih proizvoda tako da mislim
da ne bi moglo zaživjeti”, pojasnila je nutricionistica
Barbara Kolarić.
Da bi se meso bez mesa uopće našlo na hrvatskim policama trebati
će dozvola Europske agencije za sigurnost hrane i bezbroj
istraživanja o utjecaju takve hrane na naše zdravlje.
U Andriji Štamparu vjeruju da će se taj svjetski trend preseliti
kod nas.
Sigurno da će se preseliti unutar desetak godina. Vjerujem da
hoće ukoliko se pokaže takva hrana interesantna potrošačima. Ako
se neće pokazati potrošačima interesantna, vrlo brzo će se takvi
proizvodi ugasiti”, misli Jasna Bošnir iz Odjela za
zdravstvenu ispravnost i kvalitet hrane NZJZ Dr. Andrija Štampar.
Ali kako se čini, biftek i papršnjak iz laboratorija nisu
znanstvena fantastika nego budućnost.