Snimila je fotografiju za povijest u kojoj je i sama sudjelovala
Slike koje govore tisuću riječi, a iza njih stoji jedna
žena. Trenutke skidanja srpske i postavljanja hrvatske zastave
fotoaparatom je ovjekovječila Varaždinka Božena Šimek
Šuplika. Bila je prva žena koja se nakon
oslobođenja Knina kao pripadnica 7. gardijske brigade
”PUMA” popela na tvrđavu.
”Meni je to apsolutno najbolji trenutak u životu. Evo, tu je
zastava – i da, ponosim se tim fotkama. Nisam nikada razmišljala
da su to zapravo povijesne fotke. Meni su znali reći dečki pa
što toliko fotografiraš, što će ti to, pa ne
treba ti toliko uspomena, a ja sam u nekakvom zezu rekla
– dečki, to je dokument”, prisjetila se Božena.
Imala je tada 35 godina. Kao časnica za političku djelatnost
fotografirala je brojne trenutke operacije ”Oluja”. Samo tog 5.
kolovoza je, kaže, ispucala šest, sedam filmova: ”Meni se osobno
usjeklo najviše kad smo razvili zastavu, s obzirom na to da je
nismo mogli objesiti, kad smo je objesili po zidu i kad je
odjedanput galama krenula i mi smo se nagnuli preko ograde
tvrđave i dolje general Ademi, general
Rojs, u suzama, ridali su doslovce. Meni je to
bilo prekrasno, to je toliko sreće bilo”.Dan
poslije na kninskoj tvrđavi upoznala je i prvog hrvatskog
predsjednika Franju Tuđmana. I tada je bila sa
svojim fotoaparatom: ”Bila je jedna ”ugodna” situacija. Kad je
on meni rekao: A ‘ko ste Vi? Velim: Ja sam
narednica Božena Šimek Šuplika. On: Ne, ne, ne,
dajte Vi to sporije … nije to tako u redu. Ja ponovnim
polako: Ja sam narednica Božena Šimek Šuplika. I on
veli: Bože pa kako ne bi brzo ušli u Knin kad ni
govoriti ne znaju sporo. Bio je sjajan definitivno”.
Kao medicinska sestra u legendarnu ratnu postrojbu uključila se
1993., ubrzo nakon njezina osnutka. U odori, u kojoj se,
kaže, osjećala tako dobro da se iz nje nije skidala, provela je
1.200 ratnih dana. No, na tom putu pratile su je sretne
balerinke u kojima se htjela popeti na kninsku tvrđavu:
”Ne, nisam ušla u balerinkama. Balerinke sam ja zapravo
zaboravila u tom momentu u autu, ali sam se poslije vratila i
sjela sam na kninsku tvrđavu u balerinkama. Ali nisam ušla
na tvrđavu u balerinkama”.
U mirovini je od 2006. godine, ali fotografija joj je i dalje
hobi. Ne pamti koliko ih ima. Ona najvažnija za nju je s kninske
je tvrđave, ostaje za povijest u kojoj je i sama sudjelovala.