Izraz koji već danima odzvanja u javnom prostoru nije baš s(p)retno izabran
“Imamo pošast koja hara svijetom. Moj savjet je, koliko god
možete, ostanite kod kuće”, poručio je ravnatelj Hrvatskoga
zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) Krunoslav
Capak na redovitoj konferenciji za medije
Nacionalnog stožera civilne zaštite u Zagrebu. Opetovao je
da je dobro ići na zrak, ali pritom obavezno treba
držati socijalnu distancu i ne biti u društvu. No, izraz
”socijalna distanca” koji već danima odzvanja u javnom
prostoru nije baš s(p)retno izabran.
”U javnosti eksperti i vlast učestalo
koriste izraz ‘socijalna distanca’ umjesto jednostavnijih,
preciznijih i manje pompoznih izraza kao što su: razmak,
odvojenost i slično”, upozorio je Izvor
Rukavina s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu poručivši: ”Nemojte se socijalno
distancirati, dovoljna je fizička distanca”.
Što je socijalna distanca?
Socijalna distanca je sociološki koncept koji objašnjava distancu
između različitih skupina – ona izražava stupanj bliskosti u
socijalnim odnosima koji neka osoba prihvaća s pripadnicima
društvenih socijalnih skupina, a može varirati od bliskih i
toplih odnosa preko ravnodušnih sve do neprijateljskih prema
društvenim grupama, vrijednostima ili pojedincima.
Što je fizička distanca?
Ono na što zapravo misle epidemiolozi kada traže od građana da
održavaju “socijalnu distancu” jest održavanje fizičkog
razmaka među ljudima – barem dva metra u zatvorenom
prostoru i barem jedan metar na otvorenom. Time se sprječava
prenošenje koronavirusa jer se oni prenose s osobe na osobu.
Da bi se to izbjeglo, odnosno da se ne stvaraju gužve među
ljudima, najlakše je ostati doma, a kad se izlazi u dućan ili
ljekarnu ili u šetnju ljude valja izbjegavati
– ali samo fizički.
”Nemojte se socijalno distancirati, dovoljna je fizička
udaljenost!”
Rukavina napominje da je ”općeprihvaćen lijek za egzistencijalni
stres u slučajevima opće ugroze, kako za običnog
čovjeka, tako i za sociološku ekspertizu, upravo
smanjenje socijalne distance”.
Na tom tragu dolazi i
preporuka Nataše Jokić-Begić
s Odsjeka za psihologiju, Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu koja ističe: ”Održavajte socijalne
kontakte, ali na sigurnoj udaljenosti. Šaljite poruke
podrške, ali izbjegavajte bliži kontakt. Potrebno je da jedni
drugima dajemo međusobnu podršku”.
A to u doba tehnologije, koja nas inače otuđuje, postaje sve
lakše. Stoga: razgovarajte, smijte se – humor je najbolji lijek,
a možete i plakati, pjevati, vrištati. Sve to preko
slušalice i ekrana ili susjednog balkona, a onda kad sve ovo
prođe i uživo.