Što je sve danas drukčije nego prije nekoliko desetljeća i kako se u tom neredu snaći?
Potrošači su složni – elektronički uređaji koje
kupujemo traju kraće nego prije i prečesto se kvare odmah nakon
isteka jamstvenog roka. No je li baš tako?
Potraga je istražila mogu li uopće proizvođači
neprimijećeno softverski programirati kvar te postoji li neki još
jednostavniji način da nas natjeraju da brzo kupimo novi mobitel,
hladnjak ili perilicu rublja. Priča je ipak kompliciranija
nego što se čini. Što je sve danas drukčije nego prije nekoliko
desetljeća i kako se u tom neredu snaći?
Starije su stvari izdržljivije, dugotrajnije, kvalitetnije,
jednom riječju – bolje. S druge strane, većina novoga kvari se
prebrzo, što izaziva sumnju. Mišljenje je to koje dijele gotovo
svi s kojima sam na tu temu razgovarao.
“Nekad su stare vešmašine trajale po 20 godina, a sad vidim da
ju moja mama kupuje svakih pet godina, tako da je to sve
istina: da je to napravljeno prema protočnosti, da ljudi što više
kupuju”, rekla je Sandra iz Zagreba.
“Prije je bila godina, sad je pet, ali nakon toga možeš baciti
uređaj”, kaže Miljenka iz Zagreba.
“Namjerno to rade. Potrošačko smo društvo i žele da se
stvari kupuju”, rekao je Leon iz Zagreba.
“Perilica suđa izdržala je tri godine. Onda je otišao ventil za
zaprimanje vode, i tako dalje, a ne možete ni naći više servis za
nju”, pripovijeda Ivan iz Zagreba.
Mehanika protiv elektronike
Mi smo našli i servis i servisera dobro upućenog u ovu temu.
Vedran petnaestak godina popravlja uređaje, a zna mu se dogoditi
da ima i po osam intervencija u danu. Perilice rublja zna u dušu
i njemu je posve jasno zašto ne traju kao prije. Pokazao nam
je jednu staru iz 1996. i jednu iz 2005. Obje kvalitetne,
ali starija je mehanička, a novijom upravlja elektronika.
“Sve u svemu su O. K., za današnji pojam. A sad, ovo što ide
novije, tu se malo ipak počelo štedjeti na materijalu. Nemate
više inoks bubanj, a danas se stavlja plastični bubanj i samim
time je on više podložniji kvarovima i ima kraći vijek”,
rekao je serviser elektroničkih uređaja Vedran
Krček.
Iznimaka od pravila kako je cijena ta koja određuje kvalitetu iz
Vedranovog je iskustva previše da bi se moglo govoriti kako je
riječ samo o – iznimkama.
Stvari se na tržištu ipak pomiču u smjeru zaštite potrošača. Nove
europske direktive propisuju da će sve perilice rublja i posuđa,
televizori, hladnjaci, rasvjetna tijela i drugi uređaji koji na
tržište stižu nakon 1. ožujka 2021. morati imati osigurane
rezervne dijelove najmanje sedam godina.
Državni inspektorat lani je zaprimio gotovo tri
tisuće prijava potrošača koji su se žalili na neispravnost
proizvoda. Najveći dio prijava odnosio se baš na elektronske
uređaje, prije svega na mobitele, perilice rublja, zatim na
posuđa, tablete, računala, klima-uređaje i televizore.
Jamstva za većinu uređaja su na dvije ili na dodatnih dvije plus
tri godine uz nadoplatu. S time da neki odmah nude i pet godina
jamstva, što je prije petnaestak godina bilo gotovo nezamislivo.
Trgovci kažu kako se ljudi, kad dođe do kvara, često olako odriču
svojih uređaja.
“Većinom se tu radi o nekim potrošim materijalima koji s vremenom
odu. To su ugljene četkice kod klasičnih motora, kod perilica su
to gume, grijači ili tako nešto. Čim dođe do nekog kvara nakon te
petogodišnje garancije ljudi misle to je to, istekla je
garancija, ja ću uređaj baciti i uzeti novi. Isto tako su dobro
informirani o novim tehnologijama pa bi htjeli tišu perilicu
ili nešto tako, ali rijetko kad se dogodi da je uređaj
nepopravljiv kad istekne tih pet godina”, rekla je prodavačica
bijele tehnike Danijela Mijatović.
Kvarovi taman nakon isteka jamstva?
No, događaju li se kvarovi taman nakon isteka jamstva? Mnogi su
ljudi u to uvjereni, a tim se problemom bavi i europarlamentarka
Biljana Borzan kojoj se potrošači često
javljaju.
“Jave mi recimo za neko računalo, upale ga, a ekran se
zacrni. Dolaze samouvjereno po jamstveni list misleći još
uvijek je pod jamstvom jer je relativno nov aparat pa uz dio
psovki poprate svoj komentar da je jamstvo isteklo –
prije dva dana! Dakle, zaista se ljudi jako ljute
na ovu temu i primjećuju. Nisu slijepi i nisu glupi da ne
primijete da se tu baš nešto čudno događa”, rekla je zastupnica u
Europskom parlamentu Biljana Borzan.
Neka europska istraživanja pokazuju kako se najviše uređaja kvari
između druge i četvrte godine rada, što se poklapa s krajem
isteka garancija.
Francusko istraživanja pokazuje kako su perilice rublja
programirane da traju od dvije do dvije i pol tisuće pranja.
Televizori do 20.000 sati rada.
Borzan se bori da se proizvođači zakonski malo više pritisnu kako
ne bi muljali s kvalitetom. I podsjeća da, dok čeka promjene
europskih zakona, svaka država može donijeti zakone koji bi
dodatno zaštitili kupce.
“Francuska je možda najnaprednija zemlja. Imali su crno na bijelo
razlog za mijenjanje zakona, tako da su oni zakonski zabranili
programirano kvarenje uređaja. Još uvode i neke novine do 2021.
kada će se na uređaj staviti i oznaka popravljivosti – kad uređaj
kupite koje su vaše mogućnosti da ga popravite kvalitetnije, kao
i brojač rada uređaja. Recimo perilica rublja – koliko ciklusa
pranja je odradila”, rekla je Borzan.
Švedska, primjerice, daje porezne olakšice na popravke uređaja.
Italija je donijela presude protiv Samsunga i Applea zato što su
namjerno stavljali preteške nadogradnje softvera samo
da bi njihovi stari uređaji bili što sporiji i da bi ljudi
kupovali nove. Apple je sličnu presudu izgubio i prekjučer na
američkom tlu i mora platiti oko pola milijarde dolara za
nagodbe.
Kvar je moguće programirati, ali…
Može li se kvar uređaja poput perilice rublja ili klima-uređaja
softverski isprogramirati, pitao sam stručnjaka sa sveučilišta
Algebra Zlatana Morića. Odgovor je – može
se, ali bi rizik bio golem jer
mnoge tvrtke provjeravaju sigurnost uređaja, osobito
onih pametnih, spojenih na internet.
“Sve te firme bi pronašle taj kod i to bi onda bilo pogubno za
proizvođače da oni tako nešto naprave. Teorijski, oni mogu to
isprogramirati, ali ne mogu to sakriti. Pretpostavljam da
količina kvarova uopće nije vezana za taj rok trajanja, već
isključivo u odnosu na komponente koje su ugrađene u samu
elektroniku”, rekao je voditelj Katedre za kibernetičku sigurnost
na Visokom učilištu Algebra Zlatan Morić.
“Proizvođači mogu utjecati na neki drugi način – to ne mora
biti programirano – da se recimo nakon 780 dana uređaj, odnosno
njegova jedna komponenta pokvari, već se na to može utjecati
kvalitetom ugrađenih dijelova. Vi doslovno možete isprobati jedan
dio, vidjeti koliko će raditi i nakon nekog vremena ugraditi malo
slabiju kvalitetu i vidjeti koliko će ta kvaliteta donijeti
radnih sati i koliko će uređaj funkcionirati. Na taj način se
može balansirati onime što se može nazvati programirano kvarenje
nakon određenog vremena”, rekao je kolekcionar mobitela
Krunoslav Ćosić.
Ćosić je vlasnik jedne od najvećih kolekcija mobitela na svijetu.
Skupio ih je oko 1800 i prati kako se njihov dizajn mijenjao
tijekom godina. Danas su uređaji jako kompleksni, a popravci
uglavnom skupi i često neisplativi. Prije se lako dala kupiti
nova baterija i svatko ju je mogao zamijeniti.
“Nokijin model koji je prodan u više od 150 milijuna primjeraka u
svijetu. Ona je bila specifična po tome što se mogla cijela
rastaviti. Doslovce se skine i rastavi. Ja sam mogao doslovce sam
promijeniti ako je trebalo mikrofon, ekran, vibromotor, znači sve
te stvari su bile dostupne na jedan korak. Onda su došli nedavno
telefoni koji su potpuno hermetički zatvoreni. Kad bismo ga
pregledali milimetar po milimetar, ne bismo našli ništa, kao da
je hermetički zatvoren i ne znam uopće što bih s njime napravio”,
rekao je Ćosić.
Cijene uređaja se mijenjaju. Neki od mobitela prije su koštali
kao novi Golf, a danas su cijene većine elektronskih uređaja
pristupačnije nego ikad prije.
“Danas su uređaji energetski učinkovitiji. S manje vode operu
bolje, motori su bolji, pogotovo ovi novi magnetski koje rade
gotovo bešumno. Imaju veliku snagu, a relativno malo troše. To je
velik napreda od nekad. Nije sve tako crno kao što se priča”,
rekao je serviser Krček.
Ono što je sigurno crno jest da zbog masovne kupnje i
bacanja nikad dostupnijih uređaja proizvodimo nezamislivo mnogo
elektroničkog otpada i sve su inicijative usmjerene prema tome da
se uređaji moraju više popravljati, a manje bacati.
No, kupce više od ekologije zanima varaju li ih možda
proizvođači. Unatoč silnoj buci, nikoga se ne može i ne smije
optuživati samo na temelju subjektivnih procjena potrošača. Zato
Europska unija provodi veliko istraživanje proizvoda koji se
sumnjivo brzo kvare. Za pune rezultate moramo se strpjeti do
2024. Tek tada bismo mogli imati dokaze crno na bijelo u slučaju
da proizvođači namjerno kvare uređaje samo da ne traju kao nekad,
ne toliko davno.